Autor Tema: Vis Gibraltar Jadrana - otok utvrda  (Posjeta: 62047 )

0 Članova i 2 Gostiju pregledava ovu temu.

Offline Julius

  • Zagreb - Črnomerec
  • Moderator
  • *****
  • Postova: 4.367
  • Karma: 147
  • Spol: Muški
Odg: Vis Gibraltar Jadrana - otok utvrda
« Odgovori #15 : Svibanj 28, 2009, 10:05:11 am »
Još, još!  :icon_jook:
Gandhi: "Be the change you want to see!"

Offline Lolo

  • Zapreššić
  • Moderator
  • *****
  • Postova: 2.788
  • Karma: 105
  • Spol: Muški
  • BMW F650 GS Dakar-R1200GS
Odg: Vis Gibraltar Jadrana - otok utvrda
« Odgovori #16 : Svibanj 28, 2009, 15:49:56 pm »
Polako Julček  :llllol: bit će tu svega samo malo strpljenja jer ako pustim sve odjednom moglo bi doči kuršlusa  :llllol: Večeras dolazi na red Čunkovica i aerodrom na Visu za koji malo njih zna da je postojao, a kamo li da su tu slijetali bombarderi tipa B-24D Liberator, B-17 Flying Fortress i da je tu bio stacioniran Squadron No. 352 (Y) R.A.F. Čak sam uspio pronači nakon ne znam koliko vremena provedenog u istraživanju svega i svačega o Visu i jedan filmič iz tog razdoblja koji je više nego raritetan. Nije da takvih dokumenata nema ali jednostavno nisu dostupni, barem ne široj javnosti što je stvarno šteta ali kako znamo kakav je odnos prema povijesti ne samo na Visu nego opčenito kod nas to nije ni za čuditi. Mislio sam da ću to uspijeti odraditi u četiri pet nastavaka ali vidim da bu ih znatno više jer materijala stvarno ima i da nisam kratio tko zna gdje bi kraj bio, a to što ću pokazati samo je dio Visa kojeg bi svakome preporučio za posjetiti ali ne na tako kratko kako smo mi bili  :icon_mrgreen:
Zamislite sebi tišinu koja bi nastala kada bi ljudi govorili samo ono što znaju - Karel Čapek

Offline Julius

  • Zagreb - Črnomerec
  • Moderator
  • *****
  • Postova: 4.367
  • Karma: 147
  • Spol: Muški
Odg: Vis Gibraltar Jadrana - otok utvrda
« Odgovori #17 : Svibanj 28, 2009, 16:04:04 pm »
Baš me zanima taj aerodrom i filmek! Sada kada budeš navukao ekipu da zapali na Vis i baci se u istraživanje daj malo spoemni i nešto o tim minskim područjima, tj. dal imaš neku kartu da ju digneš? Ne znam da li HCR te karte izdaje periodički kako se razminira pojedino područje ili kako to već ide...?
Gandhi: "Be the change you want to see!"

Offline Lolo

  • Zapreššić
  • Moderator
  • *****
  • Postova: 2.788
  • Karma: 105
  • Spol: Muški
  • BMW F650 GS Dakar-R1200GS
Odg: Vis Gibraltar Jadrana - otok utvrda
« Odgovori #18 : Svibanj 28, 2009, 19:00:42 pm »
Karte nažalost nemam ali osnovna stvar je da gdje god ima vojnih objekata tamo postoji opasnost i stoga se treba kretati samo po utabanim stazama, asfaltu ili betonu. Postoje još neki ''trikovi'' ali mi je to prekomplicirano za objasniti. Po onome što sam čuo navodno je HCR razminirao otok ali bili smo svjedoci da su se mine pojavile i na razminiranom terenu stoga oprez napose jer na Visu nema niti jedne ploče sa upozorenjem. Za mene, što je jednom minirano to je vazda minirano, a toj mojoj teoriji ide u prilog baš otok Vis na kojem je prilikom izvođenja pripremnih radova u jednoj uvali prvo pronađena jedna, a potom po dolasku pirotehničara još sedam mina. Ne bi bilo ništa čudno da mine nisu iz WWII, a posijali su ih englezi. Ne treba zaboraviti ni onog nizozemca koji je nadrapal na brdu Hum, a taj dio isto navodno bio razminiran  :icon_mrgreen:

PS
Jurica mi je dao neku lošu kopiju nečega što bi trebala biti karta sa lokacijama koje su bile minirane, a samim time i potencijalno opasne. Moram je odskenirati pa ću je staviti gore ali kada dođem do poglavlja Vela Glava
Zamislite sebi tišinu koja bi nastala kada bi ljudi govorili samo ono što znaju - Karel Čapek

Offline Lolo

  • Zapreššić
  • Moderator
  • *****
  • Postova: 2.788
  • Karma: 105
  • Spol: Muški
  • BMW F650 GS Dakar-R1200GS
Odg: Vis Gibraltar Jadrana - otok utvrda
« Odgovori #19 : Svibanj 30, 2009, 00:27:12 am »
Nažalost ništa ni juče ni danas jer sam se posvađao sa Ožujskom, pa sam preumoran za bilo kakav posao  :llllol:
Zamislite sebi tišinu koja bi nastala kada bi ljudi govorili samo ono što znaju - Karel Čapek

Offline Lolo

  • Zapreššić
  • Moderator
  • *****
  • Postova: 2.788
  • Karma: 105
  • Spol: Muški
  • BMW F650 GS Dakar-R1200GS
Odg: Vis Gibraltar Jadrana - otok utvrda
« Odgovori #20 : Svibanj 30, 2009, 14:28:17 pm »
Čunkovica, Sv. Andrija i Plisko polje



