Autor Tema: Vis Gibraltar Jadrana - otok utvrda  (Posjeta: 62094 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Offline Julius

  • Zagreb - Črnomerec
  • Moderator
  • *****
  • Postova: 4.367
  • Karma: 147
  • Spol: Muški
Odg: Vis Gibraltar Jadrana - otok utvrda
« Odgovori #30 : Lipanj 01, 2009, 22:13:02 pm »
Kada citam Loline putopise skuzim da zapravo nemam poima u kojoj okolini zivim   :icon_eek: :icon_thumright:

Pa to je upravo to, pogodio si u samu srž! Ljudi pojma nemaju u svojoj okolini, zavičaju i šire po lijepoj našoj, a teže zujati po Eu i dalje na sve strane, a domaći teren uvijek ostavljaju sa strane, kao "ima vremena" i "nije to tak zanimljivo", a to vrijeme nikada ne dođe, a zanimljivo je itekako, kao što se vidi iz npr. ovog priloženog putopisa koji je cijeli posvećen samo jednom otoku, pa si onda zamisli što sve ima po cijeloj obali, otocima i unutrašljosti. Na kraju ljudi više znaju o kulturi i znamenitostima naših susjednih zemelja, a o vlastitoj kulturi i povijesti pojma nemaju! Tim više su ovakvi putopisi vrijedniji jer propagiraju i populariziraju "domaće je domaće"!  :icon_mrgreen: :icon_thumright:
Gandhi: "Be the change you want to see!"

Offline bob

  • Vizir
  • **
  • Postova: 136
  • Karma: 18
Odg: Vis Gibraltar Jadrana - otok utvrda
« Odgovori #31 : Lipanj 01, 2009, 22:42:03 pm »

 :icon_pray:
jubitelj sam motora i mototehnike, pive, partijanja, moto susreta, ĹĄto uostalom znaju oni koji me poznaju a oni koji neznaju...saznat ĂŚe

Offline Lolo

  • Zapreššić
  • Moderator
  • *****
  • Postova: 2.788
  • Karma: 105
  • Spol: Muški
  • BMW F650 GS Dakar-R1200GS
Odg: Vis Gibraltar Jadrana - otok utvrda
« Odgovori #32 : Lipanj 01, 2009, 23:13:40 pm »
Kada citam Loline putopise skuzim da zapravo nemam poima u kojoj okolini zivim   :icon_eek: :icon_thumright:

Probaj se za nešto zainteresirati ali onako ''pošteno'' i vidjed ćeš kako vrlo brzo možeš saznati jako puno o tom području života ili čega već. Mene ''puca'' povijest i priroda i kada već negdje odem onda želim o tome čim više saznati  :icon_mrgreen:
Zamislite sebi tišinu koja bi nastala kada bi ljudi govorili samo ono što znaju - Karel Čapek

Offline Lolo

  • Zapreššić
  • Moderator
  • *****
  • Postova: 2.788
  • Karma: 105
  • Spol: Muški
  • BMW F650 GS Dakar-R1200GS
Odg: Vis Gibraltar Jadrana - otok utvrda
« Odgovori #33 : Lipanj 01, 2009, 23:34:49 pm »
DAN ČETVRTI


Ustajanje, kava, poluotok Prilovo

     Ustajemo relativno rano oko 6.30 i započinjemo pakiranje motora za današnji obilazak koji uključuje neke od najvažnijih ako ne i najvažnije objekte JNA, a za neke od njih danas uzimamo za vodiča Juricu koji je jedan od najupučenijih ljudi na otoku po pitanju u tajne JNA. E, sada da li nas je malo ''zaplašio'' tom pričom o silnom pa čak i prekomjernom miniranju Visa od strane JNA, mene sigurno nije ali se držim onog da ipak ne treba povlačiti mačka za rep ako baš nije potrebno. Za početak se spuštamo prema rivi u sada već početnu bazu tj. kafić Bejbi na jutarnju dozu kofeina. Ja sam nešto brži u tim pripremama pa usput radim krug oko poluotoka Prilova jer i tu ima dosta zanimljivosti vezanih za odista burnu prošlost Visa. Kako je to sve tu negdje za taj obilazak ne koristim motor nego onako oboružan fotoaparatom krećem laganini u krug oko poluotoka, a prvo na što nailazim, a što se vidi i prije nego pristanete u Višku luku je crkva i samostan Sv. Jerolima koji je izgrađen na temeljima rimskog kazališta.


Crkava i samostan sv. Jerolima



 





     Sa desne strane nasuprot poluotoku Prilovo vidi se crkva Gospa od Spilica koja je ime dobila po spiljskom terenu na kojem je izgrađena, a na njoj je upečatljiv zvonik na preslicu koji je najviši u Dalmaciji u kojoj se uglavnom i nalazi takav tip zvonika, a karakterizira ga zvonik koji je jedinstveni dio crkve sa dva donja i jednim gornjim zvonom.


Crkva gospe od Spilica


       
     U daljem obilasku pokušavam u moru otkriti ostatke grčke luke i zida ali očito ne znam gdje tražiti pa polako dolazim do gradske plaže na kojoj srećem samo jednog šetača, a koja sada dok nema turista jednostavno mami da se čovjek legne na morsko žalo i uživa u opojnom mirisu mora ali stvarno mora, a ne kojekakvih pomadica, kremica, ulja i koje kakvih likova koji se za dolazak na plažu naoružaju sa svim i svačim kao da se spremaju u još koju bitku pod Visom.


Gradska plaža Prirovo u gradu Visu



     Sa plaže skrećem desno stazicom prema groblju i na ulazu u njega iznad vrata vidim zanimljivi detalj koji do sada nisam nigdje vidio, koji neodoljivo podsjeća na onaj koji su koristili gusari koji su isto tako posjećivali ovaj otok u ne baš dobrim namjerama, a sastoji se od mrtvačke glave sa prekriženim kostima. Vis je pun detalja za nekoga tko voli povjest tako da je ovih par dana premalo za njegov obilazak pogotovo kada nemate nekoga dovoljno stručnog da vam objasni takve detalje. Kako je svako groblje ogledalo povjesti nekog mjesta ulazim da se osvjedočim tome pa odmah blizu ulaza nailazim na spomenik Hrvatskim mučenicima koji su ubajani, prognani i iseljeni u razdoblju od 1941 do 1990. godine.


