Autor Tema: Vis Gibraltar Jadrana - otok utvrda  (Posjeta: 62043 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Offline Lolo

  • Zapreššić
  • Moderator
  • *****
  • Postova: 2.788
  • Karma: 105
  • Spol: Muški
  • BMW F650 GS Dakar-R1200GS
Vis Gibraltar Jadrana - otok utvrda
« : Svibanj 22, 2009, 01:16:28 am »
VIS

Čitajući jednom prilikom članak o otoku Visu i njegovoj burnoj povijesti obuzela me želja da ga posjetim napose zato što na njemu nikad nisam bio. Nastalo je istraživanje koje je poprilično potrajalo osobito zato što naseljavanje Visa seže daleko u povijest. Zanimljivo je da je količina dostupnih podataka razmjerna njihovoj starosti pa tako o novijoj povijesti načelno ima jako malo informacija napose od WWII na ovamo što je na neki način i razumljivo jer je čitav otok Vis u tom periodu bio obavijen velom tajne zvane JNA.
Kako je putovati puno ugodnije u društvu trebalo je pronaći i suputnika ili više njih koji bi bili spremni otiči na tri, četiri dana i vozitikati se svugdje i svagdje po Visu što će vjerojatno uključivati i makadam kao i prilično pješačenja, a nije se smjelo zaboraviti i na vrlo veliku opasnost koja vreba u minski sumnjivim područjima kojima Vis obiluje napose u i oko objekata biše JNA koji bi i bili jedan od prioriteta prilikom obilaska. Kako Pudlu isto kao i mene pucaju kojekakve fortifikacije, utvrde, tvrđave i slične građevine pristao je odmah samo što je imal jedan uvjet, a taj je da ide ko kufer što je podrazumjevalo da ja pronađem lokacije, koje kakve kontakte, smještaj i slične stvari koje čine neko putovanje uspješnim ili manje uspješnim. Dobar dio je bio odrađen tako da to nije predstavljalo neki osobiti problem osim samog termina koji je bio u jednom trenutku odgođen iz sada već nepoznatih razloga tako da smo se odlučili da polazak bude 30. travnja uoči praznika 1.svibnja jer ćemo u tom slučaju imati najviše vremena za istraživanje jer odlazak na Vis ''troši'' puno vremena s obzirom da trajekti ne voze kao ZET-ovi autobusi, a ovo je pričica o tom putovanju.

DAN PRVI

Polazak

Mada nam se ne žuri pretjerano Pudla giba ranije s posla i nalazimo se na benzinskoj crpki poslije naplatnih u Lučkom gdje pada prva fotka, par riječi i u 13 sati kako je dogovoreno krećemo prema Klisu gdje ćemo noćiti prvu noć kod Vlade i njegove supruge Lade kojima na kući samo nedostaje natpis ''Bikers welcome'' s obzirom da su kroz njegov dvor i kuću prodefilirale rijeke motorista.


Naplatne Pudla



Putovanje po autocesti je bilo dosadno kao i obično osim što je povremeno padala kišica  sa dosta jakim bočnim vjetrom, a to je kombinacija koju obišno nastojim izbječi ali nadamo se da će se vrijeme  stabilizirati. Prolazimo KA sada bez kiše i vjetra i oko 15 sati ulazimo u Rastoke gdje vidimo dva ''mršava'' bajka  i dvoje bajkera i odmah slutimo o kome se radi. Naime susreli smo Gustava koji je Argentinac i Elke koja je Njemica i koji su na proputovanju kroz Hrvatsku na putu oko svijeta, a to putovanje iz razgovora s njima traje već četiri godine i par mjeseci barem Gustavu dok Elke broji ipak nešto manje . Svaka čast ali treba se uputiti na takvo putovanje na Yamahi YBR 125  mada priznajem da se puno toga više vidi na takvoj pili nego na onima koje idu warp pogonom. Nakon 15 minutnog druženja i objašnjavanja što bi se trebalo vidjeti po hrvatskoj i par kontakt brojeva koji su im trebali u Splitu krećemo dalje.


Rastoke Gustavo, Elke i Pudla





Dalje se vozimo i na Udbini stajemo na  čik pauzu, barem ja dok za Pudlu nemam pojma na kakvoj je on pauzi s obzirom da ne koristi dimne štapiće. Od kada su postavili dva tenka T55 volim tu zastati jer mi to vraća sjećanja na neka druga vremena mada se osobno nisam nikada vozio u takvoj konzervi.

Udbina i T55



Oko 18 sati stižemo kod Vlade podno Kliške tvrđave gdje ćemo noćiti prvu noć i ugodnom društvu Lade i Vlade čakulamo uz dobru spizu, a o čemu drugome nego o motorima i putovanjima jer se i Vlado upravo u pripremama za jednu turu sa svojom ekipom prema Mađarskoj, Srbiji i Rumunjskoj mada koliko smo u razgovoru saznali ništa nije točno određeno i sve je podložno promjenama jer je  dobro  poznato da ta ekipa Klišana ima malo čudan stil putovanja jer obično kreću, putuju i dolaze na odredište kao rakova djeca.


Kod Lade i Vlade





DAN DRUGI

Prema Visu

Budimo se oko 7.30 i doručkujemo što Pudlu malo šokira jer mu je to prerano dok meni gladušu već želudac zvoni na uzbunu. Vlade nema jer već negdje piči prema Slavoniji, a mi se opraštamo sa Ladom i spuštamo u brzinsko razgledanje izvora rijeke Jadra za koju me vežu lijepe uspomene iz mladosti. Za neko iole ozbiljnije razgledavanje ne samo Solina i mjesta gdje su se krunili hrvatski kraljevi nego i stare Salone jednostavno nema vremena jer trajekt polazi u 11 sati.


Izvor Jadra  i stara hidroelektrana


Točimo gorivo u Splitu jer tko zna kakva je situacija na otoku s tamošnjim benzinskim crpkama i da li će raditi tijekom praznika, kupujemo karte i ukrcavamo  se na trajekt Petar Hektorović. Moram priznati da se nisam nikada vozio tako velikim trajektom te me iznenadila količina automobila koju je progutao pa si mislim koliko bi tek motora stalo u njega. Isplovljavamo u 11 sati bacamo pogled na Split iz morske perspektive.


Potpalublje trajekta Petar Hektorović


Pogled na Split i na Sv. Duju



Isplovljavanje iz Splita



More je malo valovito pa trajekt malo ljulja, a bogme i mene mada imam 0 promila. Dok prolazimo između Brača i Šolte vidimo dosta jedrilica koje očito sudjeluju u regati pa se pitamo je li na kojoj od njih i Jurica Žitku koji bi nam trebao biti vodič na neke od lokacija na kojima su bile baze JNA, a na koje se baš ne usudimo sami kročiti jer su sve minsko sumnjiva područja, a  za mene što je jednom minirano to je vazda minirano koliko god pirotehničara tu prošlo, a toj mojoj teoriji ide u prilog i podatak da je na Visu nedugo prije pronađeno nekoliko mina iz WW2 koje su postavili Englezi u svrhu obrane otoka od možebitnog napada Njemaca. Dok trajekt plovi imam osječaj puževom brzinom, razgledamo u daljini obavijen izmaglicom otok Vis i mada se čini da nije daleko svejedno nam je trebalo još dobrih sat vremena dok smo uplovili u višku luku.

Otok Vis




Otok Vis je nastao kao rezultat vulkanske aktivnosti prije nekih 30.000 godina. Površina mu je 92km² i nalazi se na 36 Nm od kopna sa najvišim vrhom na brdu Hum od 587 n/m. Na otoku postoje dva grada, Vis i Komiža kao i 11 sela. Oko Visa nalaze se još nekoliko otoka kao što su Jabuka, Biševo, Svetac , Brusnik kao i udaljeniji Palagruža i Galijula. Vis je prema nekim spoznajama bio naseljen prije 5.000 godina mada za to još nema nekih konkretnih dokaza, a ime Issa su mu dali Liburni jedno od ilirskih plemena o čijem postojanju svjedoče kamene gradine kojih ima dosta razasutih po otoku , a datiraju od 900.- 400.g.pr.K. Poslije Ilira na otok dolazi faca koja ima isto ime kao i onaj grk kaj je fest volil vino pa su ga proglasili bogom mada ovaj nije bil ni blizu Boga nego tiranin, a zval se Dionizije I Stariji i došao je 397.g.pr.Kr. iz Sirakuze na Siciliji pa je osnovao grčku koloniju. Kada je zgasnul 367. g. pr. Kr. Sirakuza nije imala više tak veliku vlast nad Issom pa su mogli osnivati vlastite kolonije pa su počeli širiti svoje pipke i na ostale otoke i priobalje pa su tako nastali Lumbarda na Korčuli, Epetij  današnji Stobreč pokraj Splita i Tragurij odnosno današnji Trogir. Prve zapise o Hrvatima na otoku Visu pronalazimo u zapisima Konstantina VII. Porfirogeneta  u njegovom De administrando imperio (O upravljanju carstvom). Kako je Vis burno nastao u vulkanskoj aktivnosti tako je i njegova povijest što se tiče ljudskog roda nadasve burna pa se tu osim ilira i grka, rimljana za otok tuku i mlečani i englezi i francuzi i Habsburgovci, a pronašlo se tu i ponešto osmanlija i rusa od kojih samo ovo dvoje potonjih nije ostavilo neki ozbiljniji trag u vidu neke građevine bilo kao neke fortifikacije ili nečega za opću javnu uporabu kao javnog kupališta ili kazališta.