     Nakon obilaska rta Nova Pošta i potkopa Parja krečemo u obilazak unutrašnjosti otoka točnije prema predjelu Čunkovica, Sv. Andrija i Plisko polje. Povratak ide preko makadama koji nas vodi prema gradu Visu, a potom viškom obilaznicom onim čuvenim serpentinama pokraj još čuvenijeg smetlišta prema južnoj strani otoka. Asfaltom mada ima i makadama vozimo se prema predjelu Čunkovica preko Malog Zlog polja na kojem prolazimo pokraj skretanja prema uvali Smokova u kojoj se isto nalaze obalne baterije ali nažalost ovaj put ju moramo preskočiti i skrečemo desno prema Velom Zlo polju preko kojeg bi trebali doći do Čunkovice ali kako to obično biva malo se gubimo jer karta koju imamo je precizna samo je starijeg datuma i kretanje po njoj pješice uz pomoć kompasa  ne bi predstavljalo problem ali kako smo mi na motorima moramo malo pikati puteve koji su u međuvremenu izgrađeni. Naravno ti putevi nemaju nikakvih oznaka što je i za očekivati jer su makadamski ali kako na Visu ipak žive ljudi pa tu i tamo stajemo da pokojega upitamo za put što kat kada ispada prilično komično pogotovo kada mu stavim kartu pod nos nakon čega se obično slijedi češkanje glave sve u stilu gdje me nađe.

Gdje je Čunkovica i Simonica


     Usprkos svemu nailazimo na dvojicu težaka i pitamo ih za put do Čunkovice i sv. Andrije, a onako usput i da li su vidjeli Simonicu i Antišu jer su se po Visu u to vrijeme motale mnoge poznate face pa rekoh ajd da pitamo jesu li ih vidjeli da znamo gdje su da ih možemo zaobići. Naravno nisu ih vidjeli isto kao ni Nives ni Dinu jer tko bi od njih fantazirao po vinogradu i patio se tamo po nekom kršu kada se zvizdan već tako lijepo digao na nebu, a može se tako lijepo živjeti i u hladovini pjevušiti pjesmuljke i pisati veleumna književna dijela . Nakon što smo dobili korisne informacije za par minuta nailazimo na  traženo raskrižje prema kojem je lijevo Komiža, a desno grad Vis.


Raskrižje Komiža – Vis






     Radimo pauzu i razmišljamo čemu služi građevina koja podsječa na neko veliko korito i jedino što nam pada na pamet je da je napravljena za skupljanje vode koje u ovim krajevima sigurno nema baš u izobilju, barem ne one pitke. Nismo se puno zamarali s tim jer to ipak nije neka vojna fortifikacija pa palimo koze i krečemu uz brijeg prema sv Andriji mada je voda bila čisto privlačna da se bučnemo u nju s obzirom  na vručinu koja je vladala.
     Prvo što se vidi kada se popne na vrh Čunkovice je veliki križ, a odmah do njega i spomenik poginulim zrakoplovcima iznad ondašnje Jugoslavije. Smeta činjenica da i ovdje netko želi prekrajati povijest pa je izbrisana bolje rečeno isklesana Jugoslavija , a umjesto toga je napisano Hrvatske što jednostavno ne odgovara stvarnom stanju jer  su pripadnici R.A.F. vršili ratne zadatke po cijeloj ondašnoj Jugoslaviji i Europi.


Spremnik vode


Križ na Čunkovici



Spomenik zrakoplovcima RAF-a




    Pokraj spomenika nalazi se malo odmorište sa klupom koju su  postavili Britanski veterani 2007. g.

Čunkovica – Klupa





Čunkovica – Karta Visa na Čunkovici




     Malo još švrljamo okolo cestom do brda Vitroprah (kojeg li imena) i okrećemo se nazad jer bi tom makadamskom cestom došli u Vis, a to nam još nije namjera i zastajemo kod plana otoka Visa i promatramo cestu koju vodi prema sv. Andriji i češkamo se po glavi da li se isplati tuda ići jer su upravo u tijeku radovi i makadam je izrazito rahli poslije prolaza stroja koji sve mrvi pred sobom, a zapriječen je gumama naslaganim preko ceste koje nam ne bi predstavljale problem ali ... Ja bih možda i prošao na svojoj kozi ali Pudla na onoj svojoj kravi bi sigurno zagreznuo pa se okrećemo prema selu Podselju od kuda po karti možemo sa druge strane doči do njega jer po riječima Jurice s njega se pruža jedinstven pogled na Vis i okolicu.


Makadam cesta prema sv. Andriji



Pogled na Plisko polje i na početak nekadašnje zrakoplovnee piste


Zamislite sebi tišinu koja bi nastala kada bi ljudi govorili samo ono što znaju - Karel Čapek

Offline Lolo

  • Zapreššić
  • Moderator
  • *****
  • Postova: 2.788
  • Karma: 105
  • Spol: Muški
  • BMW F650 GS Dakar-R1200GS
Odg: Vis Gibraltar Jadrana - otok utvrda
« Odgovori #21 : Svibanj 30, 2009, 14:34:36 pm »
Slijedi brzo spuštanje do Podselja  kroz par oštrih zavoja prožetih malo pjeskom i uspon u samo selo u kojem zastajemo ispred crkve Sv. Marije koja je duhovno središte otoka kamo Višani hodočaste na blagdan Velike  Gospe.

Crkva Sv. Marije






Pokraj crkve se nalazi kuća u kojoj je bio smješten stožer Prve Dalmatinske proleterske brigade o čemu svjedoči i spomen ploča


Spomen ploča Prvoj dalmatinskoj proleterskoj brigadi


 

Nasuprot te kuće stoji pomalo zapuštena zgrada koja je vidjela i bolja vremena na kojoj se još uvijek nazire natpis S. P. Z. BUDUĆNOST što ne znači sat razredne zajednice nego seljačko radnička zadruga. Koja su to vremena bila kada si morao donosti plodove svoga truda po onoj staroj hoćeš, nećeš ali moraš. Čemu danas i da li uopće nećemu služi dom nismo usjeli saznati mada samo krovište izgleda prilično dobro pa valjda netko vodi brigu o njemu mada bi si mogli dati malo truda da počiste okoliš.


