|
Novim Zakonom o sigurnosti prometa na cestama, zakomplicirano je i poskupljeno polaganje A kategorije do nerazumnih granica, dok je fond sati ostao smiješno malen
“Motornim vozilom u prometu na cesti može samostalno upravljati samo osoba koja ima važeću vozačku dozvolu izdanu u Republici Hrvatskoj, inozemnu vozačku dozvolu ili međunarodnu vozačku dozvolu, za onu kategoriju vozila kojom upravlja u prometu na cesti”, kaže članak 196. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Osposobljavanje kandidata za vozače je djelatnost koja se obavlja u općem interesu, a provodi se prema propisanom programu koji obuhvaća: Prometne propise i sigurnosna pravila, Upravljanje vozilom i Pružanje prve pomoći osobama ozlijeđenim u prometnoj nesreći. Program, provedbu programa, uvjete i način osposobljavanja koje provode autoškole, propisuje ministar nadležan za unutarnje poslove u suglasnosti s ministrom nadležnim za poslove prometa.
Sve zvuči potpuno logično, međutim, stvari su se prilično zakomplicirale nakon 17. lipnja, kada je na snagu stupio aktualni Zakon. Iako je njime jasno definirano što spada u koju kategoriju, često dolazi do pomutnje. Osim dosadašnjih A1 i A kategorija motocikala, sada postoji i nova, A2, kojom se pokušava napraviti svojevrsna pregrada između ”malih” i ”velikih” motora. Obilježja motocikala koji spadaju u A2 kategoriju su radni obujam od najmanje 240 ccm i snaga motora do najviše 35 kW (46 KS), čiji omjer snaga/masa ne prelazi 0,2 kW/kg. Upravo oko ove kategorije se najviše lome koplja. Očito je da prilikom krojenja novog Zakona, točnije, odredbi vezanih uz osposobljavanje vozača motocikala, nisu u dovoljnoj mjeri konzultirani instruktori vožnje, koji ponajbolje znaju kako stvari zapravo stoje. Naime, program obuke je identičan za kategoriju A1 i A2, a jedina razlika je u tome što je potrebno ponovno platiti osposobljavanje i položiti ispit na nešto snažnijem i neznatno težem motociklu.
Jasno je da u tom slučaju autoškola mora pribaviti i motocikl navedenih performansi, što je dodatni trošak i logično, podiže cijenu osposobljavanja na kojem se ne uči ništa novo, već obnavlja već stečeno znanje prilikom polaganja A1 kategorije, a kandidati gube i vrijeme i novac i živce. Još veći trošak za autoškolu predstavlja nabavka motocikla za sljedeću stepenicu, A kategoriju, čiji radni obujam iznosi namanje 490 ccm, a razvija minimalno 35 kW (46 KS). Znači, sada autoškole moraju posjedovati čak tri različita motocikla, 125 ccm za A1, 250 ccm za A2 i 500 ccm ili snažniji za A kategoriju, te jedan moped ukoliko žele kandidata osposobljavati za upravljanje vozilom kategorije M, u koju spadaju dvokotači zapremine do 50 ccm i koji ne mogu razviti brzinu veću od 50 km/h na ravnoj cesti. Dosadašnja kategorija H, koja se mogla polagati s navršenih 13 godina i 6 mjeseci, zamijenjena je M kategorijom, a dobna granica povišena je na 16 godina i jednaka je onoj za polaganje A1 kategorije. Budući da je cijena za osposobljavanje M i A1 kategorijama vrlo slična, ponovno se postavlja pitanje ima li polaganje M kategorije ikakvog smisla? Čak će vam u autoškoli sugerirati da preskočite najnižu stepenicu i odmah upišete tečaj za A1, jer će vam nakon što položite, u vozačku automatski upisati i M kategoriju, koja inače i dolazi u paketu s B kategorijom. Ovako kompliciranu, i nadasve skupu proceduru do posjedovanja željene A kategorije koja ne pretpostavlja nikakva ograničenja, nema niti jedna država članica EU, stoga je za pretpostaviti da će uskoro uslijediti prilagodba europskim zakonima.