Ulaz u groblje sa zanimljivim reljefom na vrhu



Spomenik hrvatskim mučenicima



     Malo dalje je i najisaknutiji spomenik na Viškom groblju podignut u na spomen poginulim mornarima i časnicima na austrijskim brodovima sudionicima najveće pomorske bitke na Jadranu podno Visa 20. srpnja 1866. godine. Prema zapisima misa je služena u crkvi sv. Jerolima koja je za tu priliku bila zavijena u crno dok je 17 lijesova (poginulo je trideset i dvoje) bilo prekriveno zastavama i lovorovim vjencima. Lijesove su nosili vojnici u pratnji časnika dok je iza njih koračao Wilhelm von Tegetthoff uz zukove zvona svih crkvi u gradu i grmljavinu topova sa brodova. Kako su vojnici sahranjeni u prostu zemlju slijedeće godine im je podignut spomenik na čijem je vrhu lav koji leži, a u panđama drži zastavu.


Spomenik Viškoj bitki 1866. godine











     Za kraj priče o Viškom lavu i jedan podatak kao su talijani svoj najveći poraz pokušali pretvoriti u pobjedu pa su nakon okupacije otoka 1918. godine na spomenik dodali ploču sa natpisom ''Italia vincentrice-Novembre 1918'' ili prevedeno Italija pobjednica-Studeni 1918. U razdoblju te prve okupacije Visa od strane talijana spomenik nestaje da bi se pojavio u Italiji nasuprot Radarskog instituta a potom od 1947 u talijanskoj ratnoj  luci u  Livornu gdje su ga postavili u dvorištu Pomorske akademije sa jednim dodatkom u natpisu LISSA (1866.), UNA SCONFITTA – VITTORIO VENETO (1918.), UNA PIU GRANDE VITTORIA (Vis poraz – Vittorio Veneto još veća pobjeda). Zanimljivo je da danas pitomci Pomorske akademije za sreću na ispitu dodiruju šapu lava nešto poput nas kada primimo palac Grgura Ninskog. Sličnu sudbinu čak i goru za vrijeme druge okupacije otoka Visa, od 1941. do 1943. godine doživjela je i veliko platno u crkvi u crkvi Sv. Jerolima s prikazom Viškog boja na kojem je prikaz tonućeg broda ''Re d'Italia, a ništa bolje nije prošao ni spomenik Wilhelmu von Tegetthoffu koji je postavljen u Puli na brežuljku Zara koja je tada bila u sastavu Austo Ugarske monarhije ali je 1935. godine spomenik vraćen austrijancima i postavljen u Grazu


Partizanski spomenik


    Na groblju se da naći još dosta zanimljivosti ali jednostavno u onom trenutku nisam znao za njih pa ih jednostavno nisam ni evindentirao kao npr. križ koji podsjeća na najveću austrijsku mirnodopsku  nesreću 20. veljače 1869. godine kada je eksplodirala fregata Radetzsy pri čemu je poginulo 345 ljudi.


     Odlazim sa groblja i poluotoka Prirova do nekoliko desetaka metara udaljene visoke ograde iza koje se nalaze rimske terme (javno kupatilo)  koje su u starom rimu bile puno više od pukog održavanja higijene jer je bilo dostupno svima i plačalo se najmanjom novčanom jedinicom. Odlazak u terme je bio kao i odlazak u kazalište ili u arenu gledati gladijatorske borbe, a posječivali su ih svi od bogatih do robova jer su i terme kao i forumi bili centar javnog okupljanja u kojem se uživalo. Nažalost od uživanja u ostacima nekadašnjih termi danas nema ništa jer sve treba dobro ''zakračunati'' sa velikim lokotima da ne bi slučajno koji furešta došao na ideju da uđe unutra i to fotografirao pa još k tome nešto o tome napisao i dao na uvid drugim fureštima koji bi mogli navaliti i jednostavno to sve uništiti ''uništiti''. Stalna kuknjava da nema radnih mjesta, a sa druge strane u tih par dana nismo uspjeli običi niti jedan muzej ili građevinu koja je pod zaštitom (čitaj pod lokotom) jer je na njoj bio lokot, naravno zaključani.


Rimske terme









    Pomalo razočaran, mada razočaranju za taj dan nije kraj odlazim do Pudle koji je u kafiću Bajbe na kavicu da mu se malo izjadam. Njegovi sarkastični komentari nisu baš za šriru javnost pa vam ih neću ni prenositi mada su na mjestu. Poslije pauze krstarimo laganini rivom  do utvrde Perasti koju je dao sagraditi Vicko doseljenik na Vis u svrhu zaštite svoje obitelji i posjeda 1617. godine, a posebna je po tome što za ulazak u nju ne postoje vrata barem ne u prizemnom dijelu građevine. Da bi se u nju ušlo prvo se moralo popeti u kuću do nje, a tek onda pokretnim mostom u utvrdu što je onda bio vrlo učinkoviti način obrane s obzirom da nisu postojali opkopi oko kule kao npr. u Kaštelima ili možda i jesu ali nemam spoznaja o tome jer ipak nisam toliko istraživao ali ono što sam saznao da je kula u dosta lošem stanju jer se o njoj nitko ne brine.


Kula Perasti









Da je bilo koga za pitati, a nije možda bi saznali jesu li i ovi topovi iz vremena viških bitaka



Kuća preko koje se ulazi kulu Perasti


Ma što neki mislili ovo nije skuter nego koza


Zamislite sebi tišinu koja bi nastala kada bi ljudi govorili samo ono što znaju - Karel Čapek

Offline Lolo

  • Zapreššić
  • Moderator
  • *****
  • Postova: 2.788
  • Karma: 105
  • Spol: Muški
  • BMW F650 GS Dakar-R1200GS
Odg: Vis Gibraltar Jadrana - otok utvrda
« Odgovori #34 : Lipanj 01, 2009, 23:36:28 pm »
     Dalje nastavljamo prema utvrdi Gospina baterija, a put do nje malo ''pikamo'' jer bez obzira što je sve tu blizu svejedno je sve premreženo kojekakvim zabrana prometa, a mi smo malo u ''cajtnotu'' pa se ipak odlučujemo dovesti na motorima.
     Gospinoj bateriji ime su dali Talijani za svoje okupacije, a nazvali su je  Batteria della Madona mada je nisu oni sagradili već Austrijanci koji su je nazvali Levaman ali se u narodu udomaćio ovaj današnji naziv. Baterija je imala važnu ulogu u Viškom boju i austrijanci je nisu digli u zrak svojim povlačenjem 1873. godine tako da je ona kroz svoju povijest služila i u druge svrhe pa je između ostalog bila bolnica, a danas je u njoj smještena arheološka zbirka.


