|
Strana 1 od 3 do Mexica i dalje
PUTOPIS Sjeverna i srednja Amerika - I. dio
Nakon što je definitivno pala odluka o putovanju motociklima kroz
cijele Sjedinjene Države te zemlje Srednje Amerike, trebalo je još samo
prikupiti lovicu i opremu te hrabro krenuti na put...
"Fuck the GPS, karte su zakon"
Plan je bio da Dave, Mark i ja krenemo motociklima iz američke savezne
države Ohio, kroz Kentucky, Tennessee, Mississippi, Alabamu i Teksas te
dalje, još južnije, kroz Meksiko, Guatemalu, Salvador, Honduras,
Nikaragvu i Kostariko do Paname. Totalno šašava ideja, začeta na jednom
urnebesnom tulumu u Zagrebu, postupno je postajala sve ostvarivijom,
zahvaljujući internetu te beskrajnom dopisivanju s Daveom i Markom.
Svatko od nas je sa svoje strane Bare strpljivo prikupljao najnužniju
lovu, nabavljao potrebnu opremu, koju su dijelom darovali i naši dragi
sponzori. Morali smo brižno precizirati plan dvomjesečnog pothvata,
pomno proučavati rutu te nabavljati klasične zemljopisne karte, jer za
Južnu Ameriku i ne postoje najprecizniji prikazi na GPS uređajima.
Dolazak kasne jeseni bio je najbolji pokazatelj da se neumitno bliži
dogovoreno vrijeme polaska. Let od Zagreba, preko Pariza do hrvatskog
grada Pittsburga u Pennsylvaniji, protekao je ugodno. Još ugodnija bila
je vožnja automobilom do Clevelanda, u Ohiou, gdje me je u
prijateljevoj garaži dočekao moj dobri, stari američki BMW GSA, kojeg
sam kupio još u vrijeme studija u tom gradu. Navirala su sjećanja na
vesele dane provedene uz obale Velikih jezera. Dave, s kojim
prijateljujem već godinama, na moje veliko razočaranje, bio je
prisiljen otkazati putovanje. To je značilo da ću u nepoznato jašiti
samo u društvu Marka, s kojim sam komuniciao isključivo putem
interneta. U nekoliko dana Dave i ja odradili smo kompletan servis na
mojoj pili, postavili nove gume te obavili nekoliko probnih vožnjica,
samo da bismo provjerili rad motora i kočnica te ostvarili barem djelić
sna o zajedničkom putovanju do Paname.
Za divno čudo, motor moje pile brujao je kao pčelica, a kočnice
kočile ko' blesave. Najbolje od svega, motociklističko odijelo, s
ugrađenim električnim grijačima, funkcioniralo je baš kako treba. Bilo
je oko nule, a nisam se u njemu smrzavao! Ohio sam napustio u zoru i u
dva dana odvozio oko 1500 napornih i dosadnjikavih kilometara po
širokim, ravnim američkim autocestama, kroz četiri savezne države. U
trenutku polaska, temperatura je bila svega par stupnjeva iznad nule pa
sam jedva čekao da se spustim u toplija, južna podneblja.
Na kraju prvog dana maratonskog puzanja, dopuštenom brzinom od oko 100
km/h i ukupno prijeđenih 750 km, zaustavio sam se u blizini Nashvilla u
Tennesseeju. Bilo je hladnije nego u trenutku polaska, a ja umoran od
vožnje kao pas. Vremešna recepcionarka u tipičnom američkom motelu uz
autocestu, odobrila mi je kraljevski popust za noćenje, objasnivši to
činjenicom da je najljepše godine svoje davno prohujale mladosti
provela na motoru. No, sjećanja su izblijedjela, od alkohola i droge.
Povjerila mi je da je već odavno čista, jer je pronašla Boga...
|
