Pod pojmom „vožnje u skupini“ misli se prvenstveno na vožnju motociklima u organiziranoj koloni, kako to najčešće prakticiraju motociklistički klubovi, ili druge
skupine koje imaju potrebu organiziranog grupnog kretanja po prometnicama.
Glede ove tematike, najčešće se može zaključiti kako „svi sve znaju“,
sudeći po glasnoći koja vlada za stolovima i forumima dok se razgovara o kretanju u koloni.
No, praksa je pokazala da, pogotovo u Hrvatskoj, o pravilima kretanja u skupini, kao i razlozima zbog kojih ta pravila postoje,
malo tko zna više od par logičkih tumačenja. Razloge za to treba tražiti i u općenito niskoj prometnoj kulturi u Hrvatskoj, u čemu i sami motociklisti često i ekstremno sudjeluju,
te neznanju zbog neinteresa i nepostojanja stručnih tijela i literature koja bi rješavala te nedostatke.

Zato bih rekao da, ma kako god iskusni bili, proučite pravila kretanja u skupinama, u cilju izbjegavanja mogućih prometnih nezgoda, te kako ne bi, zbog prisustva kolone motocikala u kojoj ste i vi, dolazilo baš zbog vas do prometnih zastoja ili ometanja prometa.

Uglavnom, možemo reći da vožnja motocikala u organiziranoj koloni služi da neki članovi ne zaostanu, i to iz bilo kojeg razloga (ne poznaje put – grad – jezik – zemlju; zatvori mu se semafor; dogodi mu se kvar; itd…). Također, kolona samim svojim prisustvom na prometnici, zbog svoje veličine, daje veći značaj svakom pojedincu, a onda i samom klubu, organizaciji, manifestaciji itd… Neosporno, lijepo ju je vidjeti!! Zbog potenciranja prirodnog principa da smo „zajedno jači“, barem zbog veličine kolone, i izgledamo jači. Samim tim veća je i zaštita pojedinačnih motociklista, zbog veće uočljivosti cijele kolone motocikala od pojedinačnog „nastupa“ na prometnici.

Prva pravila vožnje u koloni uopće napisali su, prije podosta desetljeća, članovi MC Shades Of Gray iz SAD-a, da bi se ona vremenom, te sa prilagodbama zakonskim normama, uobličila od strane MC Blue Knightsa. Tako sam i ova pravila prikazao i kroz prizmu hrvatskog Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kako bi se imalo kompletniju sliku za sigurnije i poželjnije ponašanje u prometu.

Vožnja u koloni! To je, vjerovali ili ne, velika stvar! Ako malo pogledamo na brojnost, dinamiku i još neke druge fizikalne veličine, možemo zaključiti da je kolona motocikala vrlo dinamično tijelo, puno dinamičnije od kolone automobila ili bilo koje druge kolone motornih vozila. Tu dinamičnost čini neprestano gibanje samog motocikla, ne samo po pravcu naprijed – nazad, već i lijevo – desno, zbog specifične nestabilnosti motocikla (zbog čega baš i volimo motore!!). Da fiziku naginjanja u zavoju i ostale tehnike vožnje (a pogotovo brzine) i ne spominjem posebno! Razmak se, po svim prostornim dimenzijama, u koloni motocikala neprestano mijenja, i to iz sekunde u sekundu, pa i djelića sekunde! Taj razmak ovisi o puno faktora, o kojih možemo spomenuti samo najuočljivije: stanje prometnice, vremenski uvjeti, intenzitet ostalog prometa na istoj prometnici, doba dana, umor vozača… Na to se mogu nadovezivati i potrebe brzine kretanja te skupine (jesu li u žurbi ili ne), međuovisnost članova skupine ovisno o njihovom položaju u klubu ili skupini, mogućim performansama najslabijeg motocikla ili najlošijeg vozača u skupini, da li je neki motocikl u kvaru itd…

Stoga, kada se vozite u skupini, potrebno je voditi računa o mnogim gore spomenutim stvarima, jer postajete djelićem tog dinamičnog tijela, i svaki pokret ili manevar koji izvedete utječu ne samo na vas, nego i na sve ostale u koloni. Zbog toga se može reći i da je za vožnju u koloni potrebna jedna veća doza pameti, strpljenja, kolegijalnosti i pribranosti od neke solo-vožnje, a svijest i maksimalna pažnja o tome što se događa oko tebe potrebna je cijelo vrijeme. Uglavnom, potrebno je biti koncentriran na radnje koje određuje i izvodi vođa skupine. Ili, kako se vođa skupine i zove službeno u motociklističkom svijetu – Road Captain.