Gospina baterija










     Arheološka zbirka, hmm, to bi značilo da je tu nekakva kulturna institucija kao npr. muzej, a muzeji služe da bi ljudi vidjeli neko kulturno blago i u mnogim slučajevima su spremni to i platiti na sreću onih koji taj novac žele. Ali avaj, na Visu ne žele to pokazati besplatno čak niti za novce pa smo tako još jedan put poljubili vrata na kojima je pogađate bio lokot, naravno zaključan. E, to je turizam svaka im čast. Kako tu poljubismo vrata odlučujemo se za slijedeču destinaciju  na kojoj nema lokota, turističkih vodiča, kustosa i gdje se ne naplačaju karte ali se zato mogu pronaći kojekakve paštete, mesni doručci, PROM-ovke i slične naprave mada je kao sve razminirano ali koga god smo pitali rekao je ''Čuvajte se''.


Lokot, naravno zaključan










Nastavlja se
Zamislite sebi tišinu koja bi nastala kada bi ljudi govorili samo ono što znaju - Karel Čapek

Offline Lolo

  • Zapreššić
  • Moderator
  • *****
  • Postova: 2.788
  • Karma: 105
  • Spol: Muški
  • BMW F650 GS Dakar-R1200GS
Odg: Vis Gibraltar Jadrana - otok utvrda
« Odgovori #35 : Lipanj 02, 2009, 22:12:17 pm »
Češka vila – Villa Topić

     Sa rive se ''dižemo'' na višku obilaznicu preko naselja Kut i Lučica makadamskom cestom pokraj ''našeg'' apartmana prema lokalitetu Češka vila mada bi ispravnije bilo reči Villa Topić po bogatoj brodovlasničkoj viškoj obitelji koja ju je dala izgraditi, a koja je tijekom godina promjenila vlasnike pa se između ostalog pojavljuju i Česi koji je preuređuju u hotel pa od tuda i naziv Češka vila.
     Češka vila se vidi iz daleka ali prva stvar na koju nailazite kada joj se približite su neizostavni bunkeri koji nisu u maniri onih talijanskih ili njemačkih iz razdoblja WWII jer nisu tako čvrsto i kompaktno izgrađeni ali su nesumljivo vrlo dobro uklopljeni u okoliš pa samim time i prilično dobro maskirani u stilu vojne mimikrije.

Češka vila i bunker za doček



Češka vila – e da nije Garmina možda bi zalutali  :llllol:



Unutrašnjost bunkera



Ima ih još




Spuštamo se dalje prema obali i u neposrednoj blizini parkiramo motore točnije između Engleskog vojnog groblja i crkvice sv. Jurja viškog zaštitnika, a tu nam odmah u susret dolazi jedan umilni gost ili gošća što nisam provjeravao mada se postavlja i pitanje tko je kome došao u goste.


Crkvica sv. Jurja viškog zaštitnika



Maca ili mačak pitanje je sada



Ulaz u groblje




Englesko vojno groblje


      Krećemo prema groblju koje je pravokutnog oblika sa visokim kamenim zidom kroz vrata koja drže četvrtasti piloni, a sve je obavijeno nekim mirom i spokojom u sijeni borova sa čijih grana tišinu remeti jedino cvrčanje crrčaka. Nasuprot ulaza na drugoj strani groblja vidljiv je spomenik Britanslkim vojnicima koji su poginuli pri izvršavanju kojekakvih ratnih zadaća u razdoblju od 1943. g. do 1945. g. a čije su kosti naknadno prenešene u Beograd na tamošnje vojno groblje. Na toj ploči je zanimljiv grb kraljevskih mornaričkih komandosa (Royal Navy Commando) koji su se iskrcali na u Komiži 16. siječnja 1944 i vršili diverzntske akcije po okolnim otocima (http://www.commandoveterans.org/history_2cdo_d.html) pri čemu je naravno bilo i žrtava.


Ulaz



WWII spomenik



WWII spomenik



WWII spomenik



Oznaka Royal Navy Commando na spomeniku



Našivak Royal Navy Commando




Šetajući grobljem viđamo i spomenike, grobove i spomen ploče  iz drugih povijesnih razdoblja od kojih su mnoge nažalost u dosta lošem stanju tako da je sa nekih gotovo nemoguće saznati o kome i čemu se radi ako nisi stvarno u to upućen ili ako nemaš takvog nekog pokraj sebe, a nije da čovjek nebi volio saznati i takav koji podatak. Nije da baš čovjek o tome sve mora znati ali meni je to puno zanimljivije nego spoznaja kada je Simonica oprala onu stvar Antiši.



Spomen ploča koju podigli kapetan broda i časnici engleskog ratnog broda Victorius u čast i sjećanje na svoje poginule suborce u pomorskoj bitki negdje oko Venecije 22. veljače 1812. godine u sukobu sa francuskim ratnim brodom Rivoli naoružanim sa 74 topa



















Crkvica sv. Jurja

     Je vjerojatno sagrađena u 14. stoljeću i po nekim zabilježbama tu su živjeli pustinjaci, a oko nje su pronađeni grobovi u kojima je bilo i po nekoliko pokojnika, ali uglavnom bez nekih priloga što je bilo uobičajeno za ono vrijeme, pa čak i danas pa se predpostavlja da su upravo oni tu sahranjeni. Ulaz u crkvicu je naravno zaključan, ali to nas ne iznenađuje jer ipak smo na Visu. Crkvica je srećom obnovljena poslije pol stoljetne nebrige jer je bila u vojarni JNA ali je zato sve ostalo devastirano.


Crkvica Sv. Jurja



Crkvica Sv. Jurja



Lijevo i desno od crkvice nalaze se kojekakvi totalno derutni objekti koji su služili  u neke skladišne svrhe ali oni nas toliko ne zanimaju pa se spuštamo dalje prema obali, a usput nailazimo i na male tračniceza vagonete na kojima su se prevozile mine iz podzemnih skladišta, a koje su ostaci ostataka zbog razloga sveopće devastacije i krađe koju nitko ne sprečava i koja je toliko očita kao da je službeno odobrena.

 






Ostaci tračnica iza crkvice



Na obali uz pristanište su vidljivi objekti koji su dobro očuvani vjerojatno i iz razloga što se njima koristi pretpostavljam Jedriličarski klub Vis barem sudeći po natpisu JK Vis. One male tračnice završavaju na molu na kojem se vršio pretovar na brodove minopolagače, a sada na vezu vidimo ipak neke druge barke i čamce


Spremište JK Vis



Tračnice u pristaništu za prijevoz mina



Par desetaka metara od mora šečući uz obalu dolazimo do Ville Topić danas poznatije kao Češka vila koja je nesumljivo vidjela i bolja vremena kada su u nju zalazili oni koji su imali malo više ''para'' , a koja i danas ovako očerupana zadivljuje svojom ljepotom u bujnom raslinju koje je sada malo podivljalo.


