U stvari je malo podataka o Blastoleneu, pa i na njihovoj web stranici, stièe se dojam kao da im je bilo lijeno opisati sami sebe. Ako sam dobro shvatio, oni sebe predstavljaju kao udrugu umjetnika (njih dvojica), ne kao specijaliziranu firmu za izradu unikatnih vozila koja nastaju kao njihova ideja sa vlastitim ulaganjem i kasnijom prodajom, znaèi, ne kao naruðba kupca. Bar ne u klasiènom smislu. Buduæi vlasnik nekog od ovih èuda vjerojatno sudjeluje pri osmišljanju vozila, možda nekim idejama, ali koncept i izrada su u Blastolene, ali uglavnom je sve u njihovim rukama i to su autorska djela. Napominjem da to nisam nigdje proèitao jer su informacije prilièno škrte i kod googlanja tema su sama vozila koja su vrlo zanimljiva. O tome malo kasnije, samo još da završim uvod: ovo o kupcima sam zakljuèio prouèavajuæi njihov site. Blastolene je partnerstvo dvojice umjetnika u kojem svaki radi samostalno svoje projekte, zajednièko je samo predstavljanje javnosti pod istim imenom. Kako sebe prikazuju kao grupu, našao sam nekakav popis ljudi, na kojem je i spomenuti Coterill, a i umjetnièki fotograf koji slika njihove radove i još neka imena. Taj fotograf recimo, na svojoj stranici prodaje slike koje možete upotrijebiti kao screen saver ili slièno. Oèito, u tu grupu umjetnika upadate ako sudjelujete u koncipiranju (Coterill) ili ako sudjelujete u propagiranju. Ali dobro, danas su takva vremena, ne postoje više umjetnici koji gladuju i postaju slavni nakon smrti. Svima nam novac treba odmah, za troškove koje imamo i svi želimo odreðeni životni standard. Ovim ljudima treba priznati da su sposobni i žive od posla koji vole. 

Blastolene je važna stvar iz nekoliko razloga. Prvi sam veæ naveo, to jesu umjetnièka djela nastala u mašti autora i zatim pretvorena u realnost. Iako meðu vozilima postoje neke zajednièke karakteristike, sasvim sigurno je svaki stroj za sebe unikat i neæe postojati nikakav br.2. Kasnije, kad vidite o èemu se radi, shvatit æete da neæe biti ni kopija ili imitacija. Dalje: sjetit æete se da sam veæ nekoliko puta spomenuo vremena prijeratnih, specijaliziranih karoserijskih radionica koje su pravile aute na gotovim šasijama na koje veæ postavljene gotove pogonske grupe, kotaèi i ovjes. Dakle, ako ste ljubitelj raskošnih linija raznih Rollce Roycea, Talbota, Bugattia, Hispano Suiza i sliènih luksuznih motornih koèija sa ogromnim agregatima, najfinijim materijalima i majstorskim ruènim radom, ovo æe vam biti vrlo zanimljivo, barem za gledati slike. Za kupiti, teško... Blastolene ima iza sebe iza sebe ima desetak projekata, znaèi da rade sporo, i skupo. Financijski... morate biti sposobni recimo, kao Jay Leno, on je jedan od kupaca. Dodatna razlika je što ne možete naruèiti vozilo po nekim svojim specifikacijama, o svemu odluèuje onaj koji ga izraðuje. Možete dati neku ideju, ali ga kupujete gotovog. Tehnika u ovim vozilima je modernija od navedenih automobila gore, ali i ne mora biti, ovisi kakvu ideju ima autor koji izraðuje vozilo. Dobro, sada su ipak neka druga vremena, nešto mora biti naprednije ako mislite i voziti stroj koji ste kupili, ali u stvari, ovo su kolekcionarski primjerci pa niti to nije važno. Glavni opis Blastolenea bi najprije bio: megalomanija. Opsesija Amerikanaca, veliki V8 agregati sa ogromnom snagom, ovdje su dimenzijama dovoljno dobri tek za trikeove. Jednako tako, vanjski gabariti njihovih vozila su veliki. Zašto je to tako, nemam pojma. Sama Amerika je stvorila hiperprodukciju, tako da i danas ima sasvim dovoljno oldtimera na klasiènim šasijama koji su odliène baze za rad. Za strojeve kamionskih dimenzija oèito je jedan jedini razlog: njihov osobni izbor.

