Chopper – pojmovi

[James1100]

… i uz to neka objašnjenja. I opet pišem o vrsti motocikala ili motociklizma koja potiče s drugog kraja svijeta i koji nema neku veliku tradiciju u našim krajevima, iako fanova ima mnogo. Naravno, nebih pisao da ne mislim kako ovakva tema nije interesantna, čak i onima koji voze sasvim različite motore od choppera.
«Pojmovi» iz naslova su zato što je u svemu tome nastao jedan cijeli mali jezik., a ako vam se desi da čujete rečenicu kao što je ova: «Napravio sam guščji vrat, stavio gore kikiriki, pa nakon toga Kralja i kraljicu i na sve to lijepo paše strijelac na ptice!», nemojte misliti da je čovjek poludio, on je složio interesantan motor u stilu sedamdesetih. Naravno, ovakvu rečenicu nećete čuti u Hrvatskoj, ali neki izrazi su usvojeni i kod nas, a da nismo ni znali od kud potječu, ili ih koristimo za druge stvari. Uz to, objasnit ćemo i neke osnovne stvari u vezi choppera koje će pomoći razumijevanju tematike.

[James1100]

Sad bih, kao i u većini ovakvih članaka, trebao malo opisati kako su chopperi nastali i njihovu povijest, ali mislim da se sa takvim stvarima nema potrebe pretjerano zamarati. Iz jednostavnog razloga: ti su motori rađeni zbog kreativnosti njihovih vlasnika i njihove potrebe za originalnošću. Naravno, ima tu i bunta, subkulture, trenda, u novija vremena mode, i da ne nabrajam mnoge pametne riječi gdje bi se moglo mnogo raspravljati. Sada ću se zadržati više na tehnici i samim strojevima. Što se same povijesti tiče, samo osnovno: 50-tih su u Americi, zaljubljenici iskorištavali motore kojih je bilo mnogo nakon velike ratne produkcije, tako što su sa njih skidali sve nepotrebne dijelove i skraćivali blatobrane čime su približili izgled svojim uzorima, trkaćim motorima. I uz to su dobili i smanjenje mase motora zbog perfomansi, što nije nebitno jer je tadašnja snaga agregata u prosjeku bila mnogo manja od ove današnje. Ti su se motori zvali bobberi (bobbed – rezan) i važni su zato što su neke tehničke postavke kasnije prenesene na choppere, kao što je skidanje nepotrebnih stvari i olakšavanje, zbog veće agilnosti i većeg dometa s jednim tankom benzina. Chopper u prijevodu znači Ťogoljenť. Bobberi i danas postoje kao jedan stil motora, ili podvrsta choppera, a razlika je u ciklistici, tj. nemaju prerađen okvir zbog promjene kuta vilica
Ovo je slika tipičnog bobbera 50-tih

[James1100]

Terminologija može i zbuniti, zbog različite upotrebe u Evropi i Americi.. Kod nas je više upotrebljavan izraz «old school chopper», dok kod Amerikanaca danas, pojam bobber ima šire značenje, u taj pojam oni utrpaju mnogo različitije inačice motora. A opet, oni koriste i pojam «classic chopper», pod kojim podrazumijevaju motocikle iz najmaštovitije ere prerada, 70-tih godina prošlog stoljeća

Sami chopperi su postali popularni nakon mnogih filmova, od kojih je najpoznatiji, svima znani «Easy rider».



Iako sad nisam napisao ništa što već ne pjevaju i vrapci, spominjem ovaj film upravo zbog najboljeg opisa tehničkih karakteristika takvog motora kojom služi svojoj namjeni. Film je opis svog vremena kad su mnogi bili na putu, na cesti, i naravno, mnogi na motorima. Chopper je motor koji nije bio skup jer je nabavljen rabljen i jeftino prilagođen za duge vožnje: veliki osovinski  razmak i veliki predtrag osiguravaju stabilnost pri većim brzinama na pravcu (ipak se moramo sjetiti da je Amerika ogromna država), nisko sjedalo spušta težište i dodatno povećava stabilnost. Brzina nije bitna zbog općenite tadašnje filozofije lutanja, potrošnje benzina, a ne treba nikako zaboraviti da Amerikanci imaju vrlo stroge zakone o ograničenjima brzine već 50 godina i da su to počeli mnogo ranije od Evropljana. I strože. Brže se vozilo na otvorenim cestama i street raceu (trke ubrzanja).
Visoki volani služe  da se ruke manje zamaraju na dugotrajnim vožnjama, isto kao i naprijed pomaknute komande za noge. Hardtail okviri tada nisu bili moda, nije da vozači nisu željeli udobnost, ali takve su većinom imali jer su chopperi većinom bili prerade starijih motora, kojima je to bila serijska verzija, a bilo je i manje dijelova podložnih kvaru. Ionako se mnogo više pažnje trebalo poklanjati prednjem kraju koji je dosta delikatniji.
Boje, oslikavanja i krom su rezultat navedene želje za originalnošću i estetike, i nemaju veze sa tehnikalijama, osim kao zaštita protiv korozije.
 

