Još malo cafe-a
James1100   
Na prošlotjedni post o Tritonima je stigla reakcija odmah, prvog dana. To dokazuje moju pretpostavku da nema potrebe pisati članak o cafe racerima, dokaz da je to kod nas dobro poznata tema.


 
Dakle, zanimljiv detalj u vezi Tritona za koji nisam znao, a svakako ga treba naglasiti da stvari budu jasnije, pa ću citirati navod iz maila koji sam dobio nakon prošlog posta. Autor je veliki zaljubljenik u ovu tematiku i kuži se u nju:
„Tritoni su ustvari nastali zbog engleske formule 3, Cooper je kupovao cijele Manxove i skidao agregate i ugrađivao u formule, a ostatak motora su prodavali, pa je tako ekipa kupovala manxove bez agregata i ubacivala Triumph agregate u genijalni featherbed okvir.
Tako je započela era Tritona, a onda se je to počelo širiti, jer kao što si napisao, manxov agregat nije bio za svakodnevnu upotrebu.
Piše u wikipediji, ali to je činjenica koja se može pronaći i po raznim enciklopedijama, a bilo je i u legendarnoj seriji "snaga i slava"(power and glory) o povjesti i razvoju automobilizma.“

Samo još kao prilog ovome, dodao bih još dvije kombinacije na koje sam naletio. Prvu smatram čistokrvnim cafe racerom jer je u featherbed ugrađen dobar agregat koji je i dobra baza za prerade (dapače, to je možda i najpopularniji agregat u tom smislu). Norzuki, Norton okvir i Suzuki „uljara“, dvije osnove za moćan motor, dalje ovisi o majstoru.


I nakon toga Nordian, zanimljiv primjerak koji izgleda lijepo. Ovdje je već stvar stila, sumnjam da Indianov agregat daje neke perfomanse.





I u ovom postu ću se još zadržati na cafeima jer su mi neke stvari pale na pamet: nedavno sam razmišljao kako bih trebao malo više hvaliti oldtimeraše i njihov trud da sačuvaju tehničke vrijednosti.  Uglavnom, zaista ima strojeva koje treba ostaviti u serijskom stanju i čuvati je. Ipak, ne znači da je svaka kanta vrijedna jer: ili je proizvedena u velikom broju primjeraka, ili je možda previše uništena. No to ne znači da tu željezariju treba baciti u otpad. I ovdje se pojavljuje poveznica sa cafeima – veliki broj ljubitelja spašava stare prerade od propadanja, a i veliki broj majstora iskorištava stare dijelove u novim radovima. Tako da u toj situaciji dobivamo i oldtimere i prerade u jednom, situacija koja mi ne može biti draža. Recimo, podsjetit će nas da nisu samo Triumph i Norton cafe raceri, da je to mogla biti bilo koja marka motocikla, kakvu je vlasnik imao na raspolaganju ili je smatrao baš taj neki motor za dobru bazu za posao. Podsjetit će nas da su postojali i drugi proizvođači koji su radili dobre strojeve. Cafe racer scena koja je danas vjerojatno najživlja od svih vrsta prerada motocikala će nam tako dovesti na ulice ( i na internet ako volimo razgledati slike raznih susreta ili reuniona) zanimljive Saxone, BSA, Matchlesse, AJS-e itd. Na slikama su obnovljeni ili tek složeni motocikli koji se voze, ne propadaju po garažama.










Jednako kao i kod otočkih brandova, takva je situacija i sa ostalima. BMW R90 je mnogima san, kao i Moto Guzzi, ali imamo i Bennellie, Ducatie, Laverde i razne druge. Zaista, iako su neki od ovih modela rijetki i kao originali, svaka čast vlasnicima na trudu kojim čuvaju te primjerke, koji (po meni) nisu izgubili na vrijednosti, i tu opet naglašavam – voze se.









A da ne zaboravim Hondu, jedan od najpopularnijih motora za preradu u cafe – ovo nije obnovljeni motocikl, potpuno je novi rad, još je jedna stara mrcina spašena i uvedena u novi život, ljepši stroj nego je bio...



Inače, kako sam već i spomenuo, cafe je danas više stil nego sportski nastrojena vrsta motocikala, i primijetio sam da je HD Sportster agregat možda i najpopularniji za stvaranje novih cafea i pitam se koji je razlog tome... Vjerojatno nekad ti agregati nisi bili toliko dostupni u Engleskoj, a vjerojatno nebi ni zadovoljili potrebe što se tiče snage, ali danas je situacija drukčija, a uzdužni V2 je krupniji i više „popunjava“ okvir motocikla, pa izgleda moćnije i atraktivnije. Takve prerade su vrlo česte, a u tome predvode Japanci koji rade i najzanimljivije linije.







Nitko ne kaže da to ne može biti i brz stroj, naročito ako je složen na bazi modela XR


Cijela ta scena privlači i vrhunske majstore choppera koji to shvaćaju kao izazov za novo dokazivanje, recimo, Roland Sands 


A najzanimljivi je legendarni Shinya Kimura, bilo sa oldtimerima ili novim motociklima.



Posljednji takav stroj je Agusta 750. Sve na ovom motociklu je njegov rad, generalno uređenje mehanike i ručni rad na vanjskom izgledu.



A kad sam već kopao po cafeima, naletio sam na vrlo lijep moderni cafe Ducati. Vlasnik je  Švicarac Alain Wicki, nekadašnji sanjkaški prvak, i očito adrenalinski ovisnik koji obožava sve brzo na kotačima. Od bicikla do automobila  koje dizajnira sam i naručuje izradu.  Lamborghini Raptor je proizveden u Zagatu





Sad je red na motocikl nazvan Hillclimber, što očito nema veze sa nazivom vrste prerada, nego je to ime očito posveta njegovoj namjeni, jurenju po zavojitim brdskim cestama. Za to je Ducati svakako sposoban, a sad je dobio i vrlo lijepo odijelo. Napravljen je u radionici Bad Boys Motorcycles-a












Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript




 
« Prethodna   Sljedeća »

Izdvojene obavijesti i članci

Moto Susreti

9. moto susret MK CRAZY WOLF'S

9. moto susret MK CRAZY WOLF'S 14. 15. i 16. kolovoza 2009. godine u Gospiću

Ako imate kakvo pitanje, javite se meni na PP ili na br mobitela

098/245-910
MARTINA

 

Izdvojeni tekstovi

Reinkarnacija legende Norton

Bogati britanski biznismen postao je novi vlasnik Nortona, a glavna zadaća mu je što prije vratiti staru slavu legendarnoj tvornici motocikala...

više

 

Novi Moto Oglasi