05 dan
Stockholm-Umel 685 km.
Što napisat za današnji? Odlicno vrijeme sa temperaturom od 19 c i poluoblacnim nebom iskoristio sam za odvest opet pozamašan dio puta u iznosu od 685 km. Pred menom je još svega 400 km do krajnje sjeverne tocke Baltickog mora,a nakon toga mjenjam smjer i pravac jug u toplije krajeve.
Ali da krenem redom. Prilikom paljenja motora u garaži hotela iz motora se zacuo neki strani mi zvuk pa sam iskoristivši boravak u Stockholmu pomocu Garminovog GPS-a potražio BMW-ovog dilera. Nakon desetak minuta vožnje od hotela ulazim u salon i obracam se djelatniku servisa. Bez suvišnog cekanja motor mi je pregledan i nakon više uzastopnih paljenja pri cemu se još jednom oglasio onaj cudan zvuk djelatnici servisa su zakljucili da je sve ok i da slobodno mogu nastavit put.
Ukucavši novi cilj Umel ubrzo sam napustio švedsku metropolu i ponovo po cesti E4 voziom u pravcu sjevera. Za razliku do sad E4 koja je autocesta postaje sve više magistralna cesta sa tri trake koje se kontinuirano izmjenjuju.
Prvo zaustavljanje napravio sam u gradicu zvucnog imena Uppsala privucen crkvom koja se vidi iz daljine koja me neodoljivo podsjetila na Ðakovacku katedralu. Par fotografija za uspomenu ispod spomenute crkve i vracam se na E4. Brzina od 110 km na ovakvoj cesti i nije neko juranje ali primjecujem da me jedan motorista u stopu prati. Nakon nekog vremena prepuštam stranca da me pretekne i sljedim njegovu brzinu kojom sam podigao prosjek ali imao sam osiguraca pred sobom od skupih kazni. Takvom vožnjom i potrošnja je porasla te sam morao na pumpu sa nepunih 400 km od zadnjeg tankanja. Naravno da na takvom putu ne cekam do zadnje kapi tako da sam u moj trideset litreni rezervoar nalio dvadesetšest litara super devedesetepetice.
Nastavljam dalje cestom koja na ovoj dionici cesto dolazi do ruba baltika kojim me oduševio svojom ljepotom. Na jednom od mnogobrojnih odmarališta uz cestu zastajem kod kioska sa informacijama za turiste. Želim doznati dali i gdje mogu zaroniti sa bocama u Baltiku. Ljubazna djelatnica me upucuje u pedesetak kilometara udaljen Hudiksvall. Dobivši u turistickom uredu broj telefona od vode volonterskog ronilackog kluba ubrzo smo kontaktirali. Namalo iznenaden za mojom željom da zaronim u Baltiku a nakon upita od kud dolazim i njegove konstatacije da je Jadran fantasticna destinacija za ronjenje,morao sam mu objasnit da znam da je Baltik mutno more ali da zbog stjecanja još jednog iskustva želim da zaronim. Nažalost nije mi mogao organizirat zaron u tako kratkom vremenu (ponudio sam mu da cu danas i sutra ostat tu) tako da sam odustao od daljnjeg dogovora. Možda pronadem neki organiziraniji klub na ruti.
Sljedece stajanje na putu imao sam u Harnosandu jer je trebalo nešto i zalogajit. Iako uz cestu nisam nigdje vidio janjetinu i svinjetinu na ražnju ipak se u švedskoj može dobro jesti. Idilicno mjesto,dobra hrana te nakon par fotografija za uspomenu jurim dalje prema Umeli.
Neposredno prije ulaska u centar Umele tražim pomocu GPS-a hotel. Odlucujem se za prvi simbolicnog imena First te nakon saznanja da imaju garažu za bembu uzimam sobu. Cijena ponovo nemala 720 SEK. Ali hotel je stvarno Ok. Nakon šetnje po gradu i pivice u pabu provjeravam emailove u lobiju hotela. Shrvan od napornog dana odlucujem se napisat ovaj dio dnevnika i uvalit u ogroman krevet.