S.P.Z. Budućnost



Šetajući dalje tim malim mjestom penjem se na nekakav stup kojemu ne razabirem svrhu i namjenu ali je dobro poslužio da mi malo ''proširi'' vidike na Plisko polje sada gusto zasađeno poznatom viškom Vugavom. Vinogradi su tu bili od Dionizija I Starijeg ali nije uvijek bilo tako barem ne u novijoj povjesti Visa jer je tu na Pliskome polju tijekom WWII bila saveznička zrakoplovna pista.
Kako je na zrakoplovnoj pisti Livno bilo sve teže sačuvati zrakoplove zbog učestalih napada u prosincu 1943 je odlučeno da se na otoku Visu točnije na Pliskom polju sagradi PSS (poletno sletna staza). U početku je bila uređena PSS pista za zrakoplove za vezu ali kako je cilj bio da tamo mogu sletjeti i bombarderi takozvane leteće tvrđave jer su bili najveći zrakoplovi svog vremena poput B-17 Flying Fortress i B-24 Liberator pista je morala biti produžena i na njoj su postavljene markacije u vidu bijelo crvenih stupova. Koliko sam uspio saznati kontrolni toranj je bio drvene građe i od njega nije ostalo ništa.


Stup za proširivanje vidika




Plisko polje i markacije za PSS u vidu crveno bijelih stupova






Zbog vrlo jakih bočnih vjetrova koji pušu na otoku Visu piloti su ga proglasili za jedno od najgorih zračnih pista pa se tako u travnju 1944. jedan lovac bombarder prilikom polijetanja zapalio i srušio pri čemu je poginulo devet, a ranjeno pet partizana. Sama pista je bila popločena čeličnim rešetkastim pločama da bi se olakšalo slijetanje i poletanje ali unatoč tome nije bilo rijetkost da se poslije kiše stvori takvo blato što je onemogućavalo bilo kakvu aktivnost  pa je jednom prilikom upravo zbog toga čak 8 oštečenih zrakoplova ostalo u zraku jer je jedan zapeo u blatu.


B-17 Flying Fortress



B-24D Liberator



B-24D Liberator u plamenu pogođen njemačkom protuzračnom obranom



B-24D u akciji bombardiranja rafinerije Polesti u Rumunjskoj nakon čega se oštečeni zrakoplovi spuštaju na Vis ako se ne mogu dokopati talijanske obale




Fotografija pilota na zrakoplovnoj bazi Vis, 1945 Ruđi Luiđi, Marjan Semolić, Šime Fabijanović i Đura Tomšić



Na Visu je bila stacionirana i Prva lovačka eskadrila NOVJ / RAF 352nd Squadron u čijem su sastavu bili Spitfire lovci bombarderi raznih inačica već prema namjeni jer su neki bili više orjentirani za zračne borbe poput Spitfire Mk VC koji je bio naoružan sa 4 strojnice .303 incha tj. 7.7mm, dva 20mm topa te dvije bombe od 113kg dok je Hurricane Mk IV RP (Rocket Projectile) nosio osam 11,3 ili 27,2 kilskih raketa. Hurricane je bio zrakoplov koji je iznio glavni teret u obrani engleskog neba od Luftwaffe mada je uvriježeno mišljenje da su to englezi učinili sa Spitfire zrakoplovima što baš ne i odgovara istini jer je ovih potonjih jednostavno bilo premalo.


Spitfire Mk VC


Hurricane Mk IV RP-obnovljen čeka u ''Vazduhoplovnom muzeju'' u Beogradu, a to je sigurno jedna od budućih destinacija koja se mora vidjeti.



Jedna umjetnička Hurricane Mk IV RP skinuta sa www.pozarart.com



Zračna fotografija Visa i piste na kojoj se vide prizemljeni zrakoplovi



U ratu kao i u miru treba održavati zrakoplove, a ovo su pripadnici No. 352 (Y) R.A.F. Squadrona prilikom izmjene oštečene repne sekcije na Spitfire zrakoplovu 1944. godine.



 Oružari Franjo Bakić i Alojz Kotnik postavljaju upaljače na bombe ali ne na Visu nego na aerodromu Canne u Italiji



Oružari prenose rakete zrak-zemlja do zrakoplova Hurricane Mk I, aerodrom Canne u Italiji, listopad 1944. godine



Tito vrši smotru na Visu



Tito u listopad 1944. godine na smotri Prve lovačke eskadrile NOVJ.



Tito u obilasku No. 352 (Y) R.A.F. Squadrona



Pripadnici Prve lovačke eskadrile NOVJ Vis1944





Kako je bio rat, a u njemu uvijek ima i žrtava tako je i u moru oko Visa potonulo oko 25 zrakoplova koji su sudjelovali u raznim misijama diljem Europe od bombardiranja grada Polesti tj. rafinerijskih postrojenja u Rumunjskoj, Beča, Maribora pa do rafinerije Caprag u Sisku do bombardiranja priobalnih gradova Splita, Solina, Šibenika, Zadra, Korčule, Zadra i mnogih drugih. U jednoj od tih misija je sudjelovala i jedna leteća tvrđava B-17 koja je uzletjela 6. studenog 1944. g. iz zračne baze Amendol pokraj Foggie u Italiji sa ciljem bombardiranja Beča ali kako je nebo bilo oblačno morali su promjeniti cilj pa su bombardirali željezničku postaju u Mariboru pri čemu ih je pogodila njemačka protuzračna obrana i tom prilikom je od gelera poginuo kopilot, a jedan od četiri motora je prestao raditi. Uspjeli su dovući do Visa no međutim kako su motori otkazali morali su se spustiti na morsku površinu. Osim kopilota koji je poginuo ostali su se članovi posade spasili, a zrakoplov je potonuo sa kopilotom kojem su noge ostale priklještene na 72 m dubine na oko 150 metara od rta Polivalo na izlazu iz uvale Rukavac i otočića Ravnik.. 2003 godine je sniman dokumentarac o tom zrakoplovu pri čemu su sudjelovali i 86-godišnji pilot Irving G. Emerson s Floride i 83-godišnji desni bočni strijelac Merle C. Sieling iz San Diega u Californiji , a pronađena je i ostala oprema kojom su se služili piloti od kaciga, maski za disanje, instrumenta, oružja, fotoopreme pa čak i dokumentacija, a  kako je riječ o ratnom grobu iz njega se ništa ne smije uzimati.
 