Pa, da počnemo sa tim pravilima…

Prije početka vožnje, mada je to najčešće već ranije dogovoreno i poznato, Road Captain (ili organizator) će svima reći odredište (točan naziv i adresu), te itinerer i plan puta. Itinerer uključuje dionice kojima ćemo se kretati do cilja putovanja. Plan puta uključuje planirana zaustavljanja zbog tankiranja i zbog pauzi za predah i okrijepu (koja se najčešće povežu sa tankiranjem), te koliko vremena će se kolona zadržavati na nekom mjestu. Road Captain treba voditi računa o količini goriva i stajanja prilagoditi onom motociklu kojem tank najkraće traje, obzirom na kapacitet goriva i potrošnju, mada tank u praksi najčešće izdrži puno duže nego što vozači imaju volje za voziti između pauzi. Poželjno je i da Road Captain, a još bolje svi članovi, imaju popis ostalih članova sa osnovnim podacima i brojevima mobilnih telefona, zlu ne trebalo.

Svako zaustavljanje na benzinskoj crpki treba, bez obzira na stanje goriva u tankovima, iskoristiti za nadopunu rezervoara gorivom, osim ako nismo sigurni da imamo definitivno dovoljno goriva za još najmanje dvije planirane stanke zbog tankanja! To stoga jer postoje mnoge dionice, i u Hrvatskoj i u inozemstvu, gdje su crpke dosta rijetke, a i lako se dogodi da neka neplanirano ne radi.

Obveze vozača su doći na početak ture sa napunjenim spremnicima goriva, a ne da se plan puta od početka mora podređivati nekom nemarnom i zaboravnom vozaču! U praksi, takve stvari Road Captain ne bi nikada trebao tolerirati! To je izražavanje nepoštovanja prema svima ostalima koji su se pravovremeno spremili za put, pa se takav zaboravni ostavlja da sustiže skupinu nakon tankiranja i ulazi na začelje skupine po dolasku do nje. Isto tako, poželjno je - i zbog discipline u grupi, i zbog većeg osjećaja pripadnosti i zajedništva – da se ne toleriraju niti promjene plana puta glede vremena trajanja pauzi i odmora, zbog toga jer je netko odlučio u zadnji trenutak zapaliti cigaretu, ili se sjetio nakon svega još i naručivati kavu, ili da mu treba WC na duže vrijeme nakon što pola sata ili sat vremena sjedi pokraj njega… Deja Vu! Iliti, sve je to već viđeno i doživljeno… Disciplina znači respect, znači poštovanje grupe sa kojom se putuje… I zato osobne želje nikada ne mogu i ne smiju biti iznad pravila i poretka skupine!

A sada o samoj vožnji…

Poredak u skupini izgleda ovako: Road Captain se vozi naprijed, na čelu kolone, i na sredini prometne trake u kojoj se kolona nalazi. Odmah iza njega, ali bočno (najčešće vanjski, lijevi bok) vozi se jedan od starijih dužnosnika kluba, ili suorganizatora puta i kolone. Iza njega se voze „Membersi“, ili punopravni članovi kluba, a nakon punopravnih članova dolazi „Sergeant At Arms“ (Narednik-oružar), koji je isto stariji dužnosnik kluba, a potreban je ako je kolona duža, i služi kao veza između Road Captaina na čelu i Assistant Captaina na kraju kolone. Poslije Membersa, ili Sergeant At Armsa prije njih (ukoliko ga ima u koloni), nalaze se „Prospectsi“, iliti pripravnici (vježbenici) za punopravno članstvo u klubu. Iza Membersa i Prospectsa voze se gosti (koji, ako su isto hijerarhijski određeni, mogu na tom dijelu imati svoj hijerarhijski poredak). Kolona završava sa dva starija i iskusnija člana, koji imaju nazive „Assistant Captain“ i „Tail Gunner“, i koji su glavni pomagači vođi skupine, Road Captainu. Oni zajedno čine „Rear Guards“, iliti „stražnju stražu“. Assistant Captain zatvara kolonu sa stražnje strane vozeći se, kao i Road Captain, po sredini prometne trake u kojoj se nalazi kolona, dok Tail Gunner drži poziciju ispred njega kao i stariji dužnosnik na čelu kolone, znači lijevi vanjski bok.

