Daklem, prvih par brojeva Motorevije je prošlo, svi smo ih vidjeli i pročitali, svi smo bili i nestrpljivi i znatiželjni... Došao je i taj dan, o kojem sam sanjao još kao klinac prije 25 godina! Čuveni i neponovljivi Motorrad čitam na hrvatskom jeziku, pod imenom Motorevija! Čuo sam pitanja u stilu „Pa Motorrad ne znači Motorevija“ i slično, na što sam morao odgovoriti da je izabrano vrlo sretno rješenje, jer zamislite naziv „Motorkotač“! Zvuči grubo, pogotovo onaj dio „kotač“; struže to u uhu kao ripne na gumama novog krossera… Motocikl je, pak, anglosaksonska verzija, pojam iz konkurentske zemlje velikim njemačkim i europskim proizvođačima, pa je i opredijeljenje za euro prijatelje iz Njemačke opravdanije.

A htjelo se dobiti reviju koja je oku lijepa za vidjeti, uhu ugodna za čuti, koja je puna informacija, testova i savjeta, i koja je uvijek barem korak-dva ispred moto-tračeva i pametovanja po našim internetskim forumima. Htjelo se i dobiti reviju koja će pomalo odudarati od ustaljene slike i obrazaca koji prevladavaju u hrvatskim moto-tiskovinama. Tu se prvenstveno misli na

mogućnosti testiranja i zalaženja u tajne i dubine nekih manje važnih, ili važnih sporednih dijelova motora i opreme. Ne samo motor, ne samo test ili predstavljanje, već i puno toga što čini cijelu galaksiju stvari i događanja u svijetu na dva kotača. I osjećam, mada osobno nisam nazočio tom događaju imenovanja i inicijacije, da se u tim nastojanjima uspjelo u potpunosti!

Njemačka inačica te revije mi je svojedobno napravila i dobro u životu, jer sam zbog Motorrada naučio njemački jezik. Imao sam ih uredno poslagane u  precizno složene hrpe, koje sam na kraju godine nosio kod susjeda Grge, knjigoveže, i koji mi je napravio dvije knjige od svake godine, i koje su se pak čuvale bolje od Misala u crkvi. Dvije knjige su bile potrebne i zbog toga što je njemačko izdanje Motorrada podosta debelo, nerijetko je sa oglasnikom u sredini premašivao 300 stranica, a uz to je bio (i ostao) dvotjednik, pa su se tako tijekom godine nakupila 24 broja po parsto stranica...

Ima se što za prenositi, a kamoli za listati! Da o čitanju niti ne govorim....  I tako sam znao pred sebe staviti blok papira i olovku, lijevo Motorrad, desno njemačko-hrvatski rječnik, i "peri"... riječ po riječ, pamtio sam ih samo zato da ne trebam opet listati po onoj ogromnoj knjižurini, onom njemačko-hrvatskom rječniku od Šamšalovića…

Prolazili su tako dani i tjedni, prolazili i mjeseci, raslo je moje znanje njemačkog, kao i znanje o tom čarobnom i slobodnom svijetu motora… Kada su u Zagreb navraćale, na svom putu prema moru, grupe njemačkih, austrijskih ili nizozemskih motorista, bio sam nepresušan izvor informacija svih vrsta i o svakom motoru, što je i meni dizalo rejting u škvadri, a škvadra me slušala i gutala svaki podatak. Preko te spike, i ugled mog Tomosa Automatica 3M je narastao do veličine BMW Tourera! Barem sam ja bio toliko važan! Uglavnom, bio sam više institucija, i stariji dečki ispred naše stambene zgrade su neupućene slali meni ako nešto nisu znali o tim tajanstvenim i zadivljujućim mašinama...

Pratio sam Motorrad jer je u njemu oduvijek bilo puno članaka. Mene je živo zanimalo što li to pišu o o novoj liniji GPZ  Kawasakija, što kaže test Electre Glide, kakvi se to enduri velikih kubikaža pojavljuju na tržištu, a posebno sam tražio skrivenu poslasticu - ima li ijedan novi podatak o snu svih mojih snova, Hondi CB 900 F, popularnoj "Boldorki"... Znao sam se čuditi kako se tim Nijemcima da testirati ili pisati o nekakvim „sporednim“ i „bezveznim“ stvarima iz moto-svijeta… pa koga zanima kako se radi kaciga?! Ili od koliko slojeva kaučuka se rade gume za motocikle? Testirati sredstva za poliranje vjetrobrana? Stvarno nemaju mašte ti Nijemci… ili nemaju dovoljno materijala za ispuniti reviju, pa ispunjavaju stranice „bedastoćama“…





Naravno da danas svatko, tko smatra da je za vožnju dovoljno samo sjesti na motor, nema temelja sebe smatrati nekakvim „kompletnim motoristom“. Moto-svijet je puno, puno više od toga… Od njege i održavanja cjelokupnog motocikla, do poznavanja tehnike, materijala, aerodinamike, dijelova i svega ostalog… premalo je mjesta za nabrajanje! Nadogradnja do kompletnosti modernog jahača-viteza na čeličnim konjima zahtijeva od njega, uza sve nabrojano, i iskustvo, zdravlje, dobre reflekse i dobro poznavanje prometnih propisa i situacija, gdje ovo zadnje najviše utječe na iskustvo vozača, i najviše ga i formira u respektabilnog suučesnika u prometu. Vozačka kultura, kao produžetak osobne kulture, samo zaokružuje cijelu sliku.

Danas je situacija sasvim drugačija od onih vremena kada sam počinjao ulaziti u svijet motora, i puno toga se napredovalo u tih 25 godina… dokaz tome je i ta revija koju držite u ruci, kao i nekakav kasniji izum zvan „Internet“ koji Vam omogućuje da čitate ovaj tekst u on-line obliku. Hrvatska je ponovo pokazala da je dio Europe, ma koliko se raznorazni europolitičari svojski trudili da nam pokažu da mi to tek trebamo postati.
A i mi ćemo se potruditi da Vaš dolazak na ove stranice ne bude samo rezultat stvarne želje da se nešto nauči, kao i da se svoje misli, želje i osjećaje o moto-svijetu podijeli sa drugima na našem forumu!  Budite mi zdravi i debeli! I budite mi dobrodošli!!