Kratki raritetni film o aerodromu na Visu i slijetanju B-24D Liberatora
www.realmilitaryflix.com/public/833.cfm

B-17G potonuo je 6. studenoga 1944 ( foto Borut Furlan)




Dalje razgledavamo Podselje kada nam se u tome pridružuje i jedan dalmatinski magarac. Stvarno umilno storenje koje je odmah prepoznalo pravu vrijednost tj. naše motore. Na žalost sve ih je manje, a bez njega i drugih životinja naš život bi bio i dosadniji isto kao i teži i siromašniji tako da putujući okolo po koje kakvom kršu dalmatinskog zaleđa, a i u unutrašnjosti lijepe nam naše moram priznati da magaraca, koza, purana ... ima sve manje, a njihovim nestankom slika našeg okoliša se neupitno mijenja. Inače naš dalmatinski magarac je najmanji na svijetu ali zato ima najtvrđa kopita.


Yamaha,Honda, Guzzi ... sve je to dobro ali kada magarac stane kod BMW-a i divi mu se onda to mora stvarno biti dobro



Između trafo stanice i zadruge



Kako smo htjeli vidjeti grad Vis sa Sv. Andrije po preporuci Jurice tako smo se iz Podselja uputili prema vrhu. Prolazimo između trafostanice i S.R.Z  Budućnost makadamskom cestom kojom nakon nekon vremena dolazimo do raskriža na kojem ne znamo kamo.


Na putu prema Sv. Andriji i vidikovcu



Jesmo li na pravom putu?



Desno nam se po karti ne čini logično, lijevo bi možda i mogao biti pravi put ali ono što je nama najviše odgovaralo je naprijed ali uvijek u takvim situacijama postoji nekakva kvaka koja ti zezne koncepciju, a ovdje se pojavila u vidu rahlog tucanika koji je ostavio stroj za mrvljenje svega i svačega što na fotografiji ne izgleda strašno i ja uredno prolazim mada me zadnji kraj šamara sim tam ali Pudla opet staje jer njegova krava baš nešto i ne doživljava takav teren. Provjeravam nekakvih 300-400 metara ceste koja ne pruža neko zadovoljstvo jer svako malo bježi ili zadnji ili prednji kraj koji idu tamo kamo ja ne želim pa je pravo čudo što nisam negdje prizemljio. U jednom trenutku pronalazim nekakav puteljak koji bi trebao ići u pravom smjeru ali sada je problem Pudla koji ne može do tuda pa se okrečem nazad da probamo s neke druge strane.


Puteljak prema Sv. Andriji?


Kada sam se vratio s Pudlom su bili neki domaći ljudi koji su bili u obilasku vinograda odnosno u pokušaju obilaska istih jer je na ovom dijelu Visa po njihovoj priči bila upravo u tijeku rekonstrukcija tj. proširivanje tih makadamskih cesta u svrhu protupožarne zaštite. Pokazali su nam put kojim bi mogi do vrha ali nažalost i ovaj je bio našodran tako da tu radimo kratku pauzu, vadimo kartu i dogovaromo se kamo dalje. Odluka pada da krenemo prema Titovoj spilji mada nam je žao zbog Sv. Andrije i pogleda koji se pruža sa njega na grad Vis ali moramo odustati  jer nam se pješice baš i ne ide gore pogotovo što je poprilično vruče, a u moto opremi nije baš ugodno hodati pa ipak sjedamo na motore i krećemo nazad prema Podselju, a i iz njega prema Pliskom polju.


Pauza ispod Sv. Andrije



Silazak prema Podselju


Nastavlja se
« Zadnja izmjena: Svibanj 30, 2009, 19:56:23 pm Lolo »
Zamislite sebi tišinu koja bi nastala kada bi ljudi govorili samo ono što znaju - Karel Čapek

Offline bev

  • Komarac
  • *
  • Postova: 76
  • Karma: 9
  • Spol: Muški
Odg: Vis Gibraltar Jadrana - otok utvrda
« Odgovori #22 : Svibanj 30, 2009, 18:30:55 pm »
Sjajan putopis i odlične fotke  :icon_thumright:!

Offline Lolo

  • Zapreššić
  • Moderator
  • *****
  • Postova: 2.788
  • Karma: 105
  • Spol: Muški
  • BMW F650 GS Dakar-R1200GS
Odg: Vis Gibraltar Jadrana - otok utvrda
« Odgovori #23 : Svibanj 31, 2009, 23:26:57 pm »
Titova spilja

Spuštamo se u Plisko polje i dalje cestom kilometrima kroz njega idemo da bi tek tu i tamo ugledali koji auto jer prometa nema zato što manje više svi koriste novu cestu od grada Visa do Komiže. Prolazimo pokraj velikih nasada vinove loze, a pokraj puta viđamo puno napuštenih i zapuštenih kuća i gospodarstava. Sveopća izolacija otoka od 1945 je očito učinila svoje isto kao i 1910. g. kada je  filoksera napala vinograde , a  kada slijedi masovno iseljavanje stanovništva u prekomorske zemlje. Sada po Visu hodaju ingleži, francuzi, njemci i mnogi drugi koji hoće kupiti komadić raja za male novce i u razgovoru sa nekim mještanima to i uspjevaju čime je krenula i na ovom dijelu Jadrana za sada polagana betonizacija koja polako ali sigurno počinje uništavati ono što je na Visu poznato, a to je vinova loza.

Cesta koja kroz Plisko polje vodi do Podšpilja



Raskrižje u Podšpilju


Stajemo na raskrižju u Podšpilju na kojem se nalazi velika gusterna kao dokaz da nekada na otoku nije bilo vodovoda, a nema niti danas baš svugdje mada i tamo gdje ga ima treba oprezno sa vodom posebno u ljetnim mjesecima kada je povečana potrošnja od strane čistunaca koji se nakon cjelodnevnog namakanja u prekrasnom i čistom moru moraju još barem pola sata namakati i pod tušem. Gusterna je sada zapuštena i obrasla ali se svejedno vidi njena impozantna veličina i čak je veća od one na koju sam naišao na lijevoj strani Peručkog jezera. Inače otok Vis je tek 1963 dobio vodu, a 1964 struju sa kopna što i nije tako davno.