Otok Vis



U 14.30 sati pristajemo u luku Vis i odmah zaposjedamo birc Bejbi. Tu nam je prva stajanka da malo dođem k sebi jer su mi trajekt i oni valići onak malo poremetili žiroskop pa mi je sada bila potrebna kava da dođem k sebi, a usput je trebalo obaviti i par telefonskih poziva u svezi smještaja kao i kada i gdje ćemo se naći sa Juricom. Kako je on negdje jedrio na regati i nije bio dostupan na mobu ostavio nam je konspirativno pismo kod osobe od povjerenja tj. konobarice sa mapom minski sumljivim područjima tako da možemo obići bar dio utvrda, potkopa i općenito znamenitosti dok se on vrati. Kako je Vis bio zatvoren za strance do 1989. godine, a JNA se povukla s otoka tek 30. svibnja 1992. godine, gotovo šest mjeseci nakon međunarodnog priznanja Hrvatske područja vojarni, a napose pojas oko njih je izuzetno opasan po pitanju mina tako da je do sada petero ljudi ostalo bez nogu od kojih je samo onaj nizozemac postao medijski eksponiran valjda zato kaj je stranac kao da one domaće noge manje vrijede. Najbolja stvar od svega je što na otoku nisam vidio niti jedno upozorenje da postoji opasnost od mina jer to eto šteti turizmu pa nije primjereno plašiti jadničke koji slučajno odlutaju na takvo područje jer eto možda baš neće stati na koju. Navodno je na lokalitetu Češka vila pronađeno 13.000 mina što mi je malo nevjerojatan podatak ali da je i jedna meni je previše.


Pogled sa trajekta na višku luku i utvrdu Perast



Viška riva



Tajno pismo



Pudla čačka po svom Zumu dok ja zujim okolo



Nakon okrjepe i upoznavanja sa onim malim koji uopće nije mali od Daleke obale koji se odaziva na ime Marjan Ban, a koji vozi onu  Yamahu  pičimo na drugu stranu viške vale kod g. Karuza gdje će nam narednih dana biti glavni stožer. Nakon početnog pikanja kamo da skrenemo stižemo po obilaznici oko grada Visa pa dalje po dobrih kilometar makadama u čisto pristojni apartmančić od kojih 25m² i 25m udaljenosti od mora za čist pristojnih 30€. Raspremamo se, a ja bacam šprehu sa gazdom kako doći do par utvrda koje planiramo obići taj dana od kojih se , Bentik – (Terjun) i King George III (Fortica) vide iz apartmana sa druge strane Viške vale.
 Utvrde Wellington, Bentik – (Terjun), King George III – (Fortica) i Gospina baterija odigrale su važnu ulogu u povijesti Visa napose u bitki koja se dogodila 1866 godine između Kraljevine Italije i Austrije u bitki u kojoj je sudjelovao i veliki broj hrvata pa se govorilo da nije bilo nijednog mjesta na danas  hrvatskoj strani Jadrana koje nije dalo barem jednog sudionika te povjesne bitke mada se kod Visa 13. ožujka 1811 dogodila još jedna poznata bitka ali ona će doći na red kasnije mada se dogodila znatno ranije


Pogled iz sobe

 

Utvrda Wellington

 Utvrda Wellington se nalazi na Jurjevom brdu i mada  do nje ima par sto metara zračne linije o ''našeg'' apartmana da bi došli do moramo priječi nekoliko kilometara uglavnom makadama koji vodi preko gradskog smetlišta na kojem uznemirujemo u gozbi jata galebova. Smrad je podnošljiv jer puše dosta jaki vjetar. Cesta do smetlišta je još dosta dobra mada se malo škakljivo voziti jer je sve puno stakla pa me malo frka da ne zbušimo gume. Prolazimo smetlište i penjemo se dalje prema 177 metara visokom Jurevom brdu na kojem se nalaze ostaci utvrde, a koja je dobila ime po Welingtonu,  znamenitom vojskovođi, pobjedniku nad Napoleonovom vojskom kod Waterloa 1815. godine.


Pogled na grad Vis negdje iznad naselja Kut



Ulaz na smetlište



  Vožnja postaje sve teža jer je makadam prilično loš, a vožnja kroz grmlje ne predstavlja neko osobito zadovoljstvo. Očito je da po stanju ceste da utvrda i nije baš neka destinacija do koje turisti baš često dolaze mada se s nje pruža veličanstven pogled prema kopnenom dijelu Hrvatske ;koji je kvarila sve prisutna izmaglica koja nas je pratila cijelo vrijeme boravka na Visu.


Prema tvrđavi preko smetlišta



Pogled na nešto što bi svi osim galebova voljeli da ne postoji



  Utvrda je inače okruglog oblika u promjeru nekih 12-15 metara što je dosta teško procjeniti jer je dosta toga zaraslo u makiju, a očito netko baš i nema volje da to malo uredi. Unutar nje trebala bi se nalaziti i gusterna ali gdje točno to je nemoguće vidjeti od vegetacije. Utvrda Wellington je bila naoružana sa dva topa i četiri mužara, a na otoku Visu je u to vrijeme na sve četiri utvrde bilo  ukupno 88 topova i 1833 vojnika. Od utvrde je nakon uništenja 1873.od strane Austrougarske ostao samo jedan manji dio zida.


Ispred glavnog ulaza u utvrdu





  Obilazimo utvrdu provlačeći se kroz gustu makiju pokušavajući si dočarati događaje iz 1866 kao i pložaj gdje su stajali topovi. Nažalost imamo premalo podataka mada je za pretpostaviti da su bili na vanjskoj strani utvrde koja je gledala na more mada postoje puškarnice i otvori i na ostatku zida koji gleda prema unutrašnjosti otoka ali od tuda je ipak prijetila manja opasnost barem u prvim trenucima napada. Po ostacima južnog zida koji je jedini ostao sačuvan vidljivo je da  je utvrda imala prizemlje na kojem nisam zamjetio drugih otvora osim ulaznih vrata pa pretpostavljam da su tu osim gusterne bila i skladišta streljiva kao najzaštičeniji dio utvrde i dvije etaže na kojem su bile puškarnice i otvori za topove. Utvrdu nismo baš mogli fotografirati iz svih kuteva jer je jednostavno vegetacija pregusta, a i sunce je bilo dosta nisko na obzoru.


Pogled sa tvrđave na prekrasan krajolik (naravno motori su u prvom planu)






Pogled kroz puškarnicu danas kada je sve zaraslo baš i nije veličanstven



Tvrđava je osvojena


Glavni ulaz




  Otočić Host je ime dobio po zapovjedniku za Jadran na kojem se nalazila mala baterija i vojarna čiji se ostaci i danas vide na njoj.



  Mašur je jedna vrsta pomoćnog alata specifičnog za primorje, a služio je za prenošenje kojekakvog rasutog tereta. Mi kontinentalci obično u istu svrhu koristimo hampere tj. kante. Po svemu sudeći ovaj je već tu prilično vremena jer mi baš ne djeluje da je netko u skoro vrijeme tu nešto radio.

Mašur



Krava, zanimljivo ime za jednu hrid



  Zadržavši se oko sat vremena krečemo dalje jer je otok Vis jednostavno takav da bi i mjesec dana bilo premalo da vidiš sve, a mi jednostavno nemamo toliko vremena. Silazak je isto škakljiv  kao i uspon zbog lošeg puta pa je u jednom trenutku Pudla počeo malo plesati ali srećom nije bilo pada. Još nam ostaje priječi preko smetlišta koje sada već pristojno miriši i nadati se da će i ovaj put gume izdržadi svu silu stakla i kojekakvog drugog otpada i da neće biti krpanja jer nije  da nam se to baš činilo zanimljivim poslom pogotovo na takvom mjestu.


 Kakva Blanka, ovo je skok



Pudla i moja malenkost sa otokom Host u pozadini



Spust



Pudlin ples





 Nakon spuštanja po serpetinastoj cesti krećemo prema drugoj destinaciji,a to je uvala Stonca u kojoj se nalazilo skladište goriva. Isprva nismo mogli pronaći ulaz u sami objekt jer je sav zarastao u žbunje, a bilo je i dosta smeća na samom ulazu, a  ponešto i zbog straha od mina nismo se baš ufali uči unutra mada je evidentno da je po stanju zapuštenosti objekt davno napušten ali nikada se ne zna u kaj se može stati u takvoj travuljini i žbunju pa ipak odustajemo, a slijedom tog našeg razmišljanja čak zaboravljamo fotografirati uvalu kao i sami ulaz u potkop.


