Autor Tema: Malo Bosne, malo Dalmacije  (Posjeta: 1468 )

0 Članova i 1 Gost pregledava ovu temu.

Offline Brzi

  • Zagreb-Gajnice
  • Moderatori
  • *****
  • Postova: 2.110
  • Karma: 94
  • Spol: Muški
  • Kawasaki ZR-7
    • moje galerije
Malo Bosne, malo Dalmacije
« : Lipanj 25, 2012, 23:20:50 pm »
  Neznam jel nitko nikamo ne ide ili smo se svi malo uljenili pa evo da malo oživimo i ovu temu:

    Jutro 13.06., koferi spakirani, vrijeme napokon lijepo sunčano i bez prijetnje kiše. Lagani doručak, kavica i polazak.

 
     Do Okučana  auto cestom. Granicu prelazimo za nekoliko minuta i na BiH granici me Policajac traži prometnu i zelenu kartu pa gasim motor – što se pokazalo kao greška. Izgleda da se malo pregrijao od čekanja u koloni i ne želi ponovo upalit!!!  Zavrti krug – dva i stane kao da nema struje! Palimo na guranac i lagano dalje dok vrtim u glavi šta bi moglo bit uzrok neposluha i hoće li ostatak puta biti problema. Kako sam planirao po prelasku granice napraviti i prvu pauzu krenuo sam u prvacu B. Luke i uskoro uz cestu vidio kafić s lijepom terasicom u debelom hladu. Stajemo i odmaramo uz domaću  kavu. Nakon pola sata pauze ustajemo i prije oblačenja pokušavam upaliti motor i naravno – pali kao da nije ništa bilo – ipak je to ZR!
    Nastavljamo do Banja Luke gdje se na kratko zaustavljamo  na benzisnskoj, točimo benzin i nastavljamo  dalje osječajući da bi uskoro i trbuhe trebali malo dopuniti pa nakon nekoliko kilometara kroz predivnu prirodu u kanjonu Vrbasa, stajemo u restoranu i naručujemo miješano meso, u kojem su  naravno i obavezni Banjalučki čevapi.



I napokon:

Kad pomisliš da nikome na svijetu nije stalo do tebe ..... pokušaj da ne platiš jednu ratu kredita

Offline Brzi

  • Zagreb-Gajnice
  • Moderatori
  • *****
  • Postova: 2.110
  • Karma: 94
  • Spol: Muški
  • Kawasaki ZR-7
    • moje galerije
Odg: Malo Bosne, malo Dalmacije
« Odgovori #1 : Lipanj 25, 2012, 23:22:32 pm »
    Osvježeni nastavljamo put i uživamo u krajoliku i zanimljivim tunelima a sljedeće protezanje nogu radimo iznad Jajca, lupam nekoliko fotki i produljavamo dalje prema D. Vakufu.

     



    Malo iza D. Vakufa spazimo restoran s prelijepom terasom u debeloj hladovini uz potočić koji vrti vodenicu, a ona vrti ražanj i naravno ne odolijevamo da ne napravimo još jednu pauzu za kavicu.

    Otprilike negdje na tom dijelu puta nam se ukazuje i nekoliko oblaka kao dobrodošlo osvježenje od sunca koje sad već nemilice prži, kao da dan prije toga nije padala kiša kao da nikad neće stati. Oko Viteza nailazimo na radove i nakon vožnje po (duboko) frezanom asfaltu, komadima makadama i kojekakvim privremenim obilaznicama stižemo do autoceste koja nas vodi zadnjih 40-tak kilometara do Sarajeva.

    Ulazimo u grad i pratimo putokaze prema centru, ali naravno negdje malo krivo skrenem i idem u dobrom pravcu ali sam zašao u nekakve uske uličice pa se zaustavljam na jednom križanju jer nisam bio siguran kamo dalje, kad se u skoro istom trenu kad i mi pored nas zaustavlja Taxi, spušta desni prozor i dovikuje: „ Jarane gdje si krenuo, mogu li ti pomoći?“  Naravno, ostajemo ugodno iznenađeni prijateljskom gestom i ubrzo stižemo do već nekoliko puta spominjanog pansiona Sebilj. Stigli smo taman oko 19 sati i na brzinu se raspremamo, motor naravno, parkiram u garažu i nakon malo predaha i osvježenja izlazimo na Baščaršiju i na burek te nakon kratke šetnje završavamo prvi dan.



