Unternehmen Rösselsprung - desant na Drvar

Lolo

Stranica 1 od 22

operacija Konjičev skok ili jednostavnije desant na Drvar mada može i Sedma ofanziva

Drvar. Prva što mi je palo na pamet pri spomenu na taj grad je izlet na kojem sam bio tamo negdje u 5 ili 6 razredu osnovne, a odmah potom ne na revoluciju nego puteve revolucije u vrijeme kada je to bilo obavezno ''štivo'' za sve primjerene pionire i omladince i kada je trebalo poznavati sve neprijateljske ofenzive, a bilo ih je sedam.

Uglavnom kotači i kotačići povjesti su se pokrenuli i počel sam se prisječati kamo smo mi to sve hodočastili tekovinama revolucije pa se tu pojavljuje Podgarić, Petrova gora, Jajce, Bihać, Mrkonjić ... i naravno Drvar ili kako se u ono vrijeme zvao Titov Drvar kamo se išlo u obilazak muzeja 25 maj i Titove spilje i slušanja priča o herojskoj borbi naroda i narodnosti bivše nam Juge. Sada sa trideset i višegodišnjim odmakom na ta događanja gledam malo drugačije jednostavno jer sam stariji, iskusniji, sa više spoznaja, neke stvari sam i sam doživio u proteklom ratu, a mora se priznati da su sada i dostupnije infomacije i da se na to razdoblje zbog onda ideoloških razloga više ne gleda kao crno ili bijelo ili dobro i loše. Sada na to gledam kao na povijest koja je takva kakva je, mada je i dan danas mnogi pokušavaju iskriviti ili barem prikriti kao da je 1945.
Sada kada sam na neki način zamislio destinaciju trebalo je naći nekog '' pacijenta'' koji bi pravio društvo jer ipak je ljepše putovati u društvu kojeg priznajem nije bilo teško pronaći i sve je riješeno jednim pozivom, cugom i rečenicom desant na Drvar i operacija Konjičev skok. Naravno riječ je o Pudli jer ostali ili nisu uopće zainteresirani ili sve sve svodi bi ne bi, pa na kraju odustanu.

Dogovor pada, a mjesto polaska je već postalo uobičajeno na OMV-ovoj crpki poslije naplatnih u Lučkom. Rano ujutro palim kozu i krećem direktno bez navraćanja u Rock Club jer planiram malo ranije doći i ispiti prvi capuccino na benzinskoj i baciti još koju besjedu prije nego krenemo. I tako koza po zaobilaznici zadovoljno juri, a ja još krmežljiv mada je prohladno uopće ne primjećujem niš oko sebe i evo me na naplatnim, uzimam karticu i uletavam na benzinsku i tražim onu kravu od velikog GS ali vidim samo nekakvog plavog Varadera sa Čakovečkim regama. Nekak mi je poznat ali kako još nisam sav svoj ne primjećujem vozača. Skidam kacigu a neko veli bog Lolo, a ja u čudu gledam Linzu i sada njegovu već zakonitu družicu Ivanu. Pitam ga. Kaj tu delate, a on veli čekamo tebe i Pudlu. Netom poslije dolazi i Pudla pa se bacamo na pol - satno laprdanje uz kavicu. Kako vremena nemamo na pretek palimo motore i krečemo prema Drvaru. Vozimo po autoputu tempom oko 130km/h i za dvadesetak minuta smo na KA naplatnim.

Karlovačka