Nastavlja se prvom prilikom
« Zadnja izmjena: Svibanj 26, 2009, 10:53:17 am Lolo »
Zamislite sebi tišinu koja bi nastala kada bi ljudi govorili samo ono što znaju - Karel Čapek

Offline sitni

  • Vizir
  • **
  • Postova: 101
  • Karma: 11
  • Spol: Muški
Odg: Vis Gibraltar Jadrana - otok utvrda
« Odgovori #1 : Svibanj 22, 2009, 10:52:04 am »
 :icon_thumright: :icon_thumright: :icon_thumright:
Dežurni petokolonaš

www.mkfireriders.com

Offline Kiki2001

  • MMP
  • *****
  • Postova: 291
  • Karma: 22
  • Spol: Muški
  • '01 HONDA CB 600F
    • Sam protiv sebe
Odg: Vis Gibraltar Jadrana - otok utvrda
« Odgovori #2 : Svibanj 22, 2009, 10:55:24 am »
Užival sam u čitanju i fotkama. Veselim se nastavku...  :icon_thumright:

Offline Julius

  • Zagreb - Črnomerec
  • Moderator
  • *****
  • Postova: 4.367
  • Karma: 147
  • Spol: Muški
Odg: Vis Gibraltar Jadrana - otok utvrda
« Odgovori #3 : Svibanj 22, 2009, 11:21:18 am »
Fenomenalno!!  :icon_pray: :icon_pray:

Požuri sa nastavkom!  :icon_jook:
Gandhi: "Be the change you want to see!"

Offline Lolo

  • Zapreššić
  • Moderator
  • *****
  • Postova: 2.788
  • Karma: 105
  • Spol: Muški
  • BMW F650 GS Dakar-R1200GS
Odg: Vis Gibraltar Jadrana - otok utvrda
« Odgovori #4 : Svibanj 22, 2009, 13:11:45 pm »
Polako nije zapuškaralo  :llllol: bit će sveukupno četiri ili pet nastavaka, a zbog kenjkave veze u zadnje vrijeme to malo duže traje  :icon_mrgreen:
Zamislite sebi tišinu koja bi nastala kada bi ljudi govorili samo ono što znaju - Karel Čapek

Offline Charlie

  • Split-Dalmacija
  • MMP
  • *****
  • Postova: 916
  • Karma: 41
  • Spol: Muški
  • BMW R80 RT
Odg: Vis Gibraltar Jadrana - otok utvrda
« Odgovori #5 : Svibanj 22, 2009, 22:50:24 pm »
Ako je ovako dobar prvi dil putopisa, kako će tek bit dori nastavci :icon_thumright: :icon_thumright: Svaka vam čast momci, odličan putopis i odlične slike :icon_thumright: :icon_thumright: :icon_thumright: :icon_thumright:
Bolje cili život živit kao bogataš nego jedan dan kao siromah - Sir Oliver

Milost ne tražim niti bi vam je dao


Offline Lolo

  • Zapreššić
  • Moderator
  • *****
  • Postova: 2.788
  • Karma: 105
  • Spol: Muški
  • BMW F650 GS Dakar-R1200GS
Odg: Vis Gibraltar Jadrana - otok utvrda
« Odgovori #6 : Svibanj 23, 2009, 01:13:43 am »
     Slijedeće mjesto koje odlučujemo posjetiti taj dan je utvrda Bentik ili kako je danas zovu Terjun. Kako je dan na izmaku odlazimo samo onako brzinski da vidimo kako izgleda i da bacimo pogled na Vis i Višku valu. To radimo brzinski jer nas je već počeo loviti mrak pa se spuštamo u grad nešto pojesti što zna na Visu biti izuzetno skupo jer nisam nigdje vidio tako revne čuvare javnog reda i mira. Naime dok smo mi papali policijot je skeljil kaznu i Pudli meni zbog krivog parkiranja, a grijeh je bio taj što se nismo parkirali na propisnu udaljenost od pješačkog prijelaza od četiri ili pet metara nego smo se stali on na oko dva, a ja na oko jedan metar od istog. Ajde de da smo stali sa šleperima ili autima ne bih niš rekel pogotovo da i ima prometa ali što je tuje 300 krznatih životinjica je bilo spremno za  bjeg iz naših novčanika. Nakon što smo se cerekali oko petnaestak minuta na mračnoj i pustoj rivi bilo je vrijeme za kak Pudla veli kinderbed jer sutra nas čeka dosta težak dan pun istraživanja.


DAN TREĆI

Bitka i utvrde

     Ustajemo prije sedam sati,a ja čak i nešto ranije i promatram usnulu Višku valu i ribara kako diže mrežu. Taj mir i sklada koji jednostavno hrani dušu da bi čovijek tu rado ostao puno duže od tih par dan koliko ćemo mi boraviti remeti kliktaj galeba koji leti nada valom. Tišinu je na kratko poremetio i jutarnji katamaran i buka njegovih motora  dok je njegov pamac narušio inače mirno gotovo kao bonaca more.


Ulaz u Višku valu



Katamaran



Špurtilom i ostima dobit će po kostima



Utvrda King George III


    Dok na motore pakiramo fotoaparate, stalke i svu silu baterijskih lampi  ne viđamo niti bračni par Karuza niti ostale goste pa se pitamo jesmo li ranoranioci ili jednostavno po otočkim mjerilima krmežljivci. Ispalo je, a to smo poslije saznali da su se neki dizali i puno prije nas. Kako bilo spuštamo se u grad Vis i parkamo se pred kafićem Bejbi koji nam je postao polazišna točka našeg boravka na Visu, na jutarnju kavu. Izvaljeni na jutarnjem suncu uživamo u blagodatima koje pruža ovakva vrsta odmora pa lagano pijuckamo i čakulamo. Kako baš nemamo svo vrijeme ovoga svijeta nakon pol ure se dižemo i odlazimo u par sto metara udaljen dućan po dnevnu dozu salame i hampere vode koja je ipak najbitnija jer dan sluti da će biti opako vruć, a nemamo baš volje dehidrirati. Snadbjevši se potrebitim krećemo lagano preko rive prema prvom današnjem cilju, utvrdi King George III, a na putu prema njoj prolazimo pokraj poluotoka Prilova i uvale Stonca da bi  nakon par sto metara naišli na makadam i ušli u borovu šumu kroz koju prolazi cesta. Nailazimo na ostatke napuštenih objekata  JNA, a nešto poslije i na samu utvrdu koja izgleda dosta očuvana. Parkiramo motore ispod bora u debeloj hladovini i odlazimo odmah do ulaza u utvrdu gdje nastupa šok. Naime nailazimo na zaključana vrata što će se pokazati kasnije tog dan nije neuobičajena pojava, dapače izgleda da je to pravilo. Kako je to pobudilo veliku glad vračamo se do hladovine gdje počinjemo tamaniti naše netom kupljene zalihe.


Dolazak pred utvrdu King George III








     Nakon okrjepe  krećemo u obilazak i ponovo se većamo do ulaza da provjerilo mogućnost ulaska u utvrdu mimo tih zaključanih vrata ali nakon ''pomnog'' sagledavanja situacije odustajemo jer si postavljamo pitanje ako i uspijemo unutra na neki način uči kako budemo izišli van pa se ipak zadovoljavamo obilaskom sa vanjske strane. Na istočnoj strani vidimo duboki opkop koji je vjerojatno postojao oko cijele utvrde mada ga sada nema u cijelosti.


Opkop sa istočne strane




     Polako šečući dolazimo na sjevernu stranu utvrde gdje nailazimo na ogromne količine ostataka konzervi koje su očito ostale poslije JNA. Čudi me da se netko nakon toliko godina nije sjetio da počisti taj očiti nered, ali opet kada gledamo da su za 1. svibanj kada se očekivao veći broj turista zaključali turističke atrakcije ništa nije za čuditi.

 Istočni zid i opkop



     Nakon divljenja konzervama i odgonetanja čega ima više, sardina ili mesnih doručaka odlazimo prema zapadnom zidu, a tu novi šok. Zmija. Jednostavno je pregmizala ispred mene u makiju i dok si rekel keks, jednostavno je nestala. Nisam siguran tko se više splašil ona ili ja ali u maniri Indiana Jonesa sam nastavio dalje jer ipak nije bila ona od par metara nego tak 70-80 cm mada i te male znaju biti prilično ''opake''. Kada smo se sutradan našli sa Juricom on nam je objasnio da je vjerojatno u pitanju kravosas koji je neotrovan jer na otoku Visu nema otrovnica. Kako je zapadna strana zida još uvijek u debeloj hladovini promatramo rt Nova pošta i uvalu Parja koju ćemo isto posjetiti taj dan.

Uvala Parja



     Kada smo se približili rubu platoa gdje se nalazi tvrđava koji se dosta strmo spušta prema moru vidi se mala uvala tj. V. Svitnja. Dobili smo želju spustiti se dolje do nje ali je vegetacija od guste makije ipak bila nepremostiva prepreka pa se ipak zadovoljavamo samo pogledom.


Uvala V. Svitnja

     
Dolaskom da južnu stranu tj. sa one kojom smo se popeli do utvrde King George III otvara nam se pogled  na utvrdu  Bentik – (Terjun) koja je naš slijedeči cilj. Sa te strane na udaljenosti od oko pola kilometra vidi se da je od nje ostao samo jedan komadić zida.