Češka vila – Villa Topić


Češka vila – pročelje



Češka vila – pročelje


Ulazimo u nju i pokušavamo si dočarati kako je to izgledalo negdje početkom prošlog stoljeća kada su tu boravili bogati česi, a isto tako i kako je bilo biti ročnik na ovakvom mjestu. Kako je sada to vidimo, a ljudi pričaju da je JNA otišla i ostavila objekat potpuno funkcionalan praktički odmah useljiv dok je to sada zgrada koja sve više propada taman da i nema ljudske devastacije jer niti nema svih prozora, a i oni koji jesu tu često nemaju stakla, parket je počupan istina ne u cijelosti ali je pitanje dana kada će se to dogoditi ako ništa drugo da se netko zagrije jer očito je da se tu daju prirediti ''dobri'' tulumi sudeći po grafitima.


Blagavaona ili JNA riječnikom trpezarija


Dobar materijal za loženje



Grafiti


Grafiti


Natpis  malo slabije vidljivi, ali oni malo stariji se sjećaju tih moralno političkih parola



Pitam se tko ne bi volio imati ovakav pogled iz svoje sobe


Pomalo razočarani viđenim odlazimo prema potkopima i tu se već puno opreznije krećemo i koristimo samo već utabane stazice usprkos tome što su pirotehničari ''odradili'' svoj posao. Nije da vjerujem onoj Juričinoj priči o 1300 mina,  ali isto tako ne vjerujem u 100% očišćenost nekog terena napose ako je krševit, a ovaj to zasigurno je.
     Potkopi nisu daleko od mjesta gdje smo ostavili motore ispred engleskog vojnog groblja, ali svejedno ih palimo jer smo nekako sigurniji kada su tu na ''oku'' mada ih iz dubine podzemlja zasigurno nećemo moći vidjeti, a mogli smo i pratiti puteljak po kojem nekada išle tračnice kojih danas na žalost više nema jer neko našao za shodno da uništi to nasljeđe JNA i sve to proda u staro željezo, ali prije nego se spustimo dolje u mrak tunela bacamo pogled na otočić Host kojega Višani obično zovu Molo lanterna vjerojatno zato što je na njemu svjetionik, a koji je ime dobio po još jednom legendarnom engleskom zapovjedniku komodoru Williamu Hostu zapovjedniku koji je sudjelovao u još jednoj čuvenoj pomorskoj bitki na Jadranu samo što su ovaj put protivnici bili francuzi i talijani.
« Zadnja izmjena: Lipanj 02, 2009, 22:38:42 pm Lolo »
Zamislite sebi tišinu koja bi nastala kada bi ljudi govorili samo ono što znaju - Karel Čapek

Offline Lolo

  • Zapreššić
  • Moderator
  • *****
  • Postova: 2.788
  • Karma: 105
  • Spol: Muški
  • BMW F650 GS Dakar-R1200GS
Odg: Vis Gibraltar Jadrana - otok utvrda
« Odgovori #36 : Lipanj 02, 2009, 22:30:56 pm »
Bitka 13. ožujka 1811.


Dok je Napoleon palio i žario i osvajao Europu pa i dalje njegova mornarica je bila u totalnom rasulu zbog kroničnog nedostatka zapovjednog kadra tj. časnika pa su se na brodove ukrcavali kapetani sa civilnih brodova, a i stega i uigranost posade nije bila na visokoj razini što je rezultiralo sporim manevrima prilikom borbenih operacija.
     Uglavnom ova bitka je opet bila posebna po nečemu, a to je da je ovo bila posljednja ovako velika bitka klasičnih jedrenjaka, po dostupnim podacima ne samo na Jadranu nego i na svim ostalim svjetskim morima. Ah, taj Jadran i taj Vis u jednom stoljeću su doživjeli dvije velike povjesne bitke koje se i danas izučavaju na pomorskim akademijama diljem svijeta.


Karta bitke 13. ožujka 1811.



Bitka kako ju je doživio George Webster



Host je u 18. mjeseci opljačkao i potopio 218 brodova koji sada negdje čuče na dnu mora i čekaju da ih se pronađe, a kako se u  predasima između bitki trebalo nekako zabaviti u to vrijeme je osnovan i kriket klub na Visu. Sva ta događanja tj. prepadi na brodove, dok kriket sigurno nije bio presudan nagnaše Napoleona da ipak malo uredi dvorište oko svojih provincija pa je poslao svog admirala Dubourdie da nauči engleze pameti. Zaboravio je jednu malu sitnicu da Sir William Hoste nije nekakav kapetančić već iskusni morski vuk koji je ima dobrog učitelja u vidu Lorda Horatio Nelsona, onog engleza koji je kod Trafalgara 1805. potukao francusko-španjolsku ekipu ne do koljena nego i ispod mada je već tada bio popriličan invalid jer je u prijašnjim bitkama izgubio oko i ruku, a u ovoj zadnjoj i glavu pa su  englezi  nadahnuti njegovom hrabrošću, odlučnošću i znanjem pred ovu bitku pod Visom sa Hostovog broda odaslali poruka  Remember Nelson.


Horatio Nelson



HMS Victory zapovjedni brod admirala Lorda Horatio Nelsona



Bitka kod Trafalgara




I u ovoj kao i u onoj kasnijoj bitki 1866. g. englezi su bili slabiji pa je nasuprot njihova četiri broda doplovila eskadra od devet francusko taljanskih brodova koji su bili znatno bolje naoružani. Kako to često biva u životu tako se i ovdje pokazalo da ne mora uvijek pobijediti onaj koji je bolje naoružan nego može pobjediti i onaj koji ima više znanja, hrabrosti i odlučnosti što je Host i pokazao.
    Bitka je trajala od ranog jutra do popodneva i žrtava je bilo na obije strane pa je tako tom prilikom poginulo oko 200, a ranjeno oko 500 francuza i talijana s tim da im je poginuo i admiral Dubourdie sa još četiri zapovjenika, dok su englezi imali oko 50 poginulih i 150 ranjenih među kojima je bio i admiral Host koji se nikada nije oporavio od tih rana pa umire relativno mlad u 48 godini od tuberkuloze, a sahranjen je u Crkvi Sv. Margarite, u blizini King's Lynn u  Norfolku.