Većina instruktora vožnje slaže se da je doadašnja regulativa, koja je poznavala samo A1 i A kategorije, bila idealno rješenje, kako za kandidate, tako i za autoškole. U principu, za obuku je bio dovoljan samo jedan motocikl zapremine 125 ccm, koji je u potpunosti zadovoljavao potrebe za obuku, kako na poligonu, tako i svakodnevnom prometu. Nakon dvije godine iskustva vožnje s kategorijom A1 u džepu, automatizmom se dolazilo do upisivanja u vozačku dozvolu “čiste” A kategorije, koja ne pretpostavlja nikakva ograničenja glede obujma i snage motora. Sada više nije tako. Potrebno je položiti svaku od navedenih kategorija, ili ići direktno na A, ukoliko je zadovoljena dobna granica od 24 godine. Sukladno važećim propisima, specifični problem javlja se kada osoba s navršenih, zakonom propisanih, minimalnih 24 godine odluči upisati autoškolu s namjerom da se osposobi za upravljanje motociklima A kategorije. Tada dolazi do situacije kada je apsolutni početnik primoran sjesti na snažni motocikl s performansama koje propisuje pravilnik. Obzirom da se radi o dvokotačima zapremine 500, 600 ili više prostornih centimetara, uz snagu koja često premašuje 100 KS, instruktor može imati ozbiljnih problema s provedbom nastave. Budući da je odgovoran i za vozača-kandidata, koji nema nikakvog iskustva, i za vozilo, a jednostavno nije u mogućnosti korigirati greške, kao što to može prilikom osposobljavanja vozača za B-kategoriju u automobilu s ugrađenim dvostrukim komandama, sav teret pada na leđa instruktora. Bez obzira što se prvi sati izvode na poligonu, kako reagirati prilikom vožnje van naselja ili na autocesti, u zavojima gdje se razvijaju velike brzine? Ukoliko dođe do zanošenja, klizanja ili pada s motocikla, instruktor jedino što može je pogledom ispratiti kandidata, budući da je udaljen nekoliko desetaka metara iza njega i jedino što ih povezuje je radio-stanica. Obuka kandidata za vozače motocikala vrlo je specifična i zahtijeva puno više vremena nego što zakon propisuje. Jednostavno je nemoguće u 25 nastavnih sati upravljanja motornim vozilom, koliko je propisano za polaganje A kategorije, prenijeti sva znanja i vještine. Prava škola počinje tek nakon što se položi ispit i krene na dva kotača u svakodnevni promet, tijekom svih doba dana, ali i godine. Vjerujte, u autoškoli vas neće naučiti voziti po kiši, mraku, klizavom kolniku...to se uči na vlastitoj koži, a iskustvo se skuplja godinama.
Hvalevrijedna zamisao bila je uvođenje škole sigurne vožnje, u kojoj se simuliraju ekstremni uvjeti i u kojima se kandidati, u kontroliranim uvjetima, susreću sa situacijama koje ih očekuju danas-sutra. Međutim, to je ostalo samo mrtvo slovo na papiru, jer HAK jednostavno ne može osigurati uvjete za provođenje takvog tečaja. Varijanta pohađanja tečaja u privatnom aranžmanu je izuzetno rijetka pojava, i na taj čin se, nažalost, odlučuje mizeran broj budućih vozača motocikala. Ostaje samo odriješiti kesu i položiti što zakon nalaže.
Cijene tečajeva za obuku jako variraju, zavisno od autoškole. Situacija je povoljnija u većim gradovima gdje je konkurencija jaka, dok u manjim mjestima kandidati jednostavno nemaju mogućnost izbora autoškole. U Zagrebu, cijena tečaja A1 iznosi oko 3200, dok se A penje do 5400 kuna. Ukoliko već posjedujete vozačku B kategorije, cijena u oba slučaja pada za cca. 1500 kuna, budući da nije potrebno polagati teorijski dio ispita i prvu pomoć. Također, potrebno je obaviti i liječnički pregled koji košta otprilike 400 kuna. A prava škola počinje tek nakon toga...
|