Gusterna u Podšpilju



Skrećemo desno ne tražeči Poljoprivrednu zadrugu Podšpilje utemeljenu 1922. g. koju bi sigurno bilo zanimljivo posjetiti i degustirati njhovu Vugavu, Plavac ili Viško bijelo i nastavljamo dalje uz brijeg asfaltom prema Ženi glavi. Nakon kilometar dva opet stižemo na raskrižje na kojem skrećemo lijevo kroz zaseok Borovik dok Žena glava ostaje za nama ali o njoj ću koju besjedu više kasnije kada se vratimo do nje u smiraj dana na večeru.
Zastajemo u samom zaseoku Borovik pokraj stare davno napuštene kuće i divimo se krajobrazu i radu težačkih ruku koji su na brdu Glavica iskrčili kamenje i od njih napravili gomile i plodne terase na kojima se nalaze vinogradi.


Staro davno napušteno gazdinstvo



Selo Borovik


U najboljim vremenima 1/3 površine otoka Visa je prema nekim podacima bila prekrivena vinogradima, a za to je trebalo puno truda i prolivenog znoja ne kroz godine, ne desetljeća nego kroz stoljeća mukotrpnog rada za težnjom da im bude bolje . Danas je nažalost ne samo na o. Visu nego i po čitavoj Dalmaciji mnoštvo tih suhozida i terasa zapušteno i svu njihovu ljepotu i trud vezan uz njih možemo vidjeti kada se dogodi pošast zvana  požar.


Brdo Glavica (305 n/m) i terasasti vinogradi



Sjedamo na motore jer na žalost nemamo toliko vremena pa si razmišljam kako bi bilo lijepo putovati biciklom ili čak pješice i u uživati u svim tim ljepotama samo nažalost i onda bi bilo premalo vremena , a kako mi ipak volimo miris benzina palimo ih i vozimo se još par kilometara do podnožja brda Hum najvišeg vrha na otoku. Parkiramo motore i krećemo na skidanje moto opreme jer slijedi uspon ispod zvizdana po stepenicama kojih u svakom slučaju ima preko dvjesto. Znam da sam ih izbrojao ali valjda me već napada striček  Alzheimer pa sam zaboravio ali kako bilo da bilo ima ih puno. Uspinjemo se prema vrhu ispod kojeg se nalazi spilja koja je prije nosila naziv Duhova spilja i prvo na što nailazimo je spilja u kojoj su boravili tj. sastančili drugovi iz CK KPJ dok je Tito ipak bil faca koja je živjela štengu tj. bar pedesetak štengi više. Je, mora se znati tko je gazda. Ova spiljica u kojoj se nalazio CK je kako sam i napisao spiljica u koju bi stao malo veći auto ali je zato plato ispred nje prilično prostran.

Parking ispred spilje



 Spilja CK KPJ











Naravno i ekipa koja je boravila u istoj. Članovi CK KPJ- (s lijeva)Dr vladimir Bakarić,Ivan Milutinović,Edvard Kardelj,Josip Broz Tito,Aleksandar-Leka Ranković,Svetozar Vukmanović-Tempo i Milovan Đilas. Koja je to ekipa bila i koliko je majki natjerala da crnu vunu predu.




I ona Titova nije puno veća ali je ulaz nadsvođen stijenom da se stiječe dojam da je veća. Ispred nje u kamenom zidu nalazi se spomen ploča koja nam govori tko je i kada boravio tu dok se u unutrašnjosti spilje uklaseni u kamenu nalaze stihovi pjasme ''Naš vođa''  od hrvatskog pjesnika Vladimira Nazora. Osim golih zidova , spomen ploče i stihova po ničemu se neda zaključiti tko je tu boravio. Na par mjesta ispod spilje postoje umjetno napravljeni platoi za koje predpostavljam da su služili za barake mada sada nema nikakve naznake za to. Očito i ovdje kao i na mnogim drugim mjestima po HR nisu uvidjeli da se oko takve povjesne osobe da napraviti dobar posao bez obzira doživljavao ju netko negativno ili pozitivno. Inače Tito je na Vis došao preko Kupresa na koji je došao bijegom iz Drvara poslije operacije Unternehmen Rösselsprung – Konjčev skok (http://www.motocikli.com/forum/index.php/topic,8799.0.html)  s kojega je preletio savezničkim zrakoplovom DC3 Dakota u Bari u Italiji. Iz Italije je razaračom Blackmore u čijoj pratnji je bio i razarač Eggisford došao na otok Vis i ranom zorom 7. lipnja 1944. se iskrcao u Komiži.

Tito na patrolnom čamcu kad već nema ona sa razarača



Titova spilja





Stihovi Vladimira Nazora







Pogled na cestu koja vodi prema brdu Hum




Tito i Ivan Šubašić na Visu od 14. do 17.svibnja 1944., prilikom potpisivanja Viškiog sporazuma

« Zadnja izmjena: Svibanj 31, 2009, 23:42:24 pm Lolo »
Zamislite sebi tišinu koja bi nastala kada bi ljudi govorili samo ono što znaju - Karel Čapek

Offline Lolo

  • Zapreššić
  • Moderator
  • *****
  • Postova: 2.788
  • Karma: 105
  • Spol: Muški
  • BMW F650 GS Dakar-R1200GS
Odg: Vis Gibraltar Jadrana - otok utvrda
« Odgovori #24 : Svibanj 31, 2009, 23:33:19 pm »
Najviši vrh otoka Vis brdo Hum 587n/m