 Utvrda Bentik (Terjun)


     Opet smo pred ulazom u utvrdu i još čeznutljivo gledamo u unturašnjost i žalimo što ne možemo ući unutra. Promatramo i natpis iznad ulaznih vrata ''GEORG THE THIRD, BY THE GRACE OF GOD KING OF GREAT BRITAIN AND IRELAND ETC 1813" koji su uklesali englezi za njihove vladavine otokom. Dan poslije Jurica nam je ispričao pričicu kako je nekom lumenu pal na pamet kolosalna ideja kako pronaći dobre stare grede pa ih je našao na utvrdi. Ono što nisu uspjeli spotrti ni talijani, pa austrijanci, pa opet talijani, partizani, čak ni JNA uspio je jedan domorodac pa sada nema ni ime ni prezime nego jednostavno nadimak Greda. Poslije ćemo saznati da to nije jedini kulturocid koji se odvijao na otoku jer ih ima još i još uvijek traju.

Ulaz u utvrdu



Zaključana vrata jer tko je vidio raditi kada ima turista



Natpis nad ulazom





Utvrda Bentik – (Terjun)


     Nakon obilaska utvrde King George III dolazimo podno utvrde Bentik tj. Terjun koja se nalazi na 78 m n/m, a koja je kao i Wellington, King George III – (Fortica) i Gospina baterija odigrala ulogu u obrani Visa u Viškoj bitki 18. srpnja 1866. Osatavljamo motore na makadamskoj cesti koja povezuje grad Vis i uvalu Parja pa se upućujemo uskim puteljkom prema vrhu. Utvrda Bentik (Terjun) nalazi se na zapadnoj strani viške vale, kao dvokatna na čijem je vrhu bila terasa sa čvrstim svodom. Okolo utvrde je bio obrambeni zid od kojega je danas vrlo malo ostalo kao uostalom i od same utvrde koja je dignuta u zrak od austrijanaca 1873. g. Inače naziv je utvrda dobila po lordu generalu Wilhamu Cavendischu Bentincku, zapovjedniku britanskih snaga na Siciliji.

Utvrda Bentik (Terjun)


Na prilazu utvrdi nalazimo čahuru kalibra 7,9mm pa se pitam iz kojeg je razdoblja s obzirom da je željezna, a nemeče mi se rješenje da je ili iz razdoblja kraja WWII kada je mesig bio već prilično velika nepoznanica pogotovo kod Hitlera i ostale bratije ili je to bio manevarski metak za kojega su se ipak rabili ''slabiji'' tj. jeftiniji materijali.

Čahura



     Popevši se na utvrdu sa nje se pruža prekrasan pogled grad Vis i Višku valu kao i na uvale M. I V. Svitnja. Pogled bi išao i dalje ali opet je tu prisutna ona izmaglica koji zagljuje pogled prema kopnu i otvorenoj pučini.
     Od utvrde je danas ostao samo zapadni zid za  kojega se ne zna koliko će još dugo izdržati s obzirom da je poduprt drvenom gredom da se ne uruši. Pitanje je dana kada će se netko sjetiti da mu treba ta greda ili će je maknuti  onako iz čiste objesti.


Grad Vis i vala



Ostaci utvrde




Potporna greda


     Ispod Utvrde Bentik (Terjun) nalaze se ostaci utvrde Robertson koja je dobila ime po vojnom  zapovjedniku Visa George Duncan Robertsonu, ali se do nje nismo spuštali mada mi je sada pomalo žao jer nemam niti jednu njenu fotografiju mada je u još gorem stanju nego utvrda Bentik i od nje su navodno ostali samo temelji pa se stoga niti ne može vidjeti, a daljoj okolici nije bilo nikoga da nam pobliže objasni put do nje pa na kraju odustajemo od istraživanja.

Uvala Rogačić


Utvrda King George III



Pudla pozorno osmatra da nas nespremne ne bi zaskočio neprijatelj, a u pozadini put prema predjelu zvanom Vinogradišće





Viška bitka 18. srpnja 1866


     Dakle prije 143 g. na Jadranu kod otoka Visa dogodila se najveća pomorska bitka između Kraljevine Italije i Austrije, bitke koja je posebna po tome što je poslije bitke kod Trafalgara 1805 koju je vodio Admiral Lord Horatio Nelson druga u kojoj su se flote sukobile na otvorenom moru, bitka u kojoj su prvi  puta koristili oklopljeni brodovi i zadnja bitka u kojoj su se koristili jedrenjaci mada su imali i parni pogon. A kako se sve zakuhalo i zašto je do bitke došlo. Kako su Talijani upravo ujedinjeni u Savojsko kraljevstvo na čelu sa Vittorio Emanuelom II pikirali da osvoje cijelu Dalmaciju tako su počeli graditi svoju mornaricu, dapače toliko su raspojasali da su digli i puste kredite da bi napravili brodovlje što u domaćim, a ponešto i francuskim i engleskim brodogradilištima  koje eto nije dugo potrajalo jer ga je dosta završilo u morskim dubinama oko Visa, a ponešto i u samoj Italiji odmah poslije bitke. Talijansku flotu je predvodio ministar mornarice grof Carlo Pellion di Persano koji se nije pokazo niti dovoljno hrabar niti dovoljno dobar taktičar kao u ostalom i mnogi drugi u talijanskoj povijesti. S druge strane austrijsku flotu je predvodio Wilhelm von Tegetthoff,  koji je kao nepoznati još mladi 37.godišnji komodor 1864. godine porazio dansku eskadru koja je blokirala njemačke luke nakon čega jer vrlo brzo napredovao. Zanimljivo o Viškoj bitki na hr. Wikipediji ni slova.

Karta sa prikazom rasporeda brodova neposredno prije bitke


Carlo Pellion conte di Persano – talijanski zapovjednik



Wilhelm von Tegetthoff – austrijski zapovjednik



     Sama bitka se odvijala iz dva dijela, prvog koji je bio napad brodovlja na otok Vis sa pokušajem osvajanja otoka pješaštvom i drugog dijela u kojom se dogodila bitka dviju flota koji se dogodio 20. srpnja. Prvi faza počela je 17. srpnja istraživanjem austrijskih snaga na Visu parobrodom Messaggere kojim je zapovjedao načelnik stožera D'Amico koji je na brodu izvjesio englesku zastavu da bi zavarao posade utvrda mada je u jednom trenutku koristio i francusku. Kako je u tom trenutku bilo postrojavanje vojnika utvrdio je da je na Visu nazočno oko 2.000 vojnika i 60-ak topova dok je u stvarnosti bilo 88 topova i 1833 vojnika što dokaz dobre procjene. 18. srpnja Persano kreće u napad dok dio flote ide prema Komiži , a dio prema Hvaru da presječe podmorski telegrafski kabel koji talijani zbog svoje šlampavosti i dovitljivosti ribara Lovre Fija nisu presjekli mada ustvari jesu ali krivi i zato su hvarani koji su ipak podržavali austrijance cijelo vrijeme imali dosta dobar uvid u tijek bitke jer je kabel išao sa Visa preko Hvara na kopno, a vijesti su prenosili telegrafskim aparatom kojeg talijani nisu smatrali shodnim uništiti. Na Visu su u svrhu obrane iskopane tisuće metara rovova koji su uz izrazito nepovoljnu konfiguraciju obale pružali dobru obrambenu poziciju bez obzira što su talijani bili znatno jači. Giovanni Vacca nije baš imao nekog uspjeha ispod Magnarema kod Komiže pa je vrlo brzo napustio poprište bitke i pridružio se admiralu Albiniju koji je posjedovao nevjerojatnu sposobnost kada je u pitanju bježanija. Tog dana oko 11 sati ispred Viške luke razlegla se zapovjed ''Fuoooko'' nakon čega je krenula kanonada topvskih kugli koje su fijučući zrakom  tresnule u Wellington na istočnoj strani i na King George III na zapadnoj strani Viške vale. Oblaci barutnog dima prekrili su brodove i luku. Ni branitelji nisu ostali dužni pa su se i njihovi topovi oglasili počevši rigati vatru i željezo da bi se nakon sedam sati neprekidne bitke Persano povukao na pučinu ostavljajući iza sebe uništenu utvrdu King George III i Vis sav u plamenu jer ipak je padala noć i mogla bi doći baba Roga. Koliko je bitka bila žestoka govori i podatak da je samo Re d'Italia u tom danu ispalila 1300 topovskih kugli.



Oklopnjača Affondatore




Re d'italia






Jutro 19. srpnja 1866 kada je svanula zora otkrilo je sav užas bitke prethodnog dana jer se Visom još širio smrad i dim spaljenih stabala, kuća, izrovane zemlje na kojoj se svjetlucalo polomljeno staklo, a bitka još nije bila gotova i to jutro oko šest sati se rasplamsala još jačim žarom. Persano se usprkos tome što pobjeda još nije bila ni na vidiku nije libio poslati poruku u Italiju da je Vis osvojen ni ne sluteći koja ga još iskušenja čekaju. Talijanima su oko deset sati došli u pomoć brodovi Principe Umberto, Carlo Alberto, Governolo, Partenon i najbolji brod onoga doba Affondatore, a talijanska oklopnjača Formidabile oko pet poslije podne sa još tri broda uplovljava u Višku valu usput oštetivši bateriju Šupurine nastavlja dalje da bi se 400 tinjak metara od Gospine baterije usidrila i počela napad na nju. Kako Viška vala nije baš nešto prostrana tako su se ostala tri broda povukla, a Formidabile otpočeo topnički dvoboj ispalivši u dva sata 700 granata neprestano se okrečući da bi bočno mogao ispaliti plotun po Gospinoj bateriji. Branitelji im nisu ostali dužni i tako je u jednom trenutku oklopnjača Formidabile biva pogođena, a od siline pogodka ploče kojima je bila oklopljena počeše se raspadati i cviljeti. Kada je slijedeća salva doletjela i pomela dio posade talijanske oklopnjače Formidabile na njoj izbi pobuna ali je unatoč tome borba nastavljena sve dok na brodu nije izbio požar nakon čega su u strci i panici presjekli sidreno uže i pobjegli noseči sa sobom tri mrtva i četrdeset teško ranjenih članova svoje posade. Poraz Formidabile nije bila jedina crna vijest koju je dobio Persano taj dan jer ni ekipa pod Komižom nije imala uspjeha u iskrcavanju pješaštva, a i vijest da je iz Fažane isplovila cijela Austrijska flota sa komodorom Wilhelmom von Tegetthoffom nije mu išla na ruku pa su mu admiral Vacca i D'Amico savjetovali da se povuku prema Anconi ili da naprave zasjedu kod Hvara što njegova taština očito nije mogla prihvatiti.