Sir William Hoste (1780-1828) slikara Williama Greatbacha, (1833)



Sjetite se Nelsona



Grob u crkvi Sv. Margarite, u blizini King's Lynn u  Norfolku gdje je sahranjen  Sir William Hoste


    Godinu poslije, točnije 24. travnja 1812 u višku luku uplovljavaju engleski ratni i trgovački brodovi i tada se na otok Vis iskrcava i George Duncan Robertson prvi guverner otoka Visa i 1300 vojnika koji ubrzo počinje ustrojavati vojnu i civilnu vlast pa otok dobiva sud,  lučku kapetaniju, zdrastveni ured, zatvor pa čak i karantenu na kraju rta Sv. Jurja. Pristupa se odmah i izgradnji utvrda King George III (danas Fortica), Bentinck (danas Terjun), Robertson i Wellington  do kojeh su vodili dobro uređeni putevi, a izgradnjom je rukovodio vojni inženjer Hernison koji je uz pomoć mnoštva radne snage brzo zgotovio utvrde. Život na otoku nakon toga jednostavno cvjeta pa se vrlo brzo na njemu nalazi i do 12.000 ljudi, koji žive od gusarenja, šverca, trgovine najfinijim stvarima, poljoprivrede, ubiranja poreza na ulovljenu ribu, iznamljivanje kuća i to sve pod nosom francuza koji su dominirali obalom na kojoj je vladala glad i bijeda. Kako sve što je dobro kratko traje tako je i nakon Bečkog kongresa 19. srpnja 1815  Vis prešao iz ruku Engleza u ruke Austrije. Vis je nakon toga pao u zaborav, a bogatstvo je ubrzo zamijenila bijeda
     Višani su u čast Sir William Hostea nazvali mali otočić na ulazu u Višku luku njegovim imenom mada ga mnogi danas nazivaju i Molo lanterna, a na njemu se mogu pronaći ostaci jedne omanje baterije od četiri topa iz vremena Viške bitke 1866. g. Topova danas više nema jer da ih i ima netko bi se sigurno sjetio da bi ih bilo zgodno ispiliti i prodati u staro željezo.

Nastavlja se
« Zadnja izmjena: Lipanj 02, 2009, 22:43:37 pm Lolo »
Zamislite sebi tišinu koja bi nastala kada bi ljudi govorili samo ono što znaju - Karel Čapek

Offline Lolo

  • Zapreššić
  • Moderator
  • *****
  • Postova: 2.788
  • Karma: 105
  • Spol: Muški
  • BMW F650 GS Dakar-R1200GS
Odg: Vis Gibraltar Jadrana - otok utvrda
« Odgovori #37 : Lipanj 04, 2009, 22:55:39 pm »
Češka vila – skladište protubrodskih mina

Sparkiravši motore podno nesmiljenog zvizdana jer hlada jednostavno nije bilo spuštamo se u usjek kojim su svojevremeno iz podzemnog skladišta dopremane mine  pomoću vagonetiča kojih sada naravno nema isto kako nema ni tračnica niti željeznih limova na kojima su počivali. Revni strvinari povjesti uspješno su i ovdje odradili svoj posao više nego uspješno i temeljito. Usjek je jednim djelom urušen pa se možda ispod njega i pronađu pokoji ostaci tih tračnica dok je dijelom zakrčen srušenim stablima pa sve pomalo izgleda apokaliptično i divlje kao da tuda mnogo vremena nije prošla ljudska noga. Ulaz je lijepo uklopljen u okoliš pa tako da čovjek ako ne zna što traži lako može proči na par metara od njega, a da ga niti ni ne primjeti. 

Prilazni put do podzemnog skladišta



Motori ispod zvizdana



Priroda je neumoljiva






Nakon što smo pripremili opremu ulazimo u tunel i već nakon desetak metara prva dilema, lijevo ili desno. Moram napomenuti da je ovaj potkop ''najkompliciraniji'' od svih koje smo obišli jer je pun hodnika i prostorija kroz koje se može ući u druge prostorije i hodnike koje izgledaju gotovo isto tako da treba paziti kuda se hoda da se ne bi dogodilo da se hoda u krug, a ne prema izlazu. Nije da se ne može zapamtiti i nama nije predstavljalo neki problem ali nekome tko se baš i ne snalazi u orjentaciji, a još k tome u kombinaciji sa slabom svjetiljkom može biti prilično zeznuto. Ostali potkopi su bili u formi relativno ravnog tunela koji bi imali neke pokrajne izlaze na borbene položaje kroz koje dopira tračak svjetla dok toga ovdje nema osim jednog zapriječenog izlaza na drugoj strani brda. Jednostavno šuma prostorija i hodnika.

Račvanje tunela


Desni hodnik


Hodajuči ostajemo zapanjeni veličinom pojedinih prostorija jer bi se u nekima komotno mogla odigrati košarkaška ili malonogometna utakmica uz prisustvovanje gledatelja. Nije da je veliko kao Željava ili potkop Jastog ali svejedno je ogromno.

Prostorija za ne znam što






Nakon nekog vremena nailazimo na stepenice koje izlaze van na drugoj strani brda ali ne uspjevamo ih otvoriti jer su zatvorene hrpom zamlje i kamenja pa nastavljamo laganini dalje do najveće prostorije koja je očito bila glavni prostor za skladištenje jer se koliko sam moga procjeniti nalazi negdje na sredini potkopa, a samim time je imala i najbolju zaštitu.

Najveća prostorija


Još jedna ali manja



Raskrižje puteva koje je netko ukrao



Dalje nailazimo na još jednu prostoriju na čijem je stropu dizalica za pretovar mina za koju se čudim kao je ostala gotovo čitava s obzirom na lijepu težinu koju ima.


Dizalica za pretovar mina





Dalje istražujemo prolazeči kroz niz pancirnih vrata koje su za divno čudo još uvijek tu u prostorije za koje ne znamo svrhu jer eventualni natpisi koji postoje na zidovima su slovčano brojčane šifre razumljive vjerojatno samo onima koji su tu boravili.









U tom istraživanju dolazimo opet do jedne oveče prostorije koja se opet račva pa bacamo jednu zajedničku za uspomenu i dugo sjećanje, a iz nje opet dalje u novi hodnik i naravno opet jedno račvanje. Jesu ga zakomplicirali ali mi sve svejedno ne predajemo  nego kročimo dalje da vidimo do kuda to sve seže




Račvanje puteva



Ali osim novih i novih hodnika, otvora za ventilaciju, pokrajnjih prostorija, ponekih koje su zabetonirane ne nalazimo ništa. Tragova vojne opreme takoreči niti nema osim univerzalne masti i još neke konzerve koja ne uljeva povjerenje svojim korodiranim izgledom  pa polako krečemo prema nazad, a usput prolazimo pokraj još jedne malo veće prostorije. Žao mi je samo što se jedan od nas nije stao u bilo koju od njih jednostavno zato da se stekne dojam koliko su velike.


Hodik pa iza njega opet hodnik i tako par puta






Treba li netko masti?