[James1100]

Rječnik i opisi


Dva su glavna dijela od kojih počinje sklapanje motocikla: agregat i okvir. Oko same mašine se sada neću puno zadržavati jer je svaka dobra za chopper, bitno je da radi i da je pouzdana.









Jedini šatrovački izrazi vezani uz agregate su nazivi raznih generacija Harley Davidsona, ali to je već opisano u temi o povijesti te tvornice.

http://www.motocikli.com/forum/index.php/topic,3293.0.html

Istovremeno su vrlo popularni bili agregati engleske proizvodnje zato što ih je bilo mnogo u cijelom svijetu pa su prema tome bili lako dostupni, a tada su bili tehnološki u vrhu i kvalitetni. Kasnije su se ugrađivali i japanski čatverocilindraši zbog istih odlika i dodatno veće specifične snage. Danas je uobičajeno koristiti V2 agregate u većini slučajeva zbog okretnog momenta kojeg daju, dok snage imaju dovoljno. Uz to, daju ljepši zvuk koji je i sličniji ili isti kao na tradicionalnim chopperima. Također više vuku na tradiciju i vibracijama koje proizvode.

[James1100]

Okvir

je glavni noseći element motocikla, dio koji drži sve dijelove zajedno i podnosi opterećenja koja dolaze i od stroja i od ceste. Mora biti u isto vrijeme i elastičan i krut. Uz to, zadatak mu je da bude i dio ciklistike, a on je i glavna odrednica ergonomije motocikla.
Kako je prvi zadatak kod prerade u choppera, povećanje međuosovinskog razmaka, na početku se to pokušavalo samo produženjem prednjih vilica



što nije bilo baš najbolje rješenje zbog povišenja težišta i promjene rasporeda masa što je kvarilo stabilnost. Nakon toga su počele prve preinake okvira mijenjanjem kuta glave okvira što se radilo na dva načina: rezanjem i savijanjem kod same glave ili na sredini.

[James1100]

Kako minimalne dimenzije okvira određuje agregat, za maksimalne je samo nebo granica. Razlozi mogu biti razni, izgled, dimenzije vozača, namjena vozila itd. tako počinje i produžavanje okvira čime se dobiva veći međuosovinski razmak. Promjena se radila kod glave okvira, a poznata je pod nazivom Gooseneck



Sada se već rade prerade ili izrađuju okviri motocikla sa ozbiljnijim zahvatima gdje je  prvi zadatak promijeniti predtrag motocikla i omogućavanje montaže raznih vrsta prednjih vilica.. Naime, prosječan kut prednje vilice na serijskim motociklima tada je prosječno 28 stupnjeva (danas još manje), dok je minimalan na chopperu 35 - 40. Takvi okviri imaju naziv  Stretch.  Pomicanje glave okvira o odnosu na serijske postavke. Postoje dvije verzije:

Upward stretch, gdje je glava okvira podignuta visoko gore, tip okvira vrlo popularan i danas



ili, forward stretch, gdje je glava pomaknuta prema naprijed



ovakav tip okvira bio je naročito popularan na vrsti street racera nezvanoj Digger, koju su jako popularizirali Arlen Ness i njegov sin Cory.

[James1100]

Tail  (rep) – zadnji kraj

Hardtail – poznati je pojam. Zadnje vilice su u stvari sastavni dio okvira koji nosi zadnji kotač. Drugi naziv koji srećemo je Ťrigidť, više korišten na evropskim preradama, kao na ovom na slici, ti su okviri u stvari serijski modeli iz razdoblja nakon 2. svjetskog rata ili rađeni po uzoru na njih.



Softail je dosta mlađi tip okvira, nastao je u stvari iz potrebe za održavanjem tradicionalnog izgleda, ali uz dobitak na udobnosti. Zadnja vilica je trokutastog oblika, optički je nastavak okvira, a amortizeri su postavljeni vodoravno i sakriveni s donje strane motocikla.



Swing arm je standardni naziv za uobičajeno rješenje zadnjeg ovjesa sa oscilirajućom vilicom i parom amortizera

[James1100]

Struts. Zamijeniti zadnje amortizere cijevima ili šipkama od kvalitetnog čelika je najjednostanviji i najjeftiniji način spuštanja zadnjeg kraja i dobivanja rigid okvira



Plunger. Rješenje preuzeto s evropskih motocikala. Osovina zadnjeg kotača je montirana direktno na amortizer. Dobiveno je nešto udobnosti uz zadržavanje izgleda hardtail okvira. Ovaj način se nije dugo zadržao zbog skromne amortizacije koja je ujedno sa sobom nosila i neke probleme kao što je kompliciranije dotezanje lanca.