Nakon kračeg razgledavanja i koje besjede sa mladim slovenskim bračnim parom kojeg smo sreli u uvali Parja spuštamo se dolje do motora i krećemo prema najvišem vrhu otoka na 587n/m ali nažalost na sami vrh se ne može doći jer je gore radarski položaj HV-a i iz razumljivih razloga pristup tamo nije moguć ali smo svejedno došli do ograde bacili pogled na ploču koja obavještava da je u pitanju vojni objekt i da je tu zabranjeno fotografiranje. Stoga se okrećemo i spuštamo nazad asfaltiranom cesticom na brdo preko puta koji nosi naziv Sv. Duh i koji se nalazi na 564 n/m, a i nismo previše radoznali da hodamo oko objekta koji je bio baza JNA i koji je bio detaljno miniran u što se osvjedočio i nizozemac koji je prije par godina stao na minu upravo u blizini objekta. Navodno je bilo sve deminirano ali kako ipak imam ponešto iskustva sa minama držim se one ''jednom minirano, vazda minirano''.
Penjemo se prema vrhu sa kojega puca predivan pogled gotovo na sve strane svijeta osim na jug na kojem se nalazi brdo Hum. Nekoliko desetina metara od nas se nalazi crvica Sv. Duha do koje nažalost nismo išli, a mogli smo. Mada na vrhu puše dosta jaki vjetar on kao da nema utjecaja na sveprisutnu izmaglicu koja nas je pratila čitavo vrijeme i zaklanjala pogled prema udaljenijim vidicima.


Brdo Sv. Duh



Dračevo, Plisko polje, otok Ravnik,  Mali i Veliki Budikovac



Prema sjevero zapadu ispod nas se prostire grad Komiža  obasjana suncem prema kojoj vijuga serpentinasta cesta kojom ćemo se spustiti do nje dok na zapadu kroz izmaglicu naziremo otoke Svetac i Biševo. Sa lijeve strane na padini ispred Komiže vidimo crkvu Muster dok se prema istoku pruža pogled na Dračevo i Plisko polje. Još malo dalje gledamo otok Ravnik pokraj kojeg leži olupina leteče tvrđave B-17 Flying Fortress. Koliko nam je Jurica poslije pričao brdo Sv. Duh je jedno od pet lokacija sa kojih uzliječu paraglajderi. Ne znam za Pudlu ali tu i tamo dobijem volju se spustiti s tako nečim mada sada sigurno nije trenutak za tako nešto.  


Komiža



Otok Ravnik i V. Budikovac



Komiža

Sa Huma i Sv. Duha spuštamo se prema Ravnom gdje se nalazi napuštena vojarna pokraj koje samo prolazimo, a  između Hrastićeva dolca i Šćeđe sve se više približavamo obali. Ispod Šćeđe se nalaze ostaci topničke baterije od 6 topova iz Viške bitke 1866 ali po Juričinim riječima to su samo ostaci tako da se ne upuštamo u istraživanje lokacije za koju samo slutimo gdje bi mogla biti pa produžavamo nizbrdo u laganim tempom jer po takvoj cesti koja prolazi kroz takav krajolik stvarno nema smisla žuriti.


Spust prema Komiži

 

Komiški zaljev



I onda poslije jednog izlaska iz zavoja ugledamo prekrasnu crkvu koja više podsjeća na utvrdu jer je to i bila u određenim razdobljima kada nije bilo ništa neobično da vam na otok stignu neki ljudi koje su obično zvali gusari. Crkva Sv. Nikole ili kako je zovu Muster su sagradili benediktinci u 13. stoljeću na ostacima predromaničke crkve, a posvećena je Sv. Nikoli zaštitniku pomoraca, ribara i putnika te se  stoga svake godine 6. prosinca ispred crkve spaljuje žrtveni brod i taj dan prema tradiciji svi su brodovi vezani u luci i nitko ne isplovljava na more. Muster je tijekom stoljeća nadograđivan u raznim stilovima od romaničkog, kasnogotičkog, renesansnog do baroknog. 1770. g. stara romanička obrambena kula pretvorena je u zvonik Rado bi se uputili da je pogledamo iznutra ali vrijeme nas gazi, a imamo i neki ludi predosjećaj da ulazak u nju ovih dana baš i nije moguć ako je suditi prema do sada viđenim lokotima.


Crkva Sv. Nikole – Muster





Ulazimo u sam grad Komiža koji svoj naziv duguje Visu jer se nekada davno običavalo govoriti da se ide u Com Issa. Issa je bilo stari naziv za Vis, a  Com Issa bi u prijevodu značilo mjesto pokraj Isse.
Gotovo na samom ulazu u grad sakriven u gustom grmlju skriva se spomenik na streljane antifašiste 1943. g. Kako na otok nije stupila njemačka čizma ostaje da su to učinili talijanski fašisti.


Partizanski spomenik



Spuštamo se u grad cestom i ja se u jednom trenutku zaustavljam na sred ceste. Jednostavno me neodoljivo na prvi pogled očarala Komiža, a još skoro nismo niti ušli u nju. Pogled na kuće, dimnjake tj. fumore i rivu koji izgledaju kao da je tu vrijeme stalo  čovjeka natjeraju da se divi, samo da nema kao i svugdje sve prisutnih satelitskih antena i klima uređaja. Čitajući već prije o Visu i njegovim ljepotama dižem pogled prema krovovima kuća u potrazi za fumorima koji su stvarno jedinstven poduhvat pučkog graditeljstva svojstven za područje Visa i Lastova. Nastali su iz nasušne ljudske potrebe da vuku dim i kada preko krovova prohuja levant, a već kada su ih gradili hjeli su da budu jedinstveni i neponovljivi i da jednostavno nadžive svoje graditelje, a usput i pokažu njegov smisao za ljepotu, skladnost i funkcionalnost.