Tegetthoffo'v admiralski brod - Ferdinand Max



I ''oljušten'' topovskim kuglama poslije bitke


Topovska kugla koja se ''malo'' razlikuje od onih što ih danas koristimo




Prema onome što sam pročitao Car Franjo Josip nije baš pretjerano šmekao mornaricu i zato ona nije niti bila u nekom reprezentativnom stanju. Kada su lumeni u mistarstvo rata u Beču nakon tko zna koliko brzojava što su stizali iz Zadra shvatili da se oko Visa nešto zbiva poslali su brzojav pa je odluka hoće li ili neće ići u bitku bila prepuštena Wilhelmu von Tegetthoffu.  Isplovivši iz Fažane i došavši u Viške vode mogla je otpočeti največa pomorska bitka koja se dogodila u Jadranskom moru. U tom srazu Austrija je imala 27 brodova, 532 topa i 7.492 člana posade od kojih je oko 5.000 bilo Hrvata dok su Talijani imali 33 broda, 695 topova i 11.425 člana posade što znači da su bili brojčano jači u svakom pogledu i k tome su imali puno modernije brodove isto kao i topništvo.

Umjetnički prikaz potonuća Re d'Italie


Sudar starog austrijskog linijskog brod Kaiser i talijanske oklopnjače Re di Portogallo djelo slikara Eduarda Nezbeda koji je i sam sudjelovao u bitki



Kada su talijani ugledali Tegetthoffovu flotu nastala je opća pomutnja jer zahvaljući Persanu flota nije bila na okupu, jer je Formidabile otplovila u Anconu da si zaliže rane, a dio je bio kod Komiže tako da je u samu bitku poslao deset oklopnjača. Koliko je bio sposoban ili koliko ga je bilo frka svjedoči da se prije same bitke prebacio sa Re d'Italie na Affondotore  ne ponjevši admiralsku zastavu i ne izvjestivši gotovo nikoga o tome ali glavno da nije zaboravio prekrcati svoju kozu da je može pomusti ako slučajno ožedni tijekom bitke mada mu ni ono nije pomoglo u njegovoj samouvjerenosti i podcjenivanju neprijatelja, a o tome govori i podatak da je navodno kada je ugledao Austrisku flotu rekao ''Ecco i pescatori'' (Evo ribara) aludirajući na veliki postotak Hrvata koji su bili članovi posade Austrijskih brodova.
   Povjesna bitka koja se danas proučava na mornaričkim akademijama započela je oko 10.30 kada je admiralski brod Erzherzog Ferdinand Max sa admiralom Wilhelmom von Tegetthoffom na čelu svom silinom krenuo na Talijane i prepolovio njihovu flotu na dva dijela da bi potom otvorio vatru iz svih topova prema njima jer gađanje iz ''daljine'' nije imalo smisla jer su Austriski topovi bili znatno kračeg dometa. Razbijanjem flote nastaje sukob gdje svatko svakoga pokušava potopiti. U sveopćem kaosu koji je zavladao zahvaljujući i barutnom dimu koji je smanjivao vidljivost linijski brod Kaiser udara u talijansku oklopnjaču Re d' Portogallo, a Erzherog Ferdinand Max Austrijski zapovjedni brod udara u Re d'Italiju, a potom i oklopnjaču Palestro s koje od siline udara na austrijski brod pada talijanska zastava koju je zgrabio hrvatski dočasnik Nikola Karković


Tegethoff (u sredini), Anton Romako, 1880


Nikola Karković





Oko podneva je bitka na vrhuncu, a Re d'Italia je na koljenima od silnih oštečenja, a Tagetthoff joj zadaje smrtni udarac zabivši se u nju brzinom od 11,5 milja i buši oklop od 12cm željeza oklopljenim kljunom napravivši rupu od dva metra nakon čega ona tone za 2,5 minuta povukavši za sobom u morske dubine 381 mornara zajedno sa admiralskim stjegom koji Persano zaboravio ponijeti. Nigdje nisam uspio pronači podatak jeli uspio za vrijeme bitke popiti koju čašu kozjeg mlijeka. U jednom trenutku talijani se uspijevaju pregrupirati ali to im ništa ne pomaže i oko 14.30 gube u eksploziji brod Palestro sa kojega od 250 članova preživljava samo njih 23. Oko 16 sati bitka je gotova i poražena talijanska flota  u predvečerje napušta Viške vode.
U najvećoj bitki na Jadranu ispaljeno je 4.566 topovskih kugli sa Austrijske strane dok su talijani ispalili 1.580 i imali oko 500 pogodaka naspram austrijskih oko 400. Razlog je u puno boljim talijanskim topovima. Ali zato austrijanci nisu imali niti jedan izgubljeni brod iako su svi bili teško oštečeni, a imali su ''samo'' 35 mrtvih i 138 ranjenih dok su talijani izgubili oklopnjače Re d'Italiu, Palestro i na vezu u Anconi uslijed jake bure i oštečenja Affondatore u prijevodu Nepotopivi, a gubici su im bili stvarno veliki jer je poginulo 30 časnika i 605 mornara i još je bilo zarobljeno njih 19 . Admiral Persan taj kukavni conte obožavatelj kozjeg mljeka unatoč premoči od pet brodova, 4000 ljudi i 100 njak topova učinio toliko bedastoča da  po dolasku u Anconu više nije bio ni grof ali ni admiral. Zastava koju je zarobio Nikola Karković razrezana je u male komadiće i podjeljena , a jedan se komadić čuva u Mornaričkom muzeju u Puli.
     Epilog bitke je taj da je usprkos veličanstvenoj pobjedi to je ipak bila Pirova pobjeda jer je već 3. listopada 1866. potpisan sporazum na štetu Austrije pa su dvije godine poslije razoružali cijeli Vis i porušili sve baterije osim utvrde King George III i Gospine baterije, a postavlja se i pitanje gdje bi danas bila Hrvatska da su pobijedili Talijani. Za kraj priče o Viškom boju postoji još jedna priča ali ovaj put o Viškom lavu ali o njemu ću  malo kasnije dok dođemo do njega.


Poražena talijanska flota snimljena je u Anconi nekoliko dana poslije bitke



A kako je Viški boj doživio S.S. Kranjčević (1865-1908) tada jednogodišnjak rođen u Senju u kojem je sigurno viđao aktere toga boja kojima osim uspomena mnogima u vidu teških rana nije ostalo ništa


Uskočke elegije - Naš čovo 1887. S.S. Kranjčević
 
Otkad tebi, moj prosjače, ti rukavi prazno vise?
- Pa od onda, gospodaru, kad smo bili ispod Lise.

- Grmilo je, kršilo je, ko da vrazi svi se nose,
Ja se popeh vrh fregate, jer naš barjak zapleo se.

- Usred dima, usred zrnja jurnula je naša prova,
I sada bih život dao za taj smiješak Tegetova!

- U visini stojeć 'nako, niz pučinu samo trenuh,
Ni ne vidjeh više mora u oblačju zadimljenu.

- Tek križevlju silnih nava ljuljahu se oštri vrsi;
Pa svejedno - rekoh sobom - što da naš se barjak mrsi?!

- Odjedanput spazih eto: Talijanac na nas suče,
Sa križa mu vojnik vreba, da nam ratni barjak svuče.

- Nećeš, rekoh, galijote! - ... pokrih barjak u tom trenu,
A ozdo se zrnje osu i po meni i po njemu.

- Tek ga nazrijeh, kako ljosnu, a za njime ljosnuh i ja;
Padajući on je vikno: "Ev-ev-iv-va I-ta-li-a!"

- Ja pomislih: "Što se u nas talijanski dereš, skote!
Pa poviknuh: Amiraljo naš eviva, ti ćozote!

- Što je dalje bilo, ne znam; tek bilo je dugo, dugo;
Tu izgubih obje ruke; sad sam 'vako, što bih drugo!

- Penzijice nešto imam, dobri ljudi dadu tralja,
Svakog ljeta misu platim za pokojnog amiralja.

- I molim se, Bog da prosti svima nama griješne čine
I da jošte dogodine u životu podrži me.

- Pošao bih Majci božjoj na proštenje a na Krasno,
Pre neg umrem, da se skrušim, da ne bude poslije kasno.