Što se tiče kotača, zadnji su uglavnom standardnih dimenzija i uz njih se ne veže nikakav pojam do pojave modernijeg trenda širokih guma, gdje motocikl gledan straga izgleda snažnije, opakije. Takav zadnji kraj se naziva bad ass. Prednji kotači su uglavnom velikog promjera i uskih guma. Većinom 21. palčani (inch). Opet do današnje ere gdje takva ciklistika ne može zadovoljiti veće mogućnosti snažnijih agregata i kvalitetnijeg ovjesa.
Bad ass nije pojam vezan samo uz choppere.



Inače, gume sa bijelim bokovima imaju naziv White wall. Naravno, obične su Black wall. Na chopperima nije neobično vidjeti i terensku gumu, izdržljivija je.

[James1100]

Prednji kraj

Poznajemo tri vrste prednjih vilica.
Springer – standardno Harleyevo rješenje prednjeg ovjesa. Najpopularnija vrsta prednjih vilica, toliko da ju je i tvornica vratila na serijske modele koji su time i ekskluzivniji i skuplji. Izgled je jednak nekadašnjima, iako je projektiran računalno. Naravno, springeri privatne izrade su mnogo duži i atraktivniji.

[James1100]

Girder je također jedno od rješenja preuzetih od evropskih motocikala proizvedenih nakon 2. svjetskog rata

[James1100]

Glide je naziv za teleskopske vilice.
Postoje još neke vrste prednjih vilica, poput sistema viđenih na motociklima od prije svjetskog rata, recimo Indianovo rješenje s lisnatom oprugom, ili na prijeratnim racerima. Također su se pojavljivali chopperi kojima su umjesto prednjih cijevi bile postavljene vrlo duge lisnate opruge, a bilo je i choppera bez ogibljenja, postavljene su samo cijevi sa zavarenim prihvatima za prednju osovinu. Ali to su bili vrlo rijetki motori, izrađeni najviše iz razloga da budu drukčiji, atraktivniji. Sva takva rješenja nisu bila uobičajena, niti masovnije korištena.

[James1100]

Triple trees je američki naziv za sklop mostova (nosača) prednjih vilica sa osovinom. Izradama raznih verzija tog sklopa moguće je povećati predtrag ili produžiti vilice-
Raked triple trees udaljava rupe za cijevi vilica na donjem mostu u odnosu na gornji čime se mijenja kut.





I taj i sistem za produžavanje vilica danas se bez problema kupuje kod specijaliziranih proizvođača aftermarket dijelova za custom motocikle i cijena je otprilike 700 €. Prednost je ta što nije potrebno prerađivati okvir motocikla što ipak traži veću stručnost.

[James1100]

Tweek bars su dodatni stabilizatori prednjih vilica. Čelični most kojim se povezuju cijevi čime se povećava čvrstoća i otpornost na uvijanje. I danas vrlo korišteno rješenje na mnogim serijkim modelima raznih tvornica, ali montirani tako da povezuju donje dijelove teleskopskih vilica, a ne same cijevi. Većinom su estetski tako izvedeni da izgledaju kao dio ili nosač blatobrana.

[James1100]

Upravljači

Volani, governali, ili kako hoćete.

Risers su nosači volana kojim podešavate položaj kakav vam najviše odgovara. Položaj se dobiva raznim dužinama i profilom (ravnim ili povijenim).





Kako girder vilice nemaju obične noseće mostove nego se volan montira na osovinu na kojoj radi prednje ogibljenje, podizači se u tim slučajevima nazivaju dog bones, naravno, zbog njihovog izgleda.



I onako usput, taj bones (kosti) pojam se koristi i za profilirane ručice kočnice i kvačila koje imaju vrh u obliku kugle, što je danas standardno na skoro svim serijskim modelima.

Moguće su razne kombinacije risera i upravljača

[James1100]

Drag bar je naziv za jednostavan volan koji je uzak i ravnog oblika. Takav volan je najviše korišten na sportskim motociklima jer daje bolji položaj tijela i veću čvrstoću. U Americi najviše za street race, ulične trke ubrzanja, a pojam je vezan i za volane na caffe racerima.



W bar – daje najudobniji položaj.
 



Z bar nije napravljen savijanjem, nego se cijev reže i vari pod određenim kutevima.





Napomena za razlikovanje: Z bar je rađen rezanjem i varenjem cijevi. W bar to ne mora biti. Z bar može imati i manje oštre kuteve. Razlika je u profilu gdje je Z ravan, W bar ima povučene krajeve prema vozaču i ergonomski je mnogo bolji