Istočni blok i dva Guzzia
James1100   
IProšli post je bio o serijskim automobilima i povijest. Ovaj puta motocikli, a povijesti samo malo, tek toliko... 
Nešto sam imao prije, a sad sam naletio na još koju sliku istočnih makina i to me potaknulo za post. Nakon toga dva Guzzia, ne mogu si pomoći, to je moja marka.


 
Volim istočnoeuropske motore. Dio toga je naravno „godina proizvodnje“, ne motora, moja. Spadam u onu generaciju koja je počinjala na Tomosima, prelazila na MZ ili Jawu, sanjala Hondu ili BMW. To su otprilike osnove, Harley je još uvijek bio samo neki chopper sa postera preko kojeg se savila neka lijepa žena. Ali dobro, kako je interes tu, znanja i afiniteti dolaze brzo. Drugi je razlog što su to u stvari, „siromašni“ motori. Jeftini, jednostavni, trebali bi biti trajni i robustni da se tome kod proizvodnje posvećivala potrebna pažnja. Ipak, koliko su bili, jeftini (u prijevodu, tada su nam bili dostupni), tako je bilo povoljno i njihovo održavanje. Uz postojeću volju, priča o pouzdanosti se ipak nekako održavala. Što ono želim reći? Htjeli smo motore, serijske ili prerade, kako tko, ali nitko u nekoj budućnosti, u tim svojim vizijama nije imao te motore. Oni uglavnom nalete jer su pri ruci, negdje su u šupi ili ih jeftino nabavimo kad se želimo malo poigrati alatom. Mislim, sve je to u redu, jedino bi htio reći da bi se takvih kombinacija trebali sjetiti češće. Sa malo mašte, i malo rada, mogu se napraviti zanimljive prerade. Malo sam kopao i koliko vidim, u Srbiji i Bosni su ljudi dosta aktivni oko takvih motocikala. Ne pada mi na pamet spominjati standard, iz više razloga. Prvi: jer ti motori nisu popularni jedino u zemljama bivšeg „istoka“, a drugo: koliko je moj dojam, u tim krajevima vole uređivati svaki stari motor koji im dođe u ruke i to mi se sviđa. Ima prerada Guzzia, NSU-a i još mnogo toga. Ovom prilikom pozdravljam BJBikerse i druge, dali su mi materijala za googlanje




Ali zanimljivo, ako gledamo MZ i Jawu, najljepši radovi ne dolaze s istoka ni juga, nego sasvim suprotno, s druge strane Europe. Pretpostavljam da je to zbog toga što su jednostavno imali bolju podlogu, u informacijama i uzorima. Uvijek su imali na raspolaganju časopise i pregled scene, kao i poznate customizere u relativnoj blizini. Ovi motori su im bili izazov i jeftina baza. Ovi sa slika su iz Belgije i Nizozemske. Neki od motocikala iz ovog posta već su prikazani na raznim portalima kod nas.













Jawu ću ipak malo više naglasiti iako sam MZ-jaš: legendu sa speedway utrka sam uvijek poželio vidjeti kao preradu. Uvijek me taj hardtail i cijeli izgled vukao na nekog interesantnog bobbera. Ali nije mi palo na pamet da dimenzije kotača u stvari, uopće ne treba mijenjati. Ovo je jedan stroj iz Australije, očito inspiriran Egelandom





A onda „something completely different“, iz Finske dolazi Jawa u kojoj je mastor vidio njeno sportsko porijeklo: opaki stroj. Uz dodavanje BSA mjenjača, dijelova sa raznih marki potrebnih da bi se to moglo i voziti (poput italijanske ciklistike), dodavanje kompresora i NOS sistema, 500 kubična Jawa je to i postala. 70 konjskih snaga + 15 sa puštanjem dušika. Ime firme iz koje dolazi motor piše na spremniku goriva




Dio o istočnom bloku ću završiti sa Mađarima. Zanimljivo je da imaju jaku scenu i dobre majstore, vrlo zapažene i na AMD prvenstvu. Nedavno sam i prošao kraj jednog salona u Budimpešti, ali nažalost, nije bilo vremena za parkiranje i malo fotografiranja. Šteta, bilo je zanimljivih stvari. Ovdje bih stavio dva njihova domaća motora: prerade Panonie. Na slike ovog prvog sam naletio nedavno i taj me natjerao na ovu temu. Ne znam tko ga je radio, nisam stigao iskopati, ali svaka mu čast!




Drugi je dobro poznat, autor je Atilla Szakats „Šakal“. Već sam više puta spominjao ovaj motor na forumu, možda najviše uz Belerofonte italijanskog Firestartersa. Belerofonte je Guzzi i to me vuče, a uz to je nekako poseban, a ova Panonia nazvana Škorpion, je jednostavno – fascinantna. Uz sve Harleye i Indiane, ovo mi je najljepši board racer kojeg sam vidio. A čovjek sve radi sam u garaži koja se vidi na slici. Jedino bojanje nije njegov rad.