- Jer me peče, gospodaru, što krštenoj rekoh duši,
Pasju riječ, Bog da prosti, kad se ono s križa sruši!

- Nu... rekoh je! Branio sam s obim rukam amiralja,
A nijesam ni ja bio vazda 'vaka kljasta tr
alja!!




Vinogradišće

     Spustivši se sa utvrde Bentik (Terijun) do naših ''koza'' palimo ih i penjemo se prema predjelu Vinogradišće jer nam se taj puteljak čini onak zgodan, a i želimo vidjeti što se nalazi sa druge strane brda koje se nalazi na 111m n/m. Po dolasku na vrh sa druge strane vidimo par kuća i niš posebno zanimljivo pa se okrećemo nazad prema dolje jer nemamo vremena istraživati nešto nepoznato kada nas očekuje prva od destinacija zbog koje smo najviše i došli na Vis, a to je potkop Jastog i uvala Parja.

Vinogradišće


Pogled na Bentik sa Vinogradišća


Znamo se i mi služiti tehnikom



Nastavak slijedi
« Zadnja izmjena: Svibanj 23, 2009, 09:47:19 am Lolo »
Zamislite sebi tišinu koja bi nastala kada bi ljudi govorili samo ono što znaju - Karel Čapek

Offline deantoto

  • Vizir
  • **
  • Postova: 235
  • Karma: 14
  • Spol: Muški
Odg: Vis Gibraltar Jadrana - otok utvrda
« Odgovori #7 : Svibanj 23, 2009, 13:12:05 pm »
Putopis je pre pre pre dobar!

Željno iščekujemo nastavak!

Offline bcemelji

  • Vizir
  • **
  • Postova: 136
  • Karma: 3
  • Spol: Muški
  • aprilia sportcity 250i.e.
Odg: Vis Gibraltar Jadrana - otok utvrda
« Odgovori #8 : Svibanj 23, 2009, 22:11:02 pm »
fenomenalno :icon_super: :icon_super:

Offline Lolo

  • Zapreššić
  • Moderator
  • *****
  • Postova: 2.788
  • Karma: 105
  • Spol: Muški
  • BMW F650 GS Dakar-R1200GS
Odg: Vis Gibraltar Jadrana - otok utvrda
« Odgovori #9 : Svibanj 23, 2009, 22:23:12 pm »
Hvala, hvala bilježim se sa štovanjem ali nastavak slijedi u ponedjeljak jer ipak je danas subota, a sutra je kao što znate turističko razgledavanje Gole i Željave s nezaobilaznim posjetom susjedne nam države gdje se još uvijek može dobro jesti za razumnu cijenu.  :icon_mrgreen:
Zamislite sebi tišinu koja bi nastala kada bi ljudi govorili samo ono što znaju - Karel Čapek

Offline Brzi

  • Zagreb-Gajnice
  • Moderatori
  • *****
  • Postova: 2.110
  • Karma: 94
  • Spol: Muški
  • Kawasaki ZR-7
    • moje galerije
Odg: Vis Gibraltar Jadrana - otok utvrda
« Odgovori #10 : Svibanj 23, 2009, 23:36:28 pm »
 Fotke prekodobre  :icon_thumright: , sad idem na spavanac a tekst bum proučio nakon Željave, iako ne sumnjam da bude gušt čitat kao što je gust gledat te fotke
Kad pomisliš da nikome na svijetu nije stalo do tebe ..... pokušaj da ne platiš jednu ratu kredita

Offline Lolo

  • Zapreššić
  • Moderator
  • *****
  • Postova: 2.788
  • Karma: 105
  • Spol: Muški
  • BMW F650 GS Dakar-R1200GS
Odg: Vis Gibraltar Jadrana - otok utvrda
« Odgovori #11 : Svibanj 26, 2009, 01:03:44 am »
Obalna baterija i potkop Jastog u uvali Parja


    Dok zvizdan nesmiljeno prži približavavši se podnevu makadamskom cestom koja vijuga uz obalu pokraj uvale Rogačić i Parja nailazimo na kontejner za smeći i u maniri ekološki osvještenih turista odlažemo neupotrebljive za prehranu ostatke našeg gableca dok o ručku možemo samo sanjati jer do večere nema više papice, a ona će biti prilično kasno i kako će se kasnije vidjeti vrlo ukusna. Obilazimo uvalu Parja cestom koja ide tik uz more i dolazimo do malog raskrižja na kojem skrećemo lijevo prema sjevernoj tj. vanjskoj strani otoka i tu nailazimo na prve tragove objekata bivše JNA mada se i sa same ceste sa dosta velike udaljenosti može vidjeti MMV (maskirni morski vez) u uvali Parja tj. potkop Jastog. Naravno tu je i sve prisutna bodljikava žica koje po cijelom otoku ima na desetke kilometara mada i ona polako nestaje što za potrebe otočana, a očito se dio da i prodati.

Da ne bi bilo



Uvala Parja





Prilazna cesta



     Mada nas je zagolicala ogromna betonirana rupa koja zjapi ukopana u brdo, a koja će postati još golemija kada se budemo nalazili u njoj mi se ipak prvo odlučujemo za obilazak topničkih pložaja OB (obalne baterije) na Novoj Pošti i nakon prolaska pokraj ostataka rampe dolazimo pred ruševnu zgradu koja je očito bila stražarnica za stražu koja je čuvala OB-u jer je objekat jednostavno premali za veči broj ljudi koji su ipak vjerojatnije boravili u nekoj od vojarni u gradu.
 

Potkop Jastog


Obalna baterija 88mm topova na Novoj Pošti


Stražarnica
 

     Parkiramo se iz stražarnice u hladu gustih krošnji borova i počinjemo vaditi opremu u vidu fotoaparata i sve sile baterijskih lampi , a usput oprezno pomalo istražujemo gdje se nalazi ulaz u potkop jer ipak smo to se mora znati na minski sumnjivom području. Uto dolazi neka skupina od nekoliko starijih ljudi koji ni nemaju pojma gdje se nalaze pa im objašnjavam da smo u vojarni bivše JNA na vjerojatno miniranom terenu nakon čega im se vrlo brzo gubi svaki trag.  Par metara od stražarnice nalazimo vješto zamaskirani ulaz u pokop i naša avantura može započeti.


Ulaz u pokop



Potkopi su i dalje tu na svom mjestu samo devastirani, opustošeni, pojedini zapaljeni, puni smeća uglavnom bez života u mrkloj tami duboko pod zemljom proživljavaju svoju agoniju zaboravljeni od društva koje ne zna što bi s njima mada ima i oni koji znaju ali ih ne mogu dobiti na korištenje. Mnogi ne znaju kako to pretvoriti u dobar posao kao turističku atrakciju, a vjerujem da bi zainteresiranih bio popriličan broj samo je pitanje što će im se pokazati kroz neko vrijeme kada ostanu samo goli zidovi mada nisu daleko od tog stanja jer je krađa i ono malo opreme što je ostala poslije odlaska JNA vidljiva na svakom koraku, s tim da su neki lokaliteti bilo potpuno useljivi, a sada sada izgledaju kao da je tu bila prva linija bojišta. Žalosno ali istinito kakva je tu nebriga na vidjelu ne samo na Visu nego nego i diljem lijepe naše kao da nitko ne vidi kako se vani zna dobro unovčiti takva vrsta turizma. Za nadati je da će doći i neka bolja vremena.


Ulaz u potkop





     Ulazimo u potkop u  predprostoriju gdje nas oplahnjuje ugodni hladni zrak i prvo što vidimo je puškarnica, a pokraj nje vrata iza kojih je dugački hodnik od kojih 70-ak metara. Zrak je čisto ugodan i koliko primječujem nema pretjerane vlage kako u zraku tako ni po zidovima kao naprimjer na Željavi i Goloj Plješivici gdje se voda cijedi sve u šesnaest pa zna biti toliko maglovito kao da ste ušli u gusti oblak.


Puškarnica



Hodnik


Niša



     
     Hodajuči hodnikom nailazimo na male niše kojima ne znamo svrhu mada su natpisi još uvijek vidljivi gotovo pokraj svake prostorije u kojoj smo bili. Na kraju hodnika ulazimo u drugi još duži hodnik koji se račva lijevo i desno pa se odlučujemo prvo na istraživanje lijevog kraka jer je kraći dok se onom desno ne nazire kraj.  Skrenuvši lijevo jer se nazirao kraj tunela i dnevno svjetlo izlazimo na položaj četvrtog od ukupno četiri topnička položaja. Izlaskom na dnevno svjetlo vidimo mali plato na kojem su šine na kojima je bilo postolje topa kojeg naravno više nema. Razlog je ili ga je JNA odnjela prilikom povlačenja sa Visa ili je došla ekipa koja ga je izrezala  na manje komade prodavši ga u staro željezo da bi za te novce kupila koji kil' janjetine. Ne'š ti zarade bez obzira na krizu.


Topnički položaj broj četiri




     Plato je skroz gol osim tih par metara šina ali je zato pogled prema kopnu  tj. otocima Šolti i Drveniku veličanstven. Ne znam tko ne bi volio imati takav pogled sa svog balkona u prvom redu do mora mada izmaglica priječi oštriji pogled prema kopnu ali i ovo što vidimo je jednostavno predivno.