Sve što sam naveo, bit æe vam jasnije u dijelu posta koji sad dolazi na red, a to je opis vozila. Kao što rekoh, Blastolene èine dvojica: Michael Leeds koji je tehnièki potkovaniji od svog partnera. On je izradio Coterillov trike, i na showu na kojem je predstavljen, osvojio je nagradu za „best engineered custom“. Randy Grubb je slavniji, jer je kreativniji dio ovog dvojca i njegovi radovi su zanimljiviji i poznatiji. Ipak, koliko su njegovi strojevi izgledom atraktivniji, tehnièki izgleda, nije toliko dobar. Ako niste znali, on je izradio poznati „Special“ kako ga je on nazvao, a poznatiji kao „tank car“, hot rod sa agregatom tenka Patton koji je u vlasništvu Jay Lena. Samom Lenu se desio problem na jednoj vožnji jer se odvila i otpala neka cijev („lajtung“) pa mu je iscurilo svo ulje na cestu, nekih šezdesetak litara.

Kako sam gore napisao, ova dvojica nastupaju pod jednim imenom, ali projekte rade odvojeno, pa æu ih tako i predstaviti. Prvo Leeds, jer sam jedan njegov stroj veæ opisao ovdje pa je dio posla obavljen.

U tri završena projekta koje je Leeds napravio, spada još jedan trike. Koncepcija je ista, ogromno i nabrijani V8. Izgled i tehnièki koncept je potpuno razlièit i nešto klasièniji: naprijed je jedan kotaè, a upravljanje je riješeno na okviru, ne više u glavèini. Izgledom je stroj mnogo manje uredan ni definiran, kao da nije završen. Ovo je nekakav surviverski stil koji možda i više odgovara toj sirovoj snazi. U svakom sluèaju, više bi odgovarao da upadne u snimanje Mad Max-a, ali Coterillov bike je ljepši, uspjeliji.

Tu je i jedan „automobil“... Big Bertha je napravljena na bazi starog vatrogasnog tegljaèa. Kako taj tegljaè ima prilièno kratak stražnji kraj, ispao je idealan za dobivanje linije luksuznog roadstera u stilu tridesetih. Meni je osobno stražnji kraj malo pretjeran u usporedbi s linijom prednjeg i mislim da bi mu više odgovarao klasièniji, ravni stražnji kraj, ali s prednje strane i boèno, izgleda mi super. Jedino je malo neobièno, kad poželiš voziti ovakav stroj sportske linije, da se u njega ne spuštaš, nego penješ...

Kod ove dvojice je primjetno da ih privlaèe linije luksuznih automobila sa poèetka dvadesetog stoljeæa, i nešto kasnijih linija trkaæih bolida. Michael Leeds trenutno ima u izradi jedan takav bolid sa V12 agregatom iz vojnog aviona. Na ovim slikama je vidljiv postupak izrade: nakon derfinirane mehanike, znaèi, agregata postavljenog u šasiju i na kotaèima, karoserija se koncipira drvenim ploèama. Moguæe je modeliranje koje kasnije služi kod oblikovanja aluminija (materijala s kojim najviše rade jer je jednostavniji za obradu), ili za odreðivanje pozicija nosaèa i vanjskih oplata, što æe biti jasnije pokazano na slikama Grubbovih vozila koje slijede.

Randy Grubb je mnogo poznatiji dio ovog dueta, najviše po tank car-u, danas u vlasništvu Jay Lena, tako da æu ovaj dio teme otvoriti upravo tim strojem. Kompletno osmišljen stroj od strane autora možda i ne bi bio toliko specijalan da u njemu ne kuca srce presaðeno iz Pattona

tako da veæ pri prvom susretu s imenom ovog lika uoèavamo njegovu najpoznatiju osobinu: megalomaniju. Inaèe, stroj prilièno lijepo izgleda, vidljivo je od kuda je Grubb uzimao uzore za svoj rad. Da èovjek dobije priliku ovo voziti, sigurno bi poželio pilotsku kožnu kapu na glavi (one kakve su nosili u dvokrilcima) i googles, naoèale koje sa strane štite oèi od vjetra, nekad u upotrebi pri pilotiranju, danas na chopperima i bobberima.

Možda senzacijom koju je izazvao „Special“, ili Grubb nije zadovoljio svoje porive za ogromnim, predimenzioniranim stvarima, napravio je još jedan tank car, ovaj puta po uzoru na bolide iz pedesetih godina, ali je liniju ipak malo i modernizirao, tako da ni sam ne znam jel ovo hommage ili retro. Mehanika je na istu foru: kamionsko podvozje i Patton. 