Road Captain određuje tempo vožnje. Ako se nekome od članova taj tempo ne sviđa ili mu ne odgovara, može o tome porazgovarati sa Road Captainom na prvom zaustavljanju, ali do onda mora slijediti i maksimalno se truditi „uloviti“ kolonu i biti u njoj. Ukoliko ima bilo koji opravdan razlog za promjenu tempa, Road Captain će ga uvažiti i dalje će se skupina ponašati u skladu sa time.

Road Captain ima pravo i može iz kolone isključiti svakoga tko ugrožava ostale sudionike u skupini ili općenito u prometu, te narušava ugled kluba ili skupine!

Prva dvojica od punih članova, ili Membersa, imaju funkciju zatvaranja prometa na križanjima da bi kolona prošla, a potom će se priključiti začelju kolone i prvom povoljnom prilikom vratiti se na svoja mjesta na čelu Membersa.

Jedno od prvih pravila, koje se nameću u vožnji u skupini, je „NE SMIJE se voziti „bok uz bok“, iliti jedan pokraj drugoga! Svaki učesnik u koloni motocikala treba imati samo za sebe CIJELU širinu prometne trake!“ To je potrebito zbog toga što su iznenadne situacije, u kojima je vozaču potrebno prostora za manevar, lako moguće i vrlo česte! Zamislite samo nagli udarac bočnog vjetra na otvorenoj cesti! Takav udarac lako „premjesti“ cijeli motocikl za metar ili dva po širini prometne trake, i stoga je potreba imanja čistog prostora oko sebe apsolutni prioritet. O pucanju gume, padanju iz bilo kojeg razloga, te drugim mogućim scenarijima, u kojima bi paralelni motocikl bio nevina i nepotrebna kolateralna žrtva bez mogućnosti izvlačenja i manevriranja (zbog drugim motocikala) iz te situacije, ne trebam govoriti.

Vozi se u razmaknutom, „cik-cak“ poretku, u dvije kolone. Stara pravila su spominjala jednu do dvije sekunde iza ili ispred motocikla po pravcu kretanja, te sekundu ispred ili iza onog slijedećeg motocikla u nama bočnoj koloni. Obzirom da su današnji motocikli dosta snažniji i brži, te da je današnja gustoća okolnog prometa neusporedivo veća – a time i mogućnost nepredvidljivog lošeg razvoja događaja – preporuča se te vremenske razmake ponekad i udvostručiti. Naravno da to ovisi i o samoj brzini kretanja kolone, te vrsti ceste na kojoj se kolona kreće. No, pravila nalažu da „u urbanim sredinama se vozi strogo po propisima, poštujući najviše ograničenja najveće dopuštene brzine, te da zbog gustoće samog gradskog prometa i gustoća skupine bude najveća!“ . Tom gustoćom se postiže i da nam kolonu ne bi presijecali ili komadali nesavjesni vozači drugih vozila, i mada je preticanje kolone ili njezino presijecanje zabranjeno zakonom, to je česta pojava.

Svatko mora održavati stalnu brzinu i udaljenost od ostalih! Tako se izbjegava tzv. „Slinky-efekt“, iliti nama slikovitije opisan kao „domino-efekt“. Jedan pada, a zbog njegove pogreške i posljedice padom stradavaju na isti način i ostali koji nalete na njega. Da bi se to izbjeglo, još jednom podsjećam na potrebu velike koncentracije i pažnje na sve što rade ostali sudionici u koloni, pogotovo dio kolone ispred nas, te sam Road Captain.