Pogled prema kopnu 


    Vraćamo se opet u utrobu brda i polako hodamo zavirujući u svaku prostoriju pa tako malo dalje izlazimo na topnički položaj broj tri. Opet divljenje moru, miru, tišini i komentiranje grafita na zidovima, a potom opet u podzemlje tj. hodnik koji povezuje sve topničke položaje


Topnički položaj broj tri



Zanimljiv grafit koji nije za javno komentiranje



     Šečući nalazimo na pokrajne prostorije, a jedna je posebno zanimljiva jer u njoj postoje stepenice koje vode u osmatračnicu ili bolje rečeno bunker. Ne bih ja bio ja da se nisam pokušao popesti po njima ali kako je opća nebriga za ove objekte tako nisu ni ove stepenice pošteđene. Onako hrđave ne uljevaju pretjerano povjerenje tako da nakon što sam se popeo po par njih odustajem pa se spuštam, a stvarno je bila velika želja da vidim kamo bi izišao nakon možda sedam, osam metara penjanja po njima. Kamo, to ću saznati kada budemo izišli na dnevno svjetlo.


Glavni hodnik između topničkih položaja


Stepenice



    Dalje hodamo i prolazimo pokraj ''CENTRALNOG MAGAZINA i PROSTORIJE ZA LJUDSTVO'' a potom izlazimo na položaj drugog topa gdje pronalazimo ostatke postolja. Na položaju prvog topa za divno čudo još su ostaci postolja na kotačima na kojima je bio top. Zanimljivo iz razloga što se taj komad čisto lako mogao odnjeti, a još je tu.



Centralni i priručni ''magazin''





Prostorija za nešto



Postolje topa


Pogled sa trećeg na položaj četvrtog topa

Zamislite sebi tišinu koja bi nastala kada bi ljudi govorili samo ono što znaju - Karel Čapek

Offline Lolo

  • Zapreššić
  • Moderator
  • *****
  • Postova: 2.788
  • Karma: 105
  • Spol: Muški
  • BMW F650 GS Dakar-R1200GS
Odg: Vis Gibraltar Jadrana - otok utvrda
« Odgovori #12 : Svibanj 26, 2009, 01:08:50 am »
Izlazimo van iznad položaja po prilično klizavoj i strmoj stijeni. Malo je škakljivo i zbog opasnosti od mina tako da hodam isključivo po masivnom kamenju izbjegavajući ono rahlo gdje ju eventualno netko mogao posaditi. Vele da je razminirano ali nekako nemam baš povjerenja u te tvrdnje pa se ipak ponašam kao da je. Poslije skakutanja i fotografiranja iz nekih čudnih pozicija spuštamo se ponovo u hodnike i izlazimo na drugi izlaz van. Taj izlaz ukopan u stijeni, dobro maskiran prirodnom vegetacijom gotovo je nevidljiv, a iz njega se izlazi na sjeveroistočnu stranu rta Nova pošta i iz njega se pruža lijepi pogled na uvalu podno njega kao i na hrid Rogačić.

Pogled sa položaja prvog topa



Nadvoj na topničkim položajem



Tračnice sa ostacima postolja za top na prvom topničkom položaju



Osmatračnica



Puškarnica na sjeveroistočnom dijelu potkopa



Hrid Rogačić


      Okolo njega nalaze se ostaci  ublaživača trzaja topa kao i sve prisutna žica, a to sve po svemu sudeći kao je nastalo pustošenje tih objekata neće još dugo biti tu. Kako je sve prilično obraslo u gustu vegetaciju vračamo se do stražarnice istim putem sa ciljem da se popnemo do osmatračnice . Kako je ovaj potkop u biti vrlo jednostavan brzo dolazimo do nje i još malo istražujemo njenu okolicu. Kako je tek 1963. g. Vis dobio vodovod spremnici sa vodom nisu nikakvo čudo pa jedan pronalazimo i ovdje koje je služio posadi OB.


Sjeveroistočni izlaz



Ostaci topa tj opruge mehanizma za ublažavanje trzaja na sjeveroistočnom izlazu



Regleta



Opet smo kod stražarnice



Spremnik vode



     Uz njega postoji cestica koju odlučujemo istražiti, a koja nas dovodi do još jednog potkopa ali znatno manjeg koji mi izgleda više kao neko skladište ili kaponir, a na ulazu ispred njega nešto što nisam očekivao barem ne na ovakvom mjestu. Rama od nekog motora obješena na vrh ulaza. Malo ju razgledamo i komentiramo i pokušavamo odgonetnuti od kojeg je motora ali kako nam povijest u tom smislu nije jača strana odustajemo pa po ostavljamo Jamesu 1100 da on pokuša odgonetnuti, a mi ulazimo u kaponir i parkiramo motore u debeloj hladovini. Nevjerojatna je razlika u temperaturi, onoj vanjskoj i ovoj unutar objekta što je pogotovo izraženo s obzirom da se zvizdan popeo prilično visoko pa nesmiljeno prži


Pred ulazom u kaponir



Kaponir



Tajno okupljalište bajker ili netko nije imao drugog posla


     Kaponir je dubok možda kakvih 20-ak metara i širine oko 4 metra sa jednim malim ''križanjem'' koje je u biti proširenje u vidu niša u koje stane prosječni auto. Kako su motori zaštičeni od zvizdana izlazimo van u istraživanje u kojem nailazimo na uvalu koja je naravno pijepa jer drugačije ni nismo vidjeli na Visu. Inače od onogo što bi mogli vidjeti, a što nas zanima tu je jedino bunker naravno vrlo vješto kamufliran mada mi je malo čudan u tom smislu jer nema neki zaštičeni prilazni put. Istina oni koji bi dolazili sa mora kao napadači bili bi u puno težem položaju ali bunker na nizbrdici mi nije neko rješenje ali svejedno ulazimo iz njega pa pada pokoja fotka u i oko njega. Kao je okolo prilično rahli tereh idealan za neka iznenađenja odustajemo od nekakvog prešetavanja i vraćamo se do stražarnice jer sa ove strane ne vidimo nekakav prihvatljivi pristup do osmatračnice.


Ulaz u bunker kakvih po Visu ima na stotine kao i u Albaniji ali ovi su uglavnom dobro maskirani pa su teško uočljivi čak i kada ste vrlo blizu



Pogled na bunker izvana



Pogled prema van



Unutrašnjost



Betonski stup za rampu ispred ulaza



Pripadnik moto satnije budno osmatra




     Vrativši se na početni položaj kod stražarnice uzimamo štapove kojima lupkamo ispred sebe jer još nismo saznali da na Visu nema poskoka i sličnih otrovnica te ih tako upozoravamo na naše prisustvo s ciljem da nam se maknu s puta jer nemamo namjeru upoznavati se s njima. Kroz gustu makiju probijamo se prema vrhu omanjeg brda ispod kojeg je potkop OB i odmah na početku nailazimo na nekakvo malo betonirano zdanje koje je vjerojatno služilo kao sklonište tj. zaklon, a kakvih po otoku ima tko zna koliko.


Stražarnica



Zaklon



Unutrašnjost zaklona



Osmatračnica




    Dolaskom do vrha do same osmatračnice uviđamo koliko je sami vrh prošaran kojekakvim fortifikacijama od onih otvorenog tipa do onih ukopanih naravno dobro zakamufliranih. Sa lijeve strane osmatračnice nalazi se betonirani, predpostavljam minobacački položaj jer je za neki top i manjeg kalibra pa čak i krače cijevi jednostavno preuzak. Uz njega je naravno i zaklon za posadu.


Minobacački položaj



Iz malo daljega gotovo se i ne vidi



     Sa desne strane osmatračnice vidi se bunker za koji u prvi tren nemamo spoznaja čemu služi ali ni kako se u njega ulazi pa lutamo oprezno okolo ne bi li ga našli, a uto vidimo još jedan koji je prilićno neobičan jer tako nešto još nisam vidio. Naime u pitanju je nešto kao tenkovska kupola što podrazumjeva da je od željeza sa otvorima koji su veći nego na tenku ali sve skupa obloženo betonom i zamaskirano kamenjem da se uklopi u okoliš. Prava vojna mimikrija nema što.


Bunker topničkog računača





Bunker sa tenkovskom kuplom



Bunker sa tenkovskom kuplom


Bunker sa tenkovskom kuplom

Zamislite sebi tišinu koja bi nastala kada bi ljudi govorili samo ono što znaju - Karel Čapek

Offline Lolo

  • Zapreššić
  • Moderator
  • *****
  • Postova: 2.788
  • Karma: 105
  • Spol: Muški
  • BMW F650 GS Dakar-R1200GS
Odg: Vis Gibraltar Jadrana - otok utvrda
« Odgovori #13 : Svibanj 27, 2009, 23:10:46 pm »
Obalna baterija na rtu Nova pošta

Kako imamo želju vidjeti kako to izgleda iznutra tražimo ulaz kojeg pronalazimo lakše nego smo mislili mada je isto uredno maskiran kamenjem ali srećom nije još pretjerano obrastao makijom.