Kad sam veæ spomenuo kamione, Grubb je autor vjerojatno najpoznatijeg, a i najzanimljivije složenog, hot rod truck-a. Peterbilt je legendarno ime meðu proizvoðaèima šlepera, ne samo po kvaliteti i trajnosti, jer mehaniku ionako dijeli s još jednom slavnom markom, Kenworthom, nego po tome što je uvijek bio luksuzniji i raskošniji izgledom. Vrh! Pila sa postera. Znaèi, potpuno spuštena kabina na šasiju, sa fiksnim sjedalima, skraæeni nosaèi krova (chopped roof), minijaturna stakla. I šasija je skraæena, promjenom položaja ovjesa dobiven je nizak položaj prema podlozi. Iza kabine nalazi se samo mali spremnik goriva. Naprijed „T“ osovina. Obièno kod prerada kamiona, pa èak i na utrkama, uvijek na stražnjem dijelu ostaje takozvano „sedlo“, prihvat za poluprikolicu. Nekako je to obièaj iako ti customi nikad neæe raditi težak posao prevlaèenja tereta, valjda zato da se ne zaboravi porijeklo stroja. Kod Grubbovog Peterbilta to nije sluèaj. Ovo je jednostavno èistokrvni hot rod, ali nastao na bazi tegljaèa, a ne automobila ili pick up-a. Vjerujem da i ide kao hot rod: stroj od èetiristotinjak dieselskih konja, (u prijevodu: ooogroman okretni moment!), koji je smanjen i olakšan, možda nije prvak nekog slanog jezera, ali bi vas sigurno iznenadio i vjerojatno je zabavan za voziti. Ako se pomirite, ne sa nedostatkom amortizacije i komfora, nego to ovdje uopæe ne postoji.

Sada je red na mnogo zanimljiviji prizor, iako je opet ispod haube ogroman V12, vjerojatno kamionski, ali nisam našao podatke. I ne radi se o neèem sitnijem, ali da je elegantnije, to svakako. Ovaj auto jednostavno fascinira svojom vanjštinom i potpuno je ravnopravan luksuznim modelima sa poèetka prošlog stoljeæa. Što više reæi? Osim da gledajuæi ovog, i mi priznajemo Grubbu status umjetnika.

Posljednji projekt koji je Grubb završio, izazvao je pravu malu senzaciju. U njegovim radovima je prilièno prisutan diesel i atomic punk, a što se tièe designa, ovo je vrhunac. Decoliner, kako se službeno naziv ovog motorhome-a, su nazvali vozilom kojim bi Flash Gordon otišao na godišnji odmor. Uz design iz stripova predesetih, drugi uzor za Decolinera su jahte i pri prvom gledanju fotografija sam se sjetio svog prijatelja Hogara, zaljubljenika u brodove i cestovne makine podjednako. Tako da sam odmah išao pogledati detalje i istina je: Decoliner ima i gornju palubu s koje je moguæe voziti, baš kao jahta. Zbog tehnièkih razloga, ili grubb to nije imao ideju bolje riješiti, ipak ima nekih razlika od plovila: za gornju palubu je potrebno izaæi iz vozila i popeti se sa stražnjeg kraja. Drugo: tekstovi na internetu su prilièno škrti i nejasni, ali ako sam dobro shvatio, Decoliner nema dva upravljaèa, nego se onaj iz kabine skida i montira na gornjoj poziciji. Dali samo kolo volana ili još neki dio, nisam uspio naæi podatke. Vjerujem da su za ovo važni sigurnosni razlozi jer se ipak radi o kamperu koji je moguæe legalizirati: Grubb je uspio tehnièki osmisliti dvostruko upravljanje, a kako se radi o èistoj mehanici, vjerojatno je razlog u tome da možete voziti bez straha da vam se netko uplete u upravljanje sa drugog mjesta. Kako god: kamper za pet osoba izgleda fenomenalno. Osnova je GMC iz 1981.g., kabina je sa neke stare šlep-službe, ostalo je sve Grubbov rad. Totalno me oduševio i razlog je za istraživanje i za ovaj post. 

Za kraj: i Grubb veæ ima novi projekt u toku, kamion sa jet pogonom. Cilj je 300 na sat. To i nije neka novost, izraðeni su mnogi kamioni sa pogonom avionskim motorima, èak i od Boeinga i to je jedna od luðih stvari èime se bave.

Na kraju, dali æe uspjeti postiæi brzinu, meni je manje važno. Kako je kod njega prisutno stvarno mnogo ekstravagancije, zanima me kako æe to izgledati...