Terminologija može i zbuniti, zbog različite upotrebe u Evropi i Americi.. Kod nas je više upotrebljavan izraz «old school chopper», dok kod Amerikanaca danas, pojam bobber ima šire značenje, u taj pojam oni utrpaju mnogo različitije inačice motora. A opet, oni koriste i pojam «classic chopper», pod kojim podrazumijevaju motocikle iz najmaštovitije ere prerada, 70-tih godina prošlog stoljeća
Sami chopperi su postali popularni nakon mnogih filmova, od kojih je najpoznatiji, svima znani «Easy rider».

Iako sad nisam napisao ništa što već ne pjevaju i vrapci, spominjem ovaj film upravo zbog najboljeg opisa tehničkih karakteristika takvog motora kojom služi svojoj namjeni. Film je opis svog vremena kad su mnogi bili na putu, na cesti, i naravno, mnogi na motorima. Chopper je motor koji nije bio skup jer je nabavljen rabljen i jeftino prilagođen za duge vožnje: veliki osovinski razmak i veliki predtrag osiguravaju stabilnost pri većim brzinama na pravcu (ipak se moramo sjetiti da je Amerika ogromna država), nisko sjedalo spušta težište i dodatno povećava stabilnost. Brzina nije bitna zbog općenite tadašnje filozofije lutanja, potrošnje benzina, a ne treba nikako zaboraviti da Amerikanci imaju vrlo stroge zakone o ograničenjima brzine već 50 godina i da su to počeli mnogo ranije od Evropljana. I strože. Brže se vozilo na otvorenim cestama i street raceu (trke ubrzanja).
Visoki volani služe da se ruke manje zamaraju na dugotrajnim vožnjama, isto kao i naprijed pomaknute komande za noge. Hardtail okviri tada nisu bili moda, nije da vozači nisu željeli udobnost, ali takve su većinom imali jer su chopperi većinom bili prerade starijih motora, kojima je to bila serijska verzija, a bilo je i manje dijelova podložnih kvaru. Ionako se mnogo više pažnje trebalo poklanjati prednjem kraju koji je dosta delikatniji.
Boje, oslikavanja i krom su rezultat navedene želje za originalnošću i estetike, i nemaju veze sa tehnikalijama, osim kao zaštita protiv korozije.