Nakon dobrih sat vremena obilaska izlazimo van do motora i polako se cestom uz obalu upučujemo preko Lučice do Kuta . Lučica i Kut su dijelovi Visa nešto poput naših kvartova samo naravno puno manji i puno živopisniji i to sve uz par metara od mora pa se užitak voziti po toj staroj jezgri grada Visa mada se ne sječam da sam prebacio u drugu brzinu jer su ulice toliko uske da bi se dva motora jedva mimoišla na ler gasu. Koliko to god bilo malo mjesto sve je tako nekako zamotano da jedva dolazimo do dijela rive gdje nas čeka Jurica koji bi nam trebao biti vodič na zadnje dvije destinacije.
Nalazimo se na predjelu Kut u jednom kafiću i zadržavamo u ugodnom razgovoru sat vremena i tom periodu smo čuli mnogo zanimljivosti vezanih za sami otok i enigmu zvanu JNA i kako su nastajli pojedini potkopi. Uglavnom sve se manje više napravilo u svega par godina tamo negdje krajem 60-ih i početkom 70-ih godina kada se dovozila i oprema na sami otok i to uglavnom noću, a tada je bilo na snazi totalno zamračenje, a ophodnje vojne policije su patrolirale gradom i kontrolirale jesu li pogašena sva svjetla i da li su zatvorene sve škure tj. žaluzine. Naravno nikoga na cesti i van svoga doma nije smjelo biti. O tome što nam je pričao potvrđuje i stanje samih objekata tj. njihova arhitektura koja je ''novijeg'' datuma mada je bilo nekih rasprava na nekim forumima o njihovoj starosti. Čak sam pročitao i teoriju da je prokopan tunel s jedne strane otoka na drugu što bi bila totalna glupost jer ne bi imaalo nikakvog smisla jer Vis bi u slučaju nekog rata imao samo ulogu zaustaviti prvi val napada, a dalje bi se taj sukob prenosio na kopno gdje je se ipak lakše braniti. Tome u prilog ide i ne prilično nego vrlo zastarjela tehnika  poglavito što se tiče topništva koje je uglavnom bilo iz razdoblja WWII.
Sa Juricom smo trebali krenuti prateči ga u njegovom Pinzgaueru ali kako u cijeloj priči mora biti i ponešto loše tako je ovaj puta najslabija karika bio upravo on tj. njegovi akomulatori koji su otkazali poslušnost.  Nakon našeg odbijanja da ga vozimo kao suvozača na motoru što će shvatiti svatko tko se vozio off road nastala je potraga za prijevozom i nakon sat dva povuci potegni uspio je nabaviti u rent a car agenciji jednog Renault Twingo nakon čega smo bili spremni za polazak na Velu glavu tj. zapovjedno mjesto za Jadran u slučaju rata.


Nastavlja se
Zamislite sebi tišinu koja bi nastala kada bi ljudi govorili samo ono što znaju - Karel Čapek

Offline _tompa

  • Komarac
  • *
  • Postova: 87
  • Karma: 3
  • Spol: Muški
  • holy cow K7
Odg: Vis Gibraltar Jadrana - otok utvrda
« Odgovori #38 : Lipanj 07, 2009, 11:33:00 am »
Lolo, Svaka cast sto se tice putopisa. Imam samo za dodati jednu stvar glede potopljenog B-17. Posto sam svake godine barem 2x na Visu i barem se jedanput spustim do Njega :) da te ispravim glede nekih stvari. Taj je avion pronasao i prvi put na njega zazronio Sinisa Izakovic, Na samom avionu nje pronadjeno nista od oruzja jer su svi mitraljezi, a i sve ostalo sto je bilo nepotrebnoza let, baceno u more kako bi avion ostao u zraku sto duze u nadi da ce doci do piste. Sto se tice samog aviona, moram priznati da je to zaron van svake kategorije. Avion lezi na 72m kao da je spusten na pistu, vidljivost je savrsena(vec se sa 50m vidi cijeli avion), gornja kupola je netaknuta, kotaci su izvuceni(doduse malo popigani :icon_mrgreen:), svi motori(njih 4) su na svom mjestu, krila u komadu. Trenutno u avionu mozes vidjeti jednu cipelu :), neke stolce od kojih je ostala samo zica(armatura) i jednu zeljeznu kutiju od municije. Iskreno sumnjam da je s aviona skidano nesto jer ipak je to prevelika dubina za sportsko(rekreativno) ronjenje, a tehnicko ronjenje zahtjeva poprilican support na povrsini. Eto tolko, zao mi je sto nemam svojih fotki(jeb. kuciste je do 40m, ja sam ga testiral do 60m a 70 je toomuch hehe).
---------------------------------------------------------
If you make it idiot proof, they'll build a better idiot.
---------------------------------------------------------

Offline Lolo

  • Zapreššić
  • Moderator
  • *****
  • Postova: 2.788
  • Karma: 105
  • Spol: Muški
  • BMW F650 GS Dakar-R1200GS
Odg: Vis Gibraltar Jadrana - otok utvrda
« Odgovori #39 : Lipanj 07, 2009, 13:26:17 pm »
Predpostavljao sam da su se vjerojatno rješavali balasta s obzirom da su im rikavali motori ali kako je načelno premalo podataka kojih možda i ima ali to zahtjeva puno ''dublje'' kopanje po arhivama kojima ja načelno baš i nemam pristupa, a istina niti baš volje jer bi me onda samo Vis preokupirao za narednih par godina. Čul sa za nekakav prijepor oko toga tko je prvi otkrio olupinu i za prava koje nose takva otkriča ali kako nisam dovoljno upučen u problematiku nisam htio dodatno ''podgrijavati'' atmosferu mada svaka čast onome tko ju je otkrio sa nadom da bude još takvih otkiča jer to je nesumljivo jedna vrsta blaga kao i utvrde, dvorci, burgovi ostale fortifikacije. Šteta kaj nemaš koju fotku, a meni je isto žal kaj nisam ostavrio svoju dječačku želju da ikada zaronim sa bocama malo dublje od onoga što mogu na dah mada sam u tome svojevremeno bio prilično uspješan ali tko zna danas sutra  :icon_mrgreen:
Zamislite sebi tišinu koja bi nastala kada bi ljudi govorili samo ono što znaju - Karel Čapek

Offline Lolo

  • Zapreššić
  • Moderator
  • *****
  • Postova: 2.788
  • Karma: 105
  • Spol: Muški
  • BMW F650 GS Dakar-R1200GS
Odg: Vis Gibraltar Jadrana - otok utvrda
« Odgovori #40 : Lipanj 07, 2009, 22:20:55 pm »
Vela glava – glavno zapovjedno mjesto za  južni Jadran



 
Do Vela glave dolazimo cestom kojom smo već prošli kada smo išli prema preko Podšpilja prema Žena glavi ali nismo se popeli prema njoj nego smo makadamskom cesticom bolje reči puteljkom koji ide odmah ispod nje došli nakon oko kilometra, a možda i nešto manje do nje.