Ulaz u Komižu



Komiža – fumori






Da nije bilo Pudle koji je to sve strpljivo promatrao tko zna koliko bih vremena ostao tu zaboravljajući na sve ali eto mora netko biti malo i trezven u nekim trenucima da te vrati malo u realan svijet. Prevaljujemo stoga tih još stotinjak metara do rive koja je pregrađena žardinjerama koje su očigledni znak da je dalje pješačka zona pa se parkiramo ispred njih jer ionako nemamo namjeru u obilazak na motorima, pogotovo ne u Komiži, a onda šok. Ljudi nas upozoravaju da se tu ne parkiramo mada je sve puno parkiranih automobila jer drot uredno piše kazne. A nas dva onako u čudu, zar i tu pa kaj nije dost jedna kazna za parkiranje. Gledamo okolo u pokušaju da lociramo drota i u uz pomoć loklaca uspijemo ga spaziti na kraju mola gdje se skrio u maniri igre ''skrivača'' dobro pritajen da ga ne bi mrski neprijatelji u vidu turista spazili onih petnaest minuta koliko je dopušteno zaustavljanje.


Parking na rivi



Niš, prošečem se ja do njega da ga pitam da li možemo usprkos zabrani koja je postavljane tamo negdje stotinjak metara prije rive na oko tri metra visine (to smo poslije vidjeli) gdje je ne možeš vidjeti parkirati, a razgovor je bio otprilike ovakav:
Ja: Dobar dan (onak kulturno jer ipak je on vlast)
On: Dobar dan (isto kulturno)
Ja: Oprostite da li se mogli sparkirati na rivi da malo bacimo pogled na Komižu i okinemo koju fotku
On: Zar nitko nije išao u auto školu
Ja: Gledam u njega 'ko tele u šarena vrata
On: Tako ste i sinoć u Visu parkirali
Ja: Mislim si, tu smo znači ptico ti si taj koji stišće kazne onima koji su dva metra od pješačkog prijelaza umjesto propisanih četiri. Ništa drugi put na Vis idem sa metrom
Ja-On: bla... bla
On: imate 30 minuta
Ja:hvala i odlazim do Pudle da mu priopčim sretnu vijest da nam je vlast dopustila da se parkiramo ali ako prekrdašimo stiže opet čestitka.
     Kako je vrijeme dragocijeno, u ovom slučaju mjeri se skoro pa u sekundama idemo u brzinski obilazak Komiže.


Riva



Prvo na redu je Ribarski muzej koji je smješten u utvrdi Grimaldi ili kako je ovdje zovu Komuna u kojem prema priči ima svašata nešto vezano za ribare i ribarstvo ali kako je je praznik mi naravno poljubismo vrata jer tko je vidio raditi u dane kada je za očekivati da će doći nešto turista koji bi možda htjeli i vidjeti muzej. Znači Višani sada vode protiv nas 2:0 jer smo poljubili vrata na utvrdi King George III, a biti će toga još. Nada nas ne napušta pa u turističkom uredu koji se nalazi par metara dalje pitamo za mogućnost legalnog ulaska u muzej i tamo dobivamo više nego zanimljiv odgovor da je kustost vjerojatno   tu negdje na rivi pa da ga potražimo. Neš ti pronač čovika među stotinjak i više ljudi jer mu na čelu sigurno piše velikim slovima JA SAM KUSTOS.  


Kula Grimaldi – Komuna



Kako nismo imali volje tražiti kustosa  odlučili smo ipak napraviti mali đir oko kule kada već ne možemo u njoj pa je tako palo malo fotkanja ispred bočnih vrata iznad kojih je nekakav grb za koji ne znam koga ili što predstavlja, ali da je tu kustos ... Ali ništa zato jer tu su topovi iz slavne Viške bitke 1866 g.


Kula Grimaldi – Komuna – topovi iz Viške bitke 1866







Prelazimo preko rive do malog trgića na kojem se nalazi palača Zonko. Srećemo par ljudi isto kao i po gotovo pustim kalama pa se spuštamo do plaže koja je sada pusta ali vele da je ljetu tu sve dupkom puno i danju i noću.. Sa malog molića bacamo pogled na Komišku luku i palaču Grimaldi.


Palača Zonko



Puste kale



Komiška plaža



Komiška luka i utvrda  Grimaldi







Kako nam drot nije dao previše vremena lagano se vraćamo prema rivi na kavicu, a i motori nam tu mogu biti na oku ako ipak odluči mjeriti vrijeme na štopericu i stisnuti kaznu. Na ugodnom popodnevnom suncu pijuckamo i čakulamo, a kako smo već poprilično ogladnili jer smo se bazirali na samo dva obroka dnevno jer za više nema ni vremena odlučujemo da prije nego se vratimo u Vis da odemo do mjesta Žena glava i konobe Darko koju nam je preporučio Jurica.


Predah na rivi



Žena glava


Vračamo se preko Ravna i Podhumlja ispod brda Hum i u Podspilju opet skrećemo prema Titovoj spilji ali ovaj put na tom raskrižju ne idemo lijevo nego desno i nakon par metara evo nas u konobi Darko u zaseoku nobična imena Žena glava. Po legendi  selo je dobilo ime jer je nekada davno poglavar sela bila žena dok opet po drugim pričama mjesto je dobilo naziv od riječi žedan jer na Visu do uvođenja vodovoda nije bilo baš bajno sa vodom pa bi naziv trebao biti Žedna glava. Kako bilo danas se zove Žena glava, a mi parkiramo motore ispred konobe i ulazimo u nju da vidimo što je tako dobro u njoj.