Kada izlaziš iz kolone, trebaš dati do znanja Rear Guardu da li ti je pomoć potrebna ili ne, kao i da ćeš ih sustići i priključiti se kada obaviš što trebaš. Ukoliko to ne učiniš, Rear Guard treba zastati pokraj tebe i pomoći ti da obaviš što trebaš u slučaju kvara ili neke druge poteškoće. Ako zaustavljenog vozača i Rear Guarda nema duže vrijeme, Road Captain će zaustaviti kolonu na prvom pogodnom i sigurnom odmorištu, te vidjeti o čemu se radi, ili se radio-vezom i mobitelom informirati što je posrijedi. Onda će Road Captain odlučiti što će se i kako dalje raditi.

SIGNALI I ZNAKOVI koje trebaju poznavati svi vozači u motociklističkoj koloni, te ih i sami prenositi do kraja kolone kako bi reakcija i postupak kolone bio bez iznenađenja i pravovremen:

STOP – lijeva ruka je ispružena prema dolje, a dlan je okrenut prema vozačima iza sebe;

LIJEVO SKRETANJE – lijeva ruka i otvoren dlan ispruženi u lijevo u visini ramena;

DESNO SKRETANJE – lijeva ruka dignuta iznad glave, dlan položen u desnom smjeru;

VOŽNJA U JEDNOSTRUKOJ KOLONI – tako se vozi ako su na cesti prepreke, neplanirana mimoilaženja, oštećene ceste ili su most ili prometnica vrlo uski; lijeva ruka se podiže visoko iznad glave sa ispruženim kažiprstom u zrak;

ZGUSNUTI POREDAK ILI KOLONU – koristi se kada Road Captain priprema skupinu za izvođenje nekog manevra pri kojemu se kolona zaustavlja i vozi jako sporo; lijeva ruka je podignuta u zrak, šaka je stisnuta i pomiče se gore-dolje, kao da „pumpa“;

RAZMAKNUTI POREDAK ILI KOLONU – koristi se kada Road Captain priprema skupinu za vožnju po zavojitim brdskim cestama ili na skroz otvorenoj cesti, kako bi bikeri imali dovoljno prostora za polijeganje u zavojima, pa ih upozorava na pojačani razmak između njih zbog sigurnosti; izvodi se lijevom rukom, podignutom visoko iznad glave i sa razmaknuta 4 prsta, te sa mahanjem podlakticom lijevo – desno. Napominjem da je ovo jedno od pomalo zastarjelih pravila, jer su prva pravila vožnje u skupini dozvoljavala gotovo paralelnu vožnju dvaju motocikala, čime je to upozorenje imalo smisla, dok je to danas, zbog krvavih iskustava, napuštena praksa. Zato se i taj signal rijetko koristi, najčešće samo kao obavijest da je cesta podesna za takav sportski stil vožnje, i da ga i sam Road Captain dozvoljava i osobno prakticira i preferira;

OPASNOST NA CESTI – usporavanjem, uz upaljena sva 4 žmigavca, prstom se pokazuje rupa na cesti ili drugi predmeti na koje se može naletjeti i stradati;

NEDOSTATAK GORIVA – upotrebom dva-tri kratka zvučna signala upozorava se Road Captain da skrene pozornost na tebe, a potom mu se dignutom lijevom rukom i ispruženim kažiprstom pokazuje na svoj rezervoar, čime se daje do znanja da si prešao na rezervu, a Road Captain tada ubacuje prvu slijedeću crpku u plan puta. Na pumpi se utvrđuje i da li je taj neplanirani odlazak na tankiranje razultat nemara vozača ili motocikl negdje gubi gorivo, i Road Captain tada može kazniti vozača (ako je kriv zbog nemara) sa, npr. začeljem kolone i vožnjom iza Prospectsa i gostiju;

PRESTIGNI ME ILI DOĐI DO MENE – lijeva ruka ispružena u stranu i sa njom se maše naprijed – natrag u smjeru kretanja;

UPALI SVJETLO – lijevu ruku podigneš iznad glave i kuckanjem dodiruješ kažiprstom svoju kacigu, aludirajući na glavu (Head Light);

OSTAO TI JE UPALJEN ŽMIGAVAC – lijeva ruka blago podignuta u stranu, zatvaranje i otvaranje šake kao kod pumpanja za davatelje krvi;

PROMJENA VOZNE TRAKE – Road Captain podiže lijevu ruku pod kutem od cca 45 stupnjeva, a zatim ju „pumpa“ nekoliko puta, da bi potom iznad glave pokazao na traku u koju se prestrojavamo.