1.Prilazna cesta


3.Žica tu još uvijek stoji i upozorava


4.Jurica


6.Jedan od dva ulaza u potkop



10.Gusterna



Što je Vela glava bila nisam više ni sam siguran jer ima dosta oprečnih podataka pa tako neki spominju da je bila glavno zapovjedno mjesto što meni nema smisla jer bi se Vis mogao braniti jedno određeno vrijeme, pa do onih koji tvrde da je bio rezervno pa do onih koji su skloni tvrdnji glavno zapovjedno mjesto ali za južni Jadran što je meni nekako najprihvatljivija opcija.
Kako bilo ulazimo unutra i odmah na početku su vidljive očite devastacije jer fale pancirna vrata.


12.Na ulazu



13.Otvori za ventilaciju



14.Vrata i još k tome željezna...čemu to služi? Naravno za staro željezo.



Kako su vrata teška i ne možeš ih iscjepati sa sjekirom ili prepiliti motornom pilom onda uzmeš nešto što može, a to su boce za autogeno varenje da ne velim rezanje, a unutra smo našli jedna lijepa kolica za prijevoz istih, a uz njih pride i boce, a k tome i rezultat njihova djelovanja. Naravno murija za to ne zna jer se tu nitko krivno ne parkira nego krade i uništava povjesnu baštinu ali to i nije tako veliki grijeh barem ne na Visu

18.Kolica za boce



23.Boce


25.Krajnji rezultat



Ulazimo u hodnik gdje je bio agregat koji je prvo ostao bez onog dijela koji je u periodnom sustavu elemenata označen brojem 29 i oznakom Cu tj. bakra. Kako bakra nije bilo dovoljno onda je dobro i željezo koje se isto može dobro prodati ali ga treba neusporedivo više, a onda je dobar i stator i rotor i postolje ...


20.Generator ili bolje rečeno njegovi ostaci



21.Zamašnjak je još tu ali koliko dugo



27.Spremnik vode



Dalje hodamo hodnikom koji blago zavija i dolazimo gle čuda vrata i to nekoliko njih koja su na broju u svojim ležištima samo se pitam do kada jer dok ovo pišem prošlo je već prilično vremena, a strvinar povijesti ili više njih sigurno nije stao samo na onim na početku.






33.Kuhinja



38.Kuhinja-Jurica prima naruđbe samo morate požuriti  :llllol:



36.Prostorija za filtriranje zraka



39.Netko se častio sokićima



40. a netko votkom



Nastavljamo dalje ali devastacija je bez obzira na dubinu u tunelu vidljiva i ne bira se što se može odnjeti samo neka ima i trunku metala.






Zamislite sebi tišinu koja bi nastala kada bi ljudi govorili samo ono što znaju - Karel Čapek

Offline Lolo

  • Zapreššić
  • Moderator
  • *****
  • Postova: 2.788
  • Karma: 105
  • Spol: Muški
  • BMW F650 GS Dakar-R1200GS
Odg: Vis Gibraltar Jadrana - otok utvrda
« Odgovori #41 : Lipanj 07, 2009, 22:29:34 pm »
Vraćamo se u glavni hodnik koji je dužine par sto metara, a na čijim zidovima vidimo brojne kuke koje su služile za vješanje krevete u dva nivoa za slučaj kada bi u objektu boravilo znatno više ljudi. Naravno instalacije nema ni za lijek


46.Nosači kreveta



Hodajuči dalje nailazimo na još mnoge pokrajnje postrorije za koje je teško utvrditi čemu su služile jer su ogoljene do kraja ali za neke se može sa dosta sigurnosti tvrditi koja im je bila namjena pa smo tako osim zahoda i kuhinje pronašli i prostoriju koja je očito služila u RR (radio-relejne) svrhe barem po količini obujmica, kablovinja, valovoda, posebnog uzemljenja i sličnih djelova opreme od kojih su ostali samo tragovi po kojima se da zaključiti kakvi su se uređaji tu koristili. Faradayev kavez koji je inače sastavni dio dakvih prostorija u onom dijelu procesa koji zahtjeva kriptografiju naravno nismo našli jer ovdje niti nije potreban s obzirom da se objekat nalazi na oko 60m ispod zemlje da ne velim kamena pa ni nema emisije EM valova van objekta. Za one koji nisu upučeni čemu služi Faradayev kavez u vojne svrhe tj. kod RR komunikacije kratko objašnjenje. Kod rada bilo kakvog električnog uređaja dolazi do emisije EM zračenja pa tako i kod RR uređaja, a da bi se to spriječilo koristi se upravo Faradayev kavez u onom dijelu primanja ili slanja poruke kada ju treba šifrirati ili dešifrirati za što treba određeni ''ključ'' koji i je bitna stvar koja ne smije ''procuriti'' van u eter koji sigurno netko prisluškuje i zato postoji kavez.

51.RR soba



55.Ostaci kablova



56.Hodnik se nastavlja



Pokraj te prostorije očekivano smo naišli na jednu poveču prostoriju koja je vjerojatno služila kao OC (operativni centar) u kojoj je isto bila sva šuma kablova kojih naravno nema jer su nekome trebali kao i mnoge ratne karte i planovi kojih isto nema ali iz potpuno drugih razloga.

63.Operativni centar



64.Operativni centar



63.a Kablova je ipak nešto ostalo ali vjerojatno ne za dugo



Kako ljudi koji tu rade trebaju ići i na ono mjesto kamo i kralj ide pješke tako je Jurica posebno samo za motocikli.com demonstrirao kako je to nekada izgledalo. Inače za one mlađe i moža neupučene takva vrsta zahodske školjke se popularno zove čučavac pretpostavljate valjda zbog položaja tijela.


58.Zahod sa čučavcima i Juricom kao demonstratorom



61.Kupaona



Odmah tu u blizini jer tu ništa nije daleko osim ako vam ne nestane kojim slučajem svjetla nalazi se i par nevelikih prostorija koje ne djeluju baš reprezentativno i na kraljevskom nivou niti su tako velike ali svejedno ostavljaju dojam da je tu boravio netko koji je po svome statusu sigurno bio na puno višoj hijerarhiskoj ljestvici od drugih. Jedino smo na tom mjestu vidjeli pod napravljen od ''kulira'' dok je svugdje drugdje samo goli beton. Unutra je sve skučeno skoro kao na ratnom brodu i sastoji se od malog hodnika,  kupaone, zahoda i sobe u kojoj pronalazimo ostatke madraca i jastuka. Za pretpostaviti je da su to bile prostorije zapovjednika ne objekta nego onoga koji bi zapovjedao cjelokupnom operacijom obrane Visa i južnog Jadrana pa se pitam je li se kojim slučajem tu zatekao Branko Mamula , a kasnije i Sveto Letica kao zapovjednici vojno pomorske oblasti s tim da je Sveto Letica poslije umirovljenja 1987. s činom viceadmirala reaktiviran 1991 ovaj put u postrojbe HRM sa činom stožernog admirala.