Ispred konobe Darko



Pogled na cestu prema Titovoj spilji i selu Borovik sa gromačama na brdu Glavica



Mjesto kao mjesto je lijepo samo da se to sve skupa malo očisti od cigle, šute i sličnih građevinskih materijala mada ima i nekih drugih koje  nagrđuju okoliš  mjesto bi bilo stvarno idilično mada eto, nebumo previše tražili dlaku u jajetu. Unutra sjedamo za stol napravljen od starih bačava za kojima su stolice koja vode svaka svoju politiku koje daju nekakav zbrkani čar. Na jednoj strani zida se nalazi gomila uporabnih predmeta koji sada služe da bi im se ljudi divili i probali odgonetnuti čemu su služili pa tako tu možemo


Staro oruđe




vidjeti kojekakve košare, mreže, ulare, drvene vile, kamen z a žrvanj i još mnogo toga. Dok čekamo papicu gazda nas služi za slanim srdelama umočenim u maslinovo ulje i kapare uz koji dolazi domača pogača ispod peke za koju sam pitao gazdu je li može spakirati onak jedan šleper za doma jer moram priznati takvu još nisam jeo. Je da smo na otoku ali osim ribe služi se tu i druga dobra spiza pa smo se mi odlučili za mladu kozletinu ispod peke naravno uz još koju porciju pogače, a palo je i nešto vina jer bilo bi grijeh ne probati ga


Slane srdele za početak



Za drugim stolom je bilo jedno društvance nekakav gemišt od naših i koliko sam skužio francuza, a sve začinjeno ingleškim jezikom koje je bilo u vrlo dobrom raspoloženju i u jednom trenutku je nastalo nekakvo prijateljsko prepucavanje sada se više ne siječam oko čega ali reziltat toga je vidljiv na slijedečoj fotografiji. Uglavnom primadona na četiri noge koja je ušetala u konobu izazvala je sveopći urnebes od smijeha, a dotična gospodična ju je morala zajahati


Magarica je bila vrhunac u opuštenoj atmosferi




Nakon vrhunske papice i vina, a sve začinjeno ugodnim ambijentom i salvama smijeha vrijeme je bilo da se pođe za Vis i onda pravac kinderbet jer uveče smo stvarno umorni poslije cjelodnevne vožnje i hodanja po vručini zbog čega smo  prilično izmoždeni tako da poslije tuširanja televizor palimo samo toliko da bi ga odmah i ugasili.

Nastavlja se
« Zadnja izmjena: Svibanj 31, 2009, 23:50:45 pm Lolo »
Zamislite sebi tišinu koja bi nastala kada bi ljudi govorili samo ono što znaju - Karel Čapek

Offline Julius

  • Zagreb - Črnomerec
  • Moderator
  • *****
  • Postova: 4.367
  • Karma: 147
  • Spol: Muški
Odg: Vis Gibraltar Jadrana - otok utvrda
« Odgovori #25 : Lipanj 01, 2009, 10:17:07 am »
Sve bolje i bolje!

Mislim da bi trebao ozbiljno razmisliti da sa TZ Vis stupiš u kontakt i ponudiš im neke usluge i prezentacije. Vjerujem da bi se našao dobar poslovni dogovor pogotovo uz predočenje ovog putopisa. Razmisli si o tome, ali nemoj odmah sada odbiti takvu ideju i zatvoriti si horizonte. Imaj otvoren um za razne prijedloge i suradnje.  :icon_thumright:
Gandhi: "Be the change you want to see!"

Offline Lolo

  • Zapreššić
  • Moderator
  • *****
  • Postova: 2.788
  • Karma: 105
  • Spol: Muški
  • BMW F650 GS Dakar-R1200GS
Odg: Vis Gibraltar Jadrana - otok utvrda
« Odgovori #26 : Lipanj 01, 2009, 15:20:05 pm »
Pa da me optuže za neovlašteno snimanje i hodanje tamo kam se ne smije  :llllol: Nemam takvih afiniteta, a to podrazumjeva i malo veće poznavanje hrvatskog pravopisa i gramatike gdje debelo ''štekam''. Ovo što radim, radim za svoj gušt, a to je usput i moja ''vizitka'' da ljudi vide moj pristup putovanju što je neophodno za neka nova druženja i putovanja. Neko voli 'nako, a ja eto 'vako. Za tebe bi Vis bio kao stvoren samo za tamo treba puno više vremena od ovoga što smo mi potrošili, čak mislim da nebi bio ni skup jer skrovitih mjesta za šator i spavanje ima kao u priši mada eto ''organi'' vlasti vele da se kampirati ne smije  :icon_mrgreen:
Zamislite sebi tišinu koja bi nastala kada bi ljudi govorili samo ono što znaju - Karel Čapek

Offline dex123

  • zagreb
  • Tourer
  • *****
  • Postova: 1.132
  • Karma: 37
  • Spol: Muški
  • vozi- u šumi
Odg: Vis Gibraltar Jadrana - otok utvrda
« Odgovori #27 : Lipanj 01, 2009, 16:32:09 pm »
Sve bolje i bolje!

Mislim da bi trebao ozbiljno razmisliti da sa TZ Vis stupiš u kontakt i ponudiš im neke usluge i prezentacije. Vjerujem da bi se našao dobar poslovni dogovor pogotovo uz predočenje ovog putopisa. Razmisli si o tome, ali nemoj odmah sada odbiti takvu ideju i zatvoriti si horizonte. Imaj otvoren um za razne prijedloge i suradnje.  :icon_thumright:
slažem se sa mišljenjem  :icon_super:
pogotovo dok vidim povjesni dio priče o otoku s kojim vjerojatno i sami višani nisu upoznati
svaka čast  :icon_super: :icon_super: :icon_super:

Offline Lolo

  • Zapreššić
  • Moderator
  • *****
  • Postova: 2.788
  • Karma: 105
  • Spol: Muški
  • BMW F650 GS Dakar-R1200GS
Odg: Vis Gibraltar Jadrana - otok utvrda
« Odgovori #28 : Lipanj 01, 2009, 20:55:42 pm »
Pa ima tu istine, jer sam jednom prilikom pitao konobaricu u kafiću Bejbe kako se zove kula na rivi pa mi nije znala  reči  :llllol: 
Zamislite sebi tišinu koja bi nastala kada bi ljudi govorili samo ono što znaju - Karel Čapek

Offline cRuNk

  • Slavonski Brod
  • Vizir
  • **
  • Postova: 278
  • Karma: 31
  • Spol: Muški
  • `08 CBR 600 RR
Odg: Vis Gibraltar Jadrana - otok utvrda
« Odgovori #29 : Lipanj 01, 2009, 21:55:41 pm »
Kada citam Loline putopise skuzim da zapravo nemam poima u kojoj okolini zivim   :icon_eek: :icon_thumright:
4 wheels move the body, 2 wheels move the soul :icon_super: