Kako je bilo najavljeno opet se okupila ekipa dapače čak dvije za putovanje na Golu Pljeivicu i eljavu. Prvu ekipu je činila omanja skupina u sastavu AnteK, NikolaM i njegov frend (zaboravih ime) tvigi i moja malenkost dok je ona druga skupina bila skupina metroseksualaca predvođena drugom Hrvojem. Kako su atorai bili ranoranioci tako je i njihovo okupljanje bilo u 9 sati na početku makadamske ceste na Golu negdje između Prijeboja i Rudanovca.
AnteK, NikolaM i njegov frend, tvigi i ja iza fotoaparata
kratka pauza na mjestu od kuda puca prekrasan pogled na Korenicu, dio Plitvičkih jezera na otprilike 1400m/nv.
nakon dolaska na Golu malo sam se razočarao jer sam vidio da ekipa strvinara na sekundarne sirovine ne miruje tako da je prilazna cesta prilično raskopana iz razloga krađe svega to mirii na bakar ali je i u unutranjosti bilo tragova dodatne devastacije ionako devastiranog objekta. Čovjeka jo vie rastui podatak (prema priči frenda NikolaM) da je taj objekat poslije Oluje bio u čisto solidnom izdanju.
Spavaona tj. ono to je od nje ostalo
terasa sa Koreničke strane
dolaskom na Golu upoznao sam jo jednog ljubitelja off roada s nadimkom Plava kuća koji je moram priznati prilično utljiv tako da sam uspio s njim prozboriti tek par riječ.
nakon divljenja vandalizmu to ljudi poneto i prirode odlučismo da se spustimo u podzemni dio objekta koji isto nije bio ba poteđen od sakupljača sekundarnih sirovina.
Hodajući tim tunelima doli smo do zaključka da ih ima sigurno u duini od nekavih 400-500 metara sa izlazima na sve strane svijeta tako da njima moete doči iz HR u BiH.
vrata i stepenice u hodniku koji vodi prema prilaznoj cesti na BiH strani, a sve negdje dvadesetak i vie metara ispod zemlje
AnteK, Plava kuća i NikolaM
zbog ratnih operacija koje su vođene oko i na objektu nije zgorega imati na pameti i ovu obavijest mada čisto sumnjam da postoji neka realna opasnost toga tipa
kako su pripadnici kanadskih postrojbi SFOR-a očito imali vika vremena i crtačkih sposobnosti evo i malo njihovih uradaka
Kako sam napisao bile su dvije ekipe, a ovo je dolazak one krmeljive metroseksualne koja se okupila na Borju u 11 sati sa onim čudnim motorima koji imaju puno brojki i slova koje ni sami dragi Bog ne moe zapamtiti, a koji nisu ba neto za vonju po ovim divnim cestama
kada su se prikupili, a to je potrajalo prepoznah Hrvoja, dr Chalu sa boljom polovicom, Zlikavca, Medu, Gorana zzz, Chimpu, franca
sve skupa sa 12 motora
kako nismo imali namjeru ponovo se penjati na Golu, a usput smo i oednili odlučismo prečicom presječi put do Ličkog Petrovog sela u kafe bar Katarina kojeg je izgleda radio jo Franjo Josip
bez obzira na to inventar bi se mogao mijenjati barem svakih nekoliko desetljeća jer stol ne odie nekom čistočom ni ljepotom, a stolice su podesne za one od 50 ak kg jer za one tee nije ba sigurno da bu i ostali u njima. Naalost čekajući onu drugu ekipu na onim čudnim motorima dočekali smo kiu tako da se nismo mogli maknuti iz tog pajzla narednih sat i neto vremena, a već smo počeli osječati neodoljivu elju da pojedemo neto pogotovo zato to su se iz naih eludaca počeli javljati neki čudni zvukovi.
ukazanjem prvih tragova sunca napravili smo paljevinu prema Bosni i restoranu Bosna gdje su se konačno udruile motociklističke snage iz lijepe nae i zduno navalile na janjetinu barem neki od njih mada je trebalo vremena dok smo sve to dobili jer istina mlada zgodnička konobarica bi se ba mogla kandidirati za Guinnessovu knjigu rekorada tako da sam stjecao dojam da bi nas prije posluio netko tko bi to sve donosio iz Zagreba. Nakon papice ponovo je doao red kie tako da smo napravili pauzicu na graničnom prijelazu Izačić koju su neki iskoristili za popravak nekvarljivih motora marke Aprilia u vlasnitu druga Hrvoja
Franc (mehaničar) I Hrvoje vlasnik u akciji
unatoč kii ipak smo odlučili otiči do eljave gdje je kia naravno prestala padati i napraviti par fotki na početku pisti tri i četiri, a sve ispred tunela jedan i dva.
trnutačno stanje ulaza u tunele izgleda zatrpano jer su ispred tunela nasipane dosta velike količine zemlje jer su nedugo poslije nae zadnje posjete uhvačeni bosanci kako kroz tunele veraju ljude u autima. Ovaj put smo si dali malo vie truda pa smo otili znatno dublje u tunele, a i bili smo opremljeni boljim lampama mada je ovaj put vidljivost bila prilično slaba
jer je u tunelu bilo prilično maglovito to se osobito odrazilo na kvalitetu fotografija tako da se ovaj put nisam ba neto trudio fotografirati.
Ovo su ostaci onih vrataca od sto tona i debljine jednog metra
tunel koji vodi u kontrolni toranj
i Hrvoje u samome oknu koje vode negdje gore u umu
nakon bauljanja od kojih sat vremena i istraivanja tunela i onih pokrajnih prolaza sve skupa moda 300.injak metara u dubinu odlučismo se na pokret prema zapovjednitvu baze gdje smo nabacili jo jednu skupnu ispred DC3 i onda krenulu svatko na svoju stranu sa eljom da opet dođemo i istraimo malo vie .
Nastavak slijedi sa slijedećeg posjeta.
Usput pozdrav članovima koji su rekli da buju vjerojatno ili ali je očito bio jači zov pive iz Zeline.