 


... nastavak za dan-dva
« Zadnja izmjena: Lipanj 25, 2012, 23:41:03 pm Brzi »
Kad pomisliš da nikome na svijetu nije stalo do tebe ..... pokušaj da ne platiš jednu ratu kredita

Offline Brzi

  • Zagreb-Gajnice
  • Moderatori
  • *****
  • Postova: 2.110
  • Karma: 94
  • Spol: Muški
  • Kawasaki ZR-7
    • moje galerije
Odg: Malo Bosne, malo Dalmacije
« Odgovori #2 : Lipanj 26, 2012, 21:45:38 pm »
    Drugo jutro počinjemo kavom i prijepodne provodimo u razgledavanju Baščaršije i šire okolice te  obilazimo Miljacku i njene mostove.






    Poslijepodne odlazimo u razgledavanje Vrela Bosne gdje uživamo u debeloj hladovini  i šetnji stazama oko malih jezeraca i kojima plivaju divlje patke (koje to nisu i ne obaziru se na prolaznike) i labudovi koje djeca hrane smokićima. Nakon obilaska cijelog parka i osvježenja u kafiću uz rijeku, penjemo se do aleje koja vodi prema Iliđi, dokud se vozimo kočijom i dalje tramvajem do centra grada.







   Inače u gradu ima jako puno pasa lutalica i kako neki kažu da je pseći život težak, slika govori više od riječi:

    Već je vrijeme večere, sjedamo u simpatičnu pizzeriu „Palma“ i bolja polovica odlučuje da proba Maslenicu, a s obzirom da ja nisam ljubitelj gljiva odlučujem se za pohani sir. Maslenica je jelo slično pizzi (štruci), punjena suhim mesom ili piletinom i sirom i preko svega toga ide umak od šampinjona. Iako, kako sam napisao nisam obožavatelj gljiva, morao sam barem probati i naravno požalio sam što i ja nisam naručio maslenicu.

    Polako se bližila i noć pa se penjemo na vidikovac pored nekadašnje vojarne „Maršal Tito“ s koje  puca pogled na cijelo Sarajevo i tu ostajemo sve do zalaska sunca kada se spuštamo natrag do pansiona na pivicu i počinak.


Kad pomisliš da nikome na svijetu nije stalo do tebe ..... pokušaj da ne platiš jednu ratu kredita

Offline Brzi

  • Zagreb-Gajnice
  • Moderatori
  • *****
  • Postova: 2.110
  • Karma: 94
  • Spol: Muški
  • Kawasaki ZR-7
    • moje galerije
Odg: Malo Bosne, malo Dalmacije
« Odgovori #3 : Lipanj 26, 2012, 22:28:40 pm »
    Stigao je i petak ujutro, koferi opet na motoru, kavica, pun tank i pravac prema Mostaru, ali ne tako brzo!  Prije izlaza iz grada krkljanac! Dvije ceste s po tri trake i sve stoji, točnije miče se metar po metar a s obzirom da smo krenuli tek oko 10 sati iz pansiona sunce več prilično ugrijalo i nije nimalo ugono stajat u koloni a s koferima nisam imao prostora za provlačenje!  Nakon 10-tak minuta gmizanja vidimo da je odvojak za obilaznicu poprečen čunjevima i policijskim Golfom i sav promet upučuju preko Iliđe, pa otuda sav taj kaos.
     E sad dolazi dio kad moram pohvaliti Sarajevske Policajce! Jedan primjetio da smo zaglavili u koloni iza autobusa i maše rukom da dođem do njega! Prolazim kroz čunjeve i stajem a cajo kaže: „ Jarane bila je saobračajna pa pazi jer još čiste ulje i staklo sa ceste, al ti polako uz njih i vozi da ne čekaš tu u koloni.“  Svaka mu čast i HVALA MU!!!   :icon_super:

    Kako smo ostavili Sarajevo za sobom počinje uspon preko Bjelašnice pa nizbrdica i serpentine sve do Konjica. Dalje nastavljamo uz Jablaničko jezero krasne zelene boje vode i onda dolinom Neretve do Mostara  gdje radimo prvu dulju pauzu prije nastavka prema HR i Metkoviću.





    Granicu prelazimo uz 5 minuta čekanja i nastavljamo put Opuzena, Ploča i dalje Jadranskom magistralom prema Zadru. Oko 18 sati smo u predgrađu Splita i odlučujemo da nastavimo autocestom  jer  je dan lagano na izmaku a i naše pozadine već žude za poštenim odmorom. Silazimo s AC i preko Benkovca nastaljamo do Novigrada gdje stižemo oko 20 sati. Umorni, ali zadovoljni viđenim krajolicima iza nas smo ostavili 470 km.

    Sljedeća dva dana se odmaramo i kupamo a ponedjeljak poslije podne se starom Ličkom magistralom vračamo kući jer sve što je lijepo kratko traje!
   
     
 

Kad pomisliš da nikome na svijetu nije stalo do tebe ..... pokušaj da ne platiš jednu ratu kredita