66.Ulaz u sobu zapovjednika



67.Hodnik, a sa desne strane se vidi mala kupaona



71.Spavaona zapovjednika


Nakon obilaska tog donjeg dijela objekta krečemo prema onom gornjem po malim ljestvama u čijem mi podnožju Pudla daje nedvosmisleni znak  za koji veli da nije pravo putovanje ako ga netko nekome ne pokaže pa ću evo i ja podjeliti sa vama da i vi možete proširiti tu tradiciju mada koliko mi je poznato on je vrlo udomačen u ovim našim krajevima mada nije baš izvorno hrvatski.

74.Podnožje lojtri



77.Ulaz na gornju etažu




78.Zapamtite i šaljite dalje  :llllol:

« Zadnja izmjena: Lipanj 07, 2009, 22:41:19 pm Lolo »
Zamislite sebi tišinu koja bi nastala kada bi ljudi govorili samo ono što znaju - Karel Čapek

Offline Lolo

  • Zapreššić
  • Moderator
  • *****
  • Postova: 2.788
  • Karma: 105
  • Spol: Muški
  • BMW F650 GS Dakar-R1200GS
Odg: Vis Gibraltar Jadrana - otok utvrda
« Odgovori #42 : Lipanj 08, 2009, 11:18:07 am »
Dalje slijede nizovi pancirnih vrata, hodnici, prostorije u kojima osim hrpe smeća više nema ništa vrijedno. Ajde vrata su još tu i možda bi bilo dobro sve zarušiti da nitko ne može ući unutra barem nekoliko desetljeća dok neko ne shvati da to sve ima neku svoju povijesnu vrijednost. Tako hodajući dolazimo do podnožja stepenica kojima slijedi uspon od šezdesetak metara, a kako su one vrlo strme, a mi bez kondicije jezik neminovno skoro plazi po podu.


79.Pancirna vrata



83.Još malo njih



84.Krš i lom



87.Početak stepenica



89.Stepenica na kojima su ''šine'' koje su očito služile za nekakvo dizanje ili spuštanje, a kojih nema do vrha




Već pri vrhu dišem na ''škrge'' jer zaostajem pa ''trčim'' da stignem Juricu i Pudlu, a oni zastaju kod još jedne prostorije prije samog izlaza, a koja vodi do željezne kupole kakvu smo viđali na rtu Nova Pošta u koju se baš nešto nemam volje zavlačiti sada se više ne sjećam zašto jer bi sigurno bila koja fotka i iz unutrašnjosti. Na samom izlasku na dnevno svjetlo nakon što smo prošli dupla pancirna vrata koja su masivnija od onih unutar objekta nailazimo na pravi kuriozitet koji se sastoji od par koluta kablova. Kuriozitet je zato jer je to količina kablova koji nisam vidio u svim tunelima i potkopima ne samo na Visu nego i drugdje, a obišao sam ih popriličan broj. No dobro, vidio sam ja objekata koji imaju i punoooo kablova koji odrađuju posao za koji su namjenjeni ali to je jedna druga priča koji sigurno nije za širu javnost.



91.Prema vrhu stepenicama uklesanim u kamen



95.Na ulasku u osmatračnicu



96.Kupola osmatračnice



96a.Netko je ''zaboravio'' kablove



97.Ulaz sa gornje strane



99.Pogled na ulaz sa par metara udaljenosti



Od gornjeg izlaza spuštamo se za Juricom uskim puteljkom prateči ga bez pretjerane volje da igdje skrenemo i za milimetar jer mada se priča da je sve razminirano ova konfiguracija terena mi baš nešto ne uljeva povjerenje da je to bilo moguće izvršiti sa 100% uspjehom.. Usput prolazimo pokraj željeznog bunkera ili osmatračnice ili oboje u istom i nailazimo na malu čistinu sa koje puca predivan pogled na pučinu i na otok Svetac, a i pogled prema djelu Visa i ostalim otocima budi želju da se tu dođe ponovo. Odmah tu do nas nailazimo na ostatke položaja minobacačkih bitnica i nekoliko bunkera onako više priručno izrađenih. Pravih upornih točaka nisam baš previše vidio vjerojatno iz razloga što je ovdje vegetacija stvarno vrlo gusta, a zbog opasnosti od mina nismo se usudili hodati nikuda van puteljka


102.Stazica



103.Bunker



107.



109.Minobacački položaj




110.Rov




111.Gusterna sa natpisom 1951. godina




Spustivši se do motora nakon malo rasprave o viđenome palimo svaki svoju pilu i preko Žena Glave, Podspilja, Ravnog odlazimo na jugozapadnu stranu otoka točnije do rta Stupišće gdje je bila smještena OB 90mm topova kao i raketna baza 



Nastavlja se
Zamislite sebi tišinu koja bi nastala kada bi ljudi govorili samo ono što znaju - Karel Čapek

Offline Charlie

  • Split-Dalmacija
  • MMP
  • *****
  • Postova: 916
  • Karma: 41
  • Spol: Muški
  • BMW R80 RT
Odg: Vis Gibraltar Jadrana - otok utvrda
« Odgovori #43 : Lipanj 08, 2009, 14:14:06 pm »
Lolo  :icon_pray: :icon_pray: :icon_pray: :icon_pray:
Bolje cili život živit kao bogataš nego jedan dan kao siromah - Sir Oliver

Milost ne tražim niti bi vam je dao


Offline Lolo

  • Zapreššić
  • Moderator
  • *****
  • Postova: 2.788
  • Karma: 105
  • Spol: Muški
  • BMW F650 GS Dakar-R1200GS
Odg: Vis Gibraltar Jadrana - otok utvrda
« Odgovori #44 : Lipanj 08, 2009, 20:30:17 pm »
A moga bi i ti nešto napisati o svom kraju jer barem vi dolje kada god okrenete koji kamenčić ili zapiknete lopatu odnekut iskoči Dioklecijan ili koji hrvatski kralj, a imalo bi se o čemu i na široko i na dugačko ili da ja dođem dolje na MK Sjene pa da dogovorimo strategiju  :llllol:
Zamislite sebi tišinu koja bi nastala kada bi ljudi govorili samo ono što znaju - Karel Čapek