Kada se motociklistička kolona vozi autoputom ili drugom prometnicom sa više prometnih traka u istom smjeru, i pritom mijenja prometne trake, taj manevar će izvesti na način da u planiranu prometnu traku prvo se prestroji ZADNJI DIO KOLONE, a potom ostali, redom od zaleđa prema čelu kolone. Znači, prvo u prestrojavanje kreću Rear Guardi (nakon što su propustili sva vozila koja su brža od kolone i koja su imala namjeru preticanja), kako bi blokirali druga, kasnije dolazeća vozila da prekidaju manevre i prestrojavanje kolone, te spriječili naletavanje nekog bržeg vozila iz lijeve trake na motociklistu u prestrojavanju. Po zauzimanju pozicija Rear Guarda na drugoj traci, kreću i svi ostali ispred njih u promjenu prometne trake.



Po napuštanju mjesta za odmor ili benzinske pumpe, tj. pri uključivanju u redoviti promet na prometnici, Road Captain će na podesnom mjestu na izlasku na glavnu prometnicu pričekati da se kolona u potpunosti formira, a zatim će voziti polagano sve dok ne dobije signal od Assistant Captaina da su svi krenuli i uključili se u promet. Nakon toga će podignuti brzinu kretanja na uobičajenu, ili kako on bude odredio.

Ukoliko kolona zastane iz bilo kojeg razloga, ostanite u poretku. Ako je kolonu zaustavila policija, opet ostanite u poretku. Sa policijom će razgovarati Road Captain i stariji klupski dužnosnik, a ostali u koloni trebaju šutjeti, osim ako policajac nekome osobno ne uputi pitanje.

Naravno, glede same pripadnosti klubu, kod svih je osnovno pravilo da je obavezno nošenje klupskih boja na zajedničkim vožnjama. Tu dolazi kod svih do punog izražaja jedno od gesla MC Blue Knightsa, „Ride With Pride“. Jer treba biti ponosan na svoj klub, a time i na njegove boje! To je poseban osjećaj ponosa i pripadnosti, jer vrlo često pravo članstvo treba i zaslužiti, služeći pozitivnim odnosom i djelima na čast svojem klubu.

Vjerojatno će mnogi reći da je ovo sve gore prekomplicirano, ali tu uopće nema nekih velikih filozofija. Mnogim tvrdoglavcima je najveća filozofija pregristi vlastitu nedisciplinu i nekakav ponos iskazan na krivom mjestu, pa se pokoriti pravilima koja važe za sve. Ali moramo imati i na pameti da sve to i nije bez vraga; kolona vozila, ma već i samo učešće u prometu, nije nimalo jednostavan ili bezopasan zadatak! Taj zadatak mnogi potcjenjuju, što se i očituje u desecima mrtvih motociklista u prometu svake godine. Baš zato je poštovanje nekih pravila potrebno i zbog vlastite i zbog ukupne sigurnosti. Kolone vozila na velikim susretima mogu sačinjavati desetine, stotine, a nerijetko i tisuće motocikala. Kakvu-takvu sigurnost u tolikoj grupi jamči samo strogo poštovanje pravila, koja uvelike umanjuju opasnosti od masovnih padanja i naleta, te ostalih neželjenih situacija.

Uglavnom, ako se još ne vozite u skupini, potrudite se ipak zapamtiti neka od ovih pravila; nikada ne znate kada će vam zatrebati! Možda sutra, ako već niste, budete ponosni član nekog kluba! Ili ćete se naći na vožnji kao gosti kod nekog kluba, ići u skupini na izlet, naići na skupinu motociklista na otvorenoj cesti koji će vam se učiniti dobrim suputnicima, a nedajbože i nužnom pomoći ili pratnjom do prvog servisa… Život je pun iznenađenja!

Želim vam puno sretnih kilometara i puno lijepih zavoja…

LE MC Blue Knights