Ulaz u potkop



Ulaz u potkop



Ulaz u potkop



     Ulazimo u potkop ali ovaj je put malo kompliciraniji ulaz jer treba dosta paziti s obzirom da ima penjanja i spuštanja po betonskim i željeznim stepenicama, a tu je i ona famozna željezna tenkovska kupola koju sada mogu vidjeti i izbliza


Stepenice



Stepenice



     Istražujući konačno ulazimo u tu kupolu ali moramo biti oprezni jer je prilično uska, a u nju se ulazi kroz pancirna vrata sa čijeg praga ako napravite samo jedan neprezan korak možete završiti desetak metara niže na dnu potkopa ili točnije u prostoriji pokraj drugog topa u glavnom hodniku jer se na sredini kupole nalazi otvor sa stepenicama po kojima sam se htio popeti ali je razum i Pudla prevladao pa sam odustao vidjevši  kako izgledaju kao stari ruzinavi brod. Unutar kupole osim puškarnice, poklopca za stepenice i cijevi za ''vodokoltlić''  nema ništa. Kako čisto sumnjam da je ta cijev služila za to za što inače služi moja je pretpostavka da je služila za komunikaciju poput brodskog telegrafa. Jednostavna da jednostavnija ne može biti jer kada zakažu sve ostale veze ova će sigurno raditi dalje.


''tenkovska kupola'' 













    Izlazeći iz kupole tražimo bunker za posadu topničkog računača i nakon malo zamršenijeg spleta hodnika mada ne i pretjerano dugačkog  po sustavu malo gore pa malo dolje i obrnuto pronalazimo ulaz koji je malo čudno napravljen jer su i ovdje prisutne one stepenice kao da se penješ na dimnjak.


Ulaz u bunker topničkog računača



     Penjemo se po njima i oprezno guramo pancirna vrata i ulazimo u onisku prostoriju u kojoj oni višega rasta moraju paziti kako hodaju jer postoji mogućnost da zveknu s glavom po stropu. Od eventualne opreme nema niti traga što je za pretpostaviti da je JNA odnjela pa malo gledamo kroz motrilačke otvore koji su postavljeni u polukrugu oko bunkera tj. u onom dijelu vidokruga koliko to dopušta konfiguracija terena. Pokušavamo pomaknuti čelične ploče kojima se zatvara ili otvara pogled na određeno područje ali su sol, voda, vrijeme i ljudska nebriga učinile svoje pa sve ostaje samo na pokušaju jer je sve zahrđalo. Srećom jedan dio nije zatvoren pa se može ''baciti'' pogled prema van i morskoj pučini koji ipak prilično onemogućava priroda koja ovdje buja u punom zamahu.


Bunker topničkog računača








     Izašavši van red je da se popnemo i na osmatračnicu koja je u biti jedini vidljivi objekat na ovom dijelu rta Nove Pošte pa se kroz makiju probijamo do nje. Osmatračnica se sastoji od prizemlja i kata do kojega se dolazi željeznim stepenicama, a sve je veličine oko 2x2 metra. Popevši se na gornji dio otvara se pogled daleko u krug ali se svejedno ne zadržavamo dugo jer propuh brije sa svih strana pa iako je vruće nije baš ugodno jer su od prozora ostali samo okviri. U sjećanje mi dolazi sjećanje na jednog frenda koji je 80-ih godina služio vojni rok na otoku Iloviku koji je isto raj na zemlji i kojemu je u opisu posla bilo brojanje svega i svačega što je prošlo morem ispred otoka što je naravno ''sve'' moralo biti evindetirano. Koliko mi je poznato iz njegovih priča oni nisu bili nešto revni po tom pitanju jer je on kao desetar bio glavna faca na otoku, a kao su ovdje ipak bile stacionirane malo jače face vjerojatno je i stega bila jača pa samim time i brojanje i evidentiranje.
Zamislite sebi tišinu koja bi nastala kada bi ljudi govorili samo ono što znaju - Karel Čapek

Offline Lolo

  • Zapreššić
  • Moderator
  • *****
  • Postova: 2.788
  • Karma: 105
  • Spol: Muški
  • BMW F650 GS Dakar-R1200GS
Odg: Vis Gibraltar Jadrana - otok utvrda
« Odgovori #14 : Svibanj 27, 2009, 23:15:24 pm »
Osmatračnica






Bunker topničkog računača



Minobacački položaj



Hrid Rogačić, uvala Rogačić i Svitnja



Kaponir iznad uvale Parja i prilazna cesta prema rtu Nova Pošta



     Vrijeme neumitno teče pa sjedamo na motore i krećemo prema potkopu MMV Jastog u uvali Parja, a na tom putu nailazimo na još jednu fortifikaciju tj. na par bunkera koji su služili u svrhu obrane objekata koji su očito služili kao nekakva radiona za popravak voznog parka s obzirom da tu postoji i ''graba''. Zastajemo samo na kratko i bacamo koju fotku pa nastavljamo dalje


Mehaničarska radiona









   Nastavljamo dalje i prolazimo pokraj hridi Rogačić da bi nakon kraće vožnje ugledali MMV Jastog

Uvala Parja i MMV Jastog

 





     Parkiramo motore na jednom platou i spuštamo se prema MMV gdje susrećemo mladi slovenski bračni par sa klincima koje upozoravamo da se baš nije pametno šetati okolo pogotovo ne po podlozi koja nije betonirana ili asfaltirana zbog moguće opasnosti od mina. Uzeli su prilično ozbiljno na znanje, a usput smo im objasnili što bi se dalo bez bojazni posjetiti pa smo ih tako poslije opet sreli kod Titove spilje. Prilikom silaska prema MMV naišli smo na nešto za što nismo imali pojma čemu bi moglo služiti, a meni osobno je pomalo ličilo na stupove nekakve žičare.


Ostaci nečega



     Popevši se na pristupni mol ostajemo zapanjeni veličinom te ''rupe'' jer je stvarno impozantna napose  kada se nađete unutar nje pa mi je sada žao što nismo napravili više fotografija na kojima bi se nalazio netko od nas dvojice da se jednostavno vidi ta veličina. Jednostavno je ogromna pa bih se usudio reči skoro pa duplo veća od tunela na Željavi

MMV Jastog

















    Osnovna namjena MMV Jastog bila je skrovište tj zaklon za borbenu skupinu ratnih čamaca i podmornica dužine oko 135m sa dijelom koji nije natkriven, širine desetak metara i visine valjda najmanje 15-ak. U trenutku našeg dolaska u potkopu nije bilo ratnih brodova pa čak niti onih civilnih pa smo si mogli dati oduška u fučkanju, deranju i koječemu drugome što pristojni ljudi ne rade za stolom, a sve u svrhu ispitivanja akustike potkopa. Zgodno je čuti  zvukove koji se višestruko odbijaju od zidova. Polako kružimo zidićem koji ide duž potkopa sve do druge strane na kojoj postoje vrata sa rešetkama kroz koja ulazimo u tunel dužine možda kojih 50-60m iskopan u živoj stijeni, a za razliku od glavnog potkopa ovaj je samo djelomično betoniran dok je veći dio samo ''pošprican cementom'', a u njemu posebno u drugom dijelu ima se što i vidjeti. Bez obzira što na ulazu u mjesto od tih par kuća postoji kontejner za smeće očito je nekim puno slađe ostavljati ga ovdje pa me to sve skupa podsjeća na ono podno utvrde Wellington. Nekako uspjevamo preskočiti tu hrpu i nakon kojih par metara izlazimo na dnevno svjetlo. Ulaz je isto dosta primjereno maskiran tako da ga sa druge strane obale nismo niti vidjeli valjda i iz razloga što smo ipak gledali u   onu veliku rupu.


Oznaka od 125 metara



Niša sa desne strane







Tunel



Tunel



Smeće na izlazu



Izlaz



     Za kraj smo se malo sjeli na prilaznom moru i malo čakulali pa malo šutjeli opijeni tim mirom, tišinom i čistim morem ako zanemarimo onu hrpu unutar tunela i za kraj bacamo jednu zajedničku i još koju sa par detalja potkopa


MMV Jastog



Malo betona



     Vraćamo se skroz okolo do onog raskrižja na ulazu poslije rampe  da bi došli do objekata koji se nalaze iznad MMV Jastog i tu ne nailazimo na ništa spektakularno jer osim repetitora koji se napaja na solarnu energiju, ostataka kablova koje je netko već oljuštio kao uostalom i na drugim objektima JNA i ne samo njima, betonskih postolja koja su služila tko zna čemu nailazimo na nekoliko kamponira u kojima nailazimo na dva, sada već starodobna vozila marke Škoda 110L za koje nisam siguran čije su vlasništvo. Je li to ostavio netko od JNA što je malo vjerojatno ili je od nekog lokalca. Kako bilo uredno su parkirana, a jedno čak i dobro zamotano ceradom. Sa vrha promatramo osmatračnicu i stražarnicu na Novoj Pošti, a usput gledamo kartu i na njoj tražimo novu destinaciju na današnjoj turi. Mada je karta već poznata gotovo napamet svejedno ju je dobro još koji put pogledati.


Betonska postolja tko za za što



Kaponiri



Kaponiri



Škoda 110L



Škoda 110L



Repetitor



Osmatračnica i stražarnica na rtu Nova Pošta



Nastavlja se
Zamislite sebi tišinu koja bi nastala kada bi ljudi govorili samo ono što znaju - Karel Čapek