Vrijeme je za ona dva Guzzia koja sam spomenuo na početku.
Ako je onaj Australac išao preko svijeta po stroj, Arno iz Nizozemske je krenuo suprotno od njega – po uzor. Kao što jednostavne, mat obojane nakede nazivaju monkee stilom, tako bobbere veselih linija nazivaju „brat“ stilom po ekipi iz Japana. U onom članku o japanskom stilu prerada sam spominjao zašto su tamo prisutni samo domaći i engleski brandovi (i Harley). Tako da je neočekivano vidjeti Guzzia u tom stilu, ali posao je odrađen dobro. I još se jedna karakteristika slaže: veliki je trud uložen u motor, ali nema značajnih preinaka: agregat, okvir i kotači su originalni, a izgled je poseban. Ovo je uspješna prerada, iz 2011.g. Nema potrebe više komentirati






Autor slijedećeg je Amerikanac Bryan Fuller, jedan od onih likova kakve volim: nema posebne afinitete prema marki, daj mu bazu, on će raditi. Nije bitno od kuda je stroj. Bavi se i autima i motociklima, a inače radi simpatične moderne bobbere
http://fullerhotrods.com/
Za opis ovog Indiana/Guzzia je potrebno izvući neke povijesne podatke da bi stvar bila jasnija. Kad su američke vlasti shvatile da neće moći izbjeći vojni angažman u 2. Svjetskom ratu, zatražile su od proizvođača vozila (najprije motocikala) da ponude nešto sposobno za brzo kretanje u pustinjskim uvjetima. I Harley i Indian su ponudili nove projekte koji nisu prihvaćeni, pobijedio ih je Jeep koji tada nastupa na scenu i stiče slavu. Što se tiče motora, oba proizvođača su potpuno promijenila dotadašnju filozofiju. I jedan i drugi nude uzdužno postavljenu radilicu i poprečne cilindre kako bi se jednako dobro hladili, i uz to kardanski prijenos jer je bolje zaštićen i ne traži održavanje. Indian je tu mnogo zanimljiviji jer je Harley sa modelom XA u stvari ponudio kopiju BMW-a R71. Čak je i izgled jednak. U Indianu su se više potrudili. Model 741 ccm je pojačan i nastao je 841, ta brojka je i oznaka modela. Agregat je okrenut za 90 stupnjeva i postavljen na novi mjenjač sa kardanskim prijenosom. Ovo je važan detalj: ovakvu koncepciju nisu smislili u Moto Guzzi-u, oni su sa time krenuli početkom 70-ih. Niti Victoria nije prva (53.g.) nego je to inovacija iz Indiana. Modela 841 je proizvedeno 500 komada i za razliku od Harleya, barem kako tvrde poznavaoci, pedesetak je i vidjelo ratište. Nažalost, Amerikanci nisu imali iskustva sa takvom koncepcijom motocikla i oba modela su bili loši. Prije svega su bili problematični sa prijenosima. Šteta, jer je Indianova zamisao dobra (što je kasnije Guzzi dokazao) i pred modelom 841 je mogla biti lijepa serijska budućnost. Čak je i izgled bio dobar.



Kako je Cyril Huze komentirao na svom blogu, zanimljivo je kad dobri majstori ukomponiraju serijske dijelove raznih proizvođača koji se nikad nisu trebali naći na jednoj hrpi. Fuller je kao ljubitelj povijesnih modela napravio custom kod kojeg je u stvari popravio ono što u početku nije valjalo. U okvir Indiana iz 1933.g., ugradio je agregat legendarnog Guzzia Ambasador, provjerenu mehaniku, i na sve stavio limariju Indianovog modela Chief. Ne, ovo nije dorađeni Indian, ovo je iz početka složeni custom bike, sa prilagođavanjem linije (podešavanjem položaja blatobrana, sjedala), upotrebom još serijskih dijelova sa strane, recimo Plymouth stražnjeg svjetla, nekih stvari od bicikla itd, a posveta je modelu 841. To nazivaju „fusion“ stil, kad se upotrebljavaju serijski dijelovi. Naravno, mnogi su dodatno obrađeni. I još jedna prednost Guzzieve mehanike na tom motociklu, prednosti jer je Guzzi dugo proizvodio u istoj koncepciji, sa mehanikom koja odgovara s jednog modela na drugi. Originalni agregat Ambasadora je blizak početnoj ideji sa svojom zapreminom od 850 ccm i motor je radio dobro. Nakon što se Fuller navozio na njemu, poželio je ipak više snage. Odrađeni su važni susreti u sezoni, kao što je Sturgis, a kasnije je bike bio na obradi i dizanju zapremine na 1000 ccm.











Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript



 
« Prethodna   Sljedeća »

Izdvojene obavijesti i članci

Moto Susreti

9. moto susret MK CRAZY WOLF'S

9. moto susret MK CRAZY WOLF'S 14. 15. i 16. kolovoza 2009. godine u Gospiću

Ako imate kakvo pitanje, javite se meni na PP ili na br mobitela

098/245-910
MARTINA

 

Izdvojeni tekstovi

Reinkarnacija legende Norton

Bogati britanski biznismen postao je novi vlasnik Nortona, a glavna zadaća mu je što prije vratiti staru slavu legendarnoj tvornici motocikala...

više

 

Novi Moto Oglasi