| Sjeverna i Srednja Amerika - III. dio |
| Zinger | |
|
Stranica 3 od 3 Nakon sto smo izbili na cestu, jednostavno nismo mogli vjerovati valstitim oCima. Kolnik je bio naprosto besprijekoran, a zavoji optimalizirani, kao stvoreni za dvokotaCno uživanje. »ista fantazija. Izvrstan dojam su8 dodatno naglasavale izvrsne vremenske prilike te prekrasni krajolici. Desno od nas se u nedogled protezala obala Tihog oceana, dok su se lijevo uzdizale vrletne planine. Uz cestu smo naisli i na par simpatiCnih restoranCiCa, s panoramskim terasama te dopadljivi hotelCiC izgraden na hridi sto se izdiže n ad bespreglednom puCinom, u kojem smo objedovali. Kao da smo se iznenada nasli na kakvoj tihooceanskoj rivijeri. Nažalost, stvarnost Salvadora ipak je mnogo upeCatljivije obilježena bijedom. SliCno je i u Hondurasu, na Cijoj smo sjevernoj granici upoznali Kanadanina Stuarta, na putu novim motociklom BMW GS Adventure za Buenos Aires, s kojim smo u troje nastavili jasiti do Paname.   U Nikaragvu smo usli preko planinskog prijevoja El Espino. Relativno pusta cesta bila je s obje strane granice vijugava i mjestimiCno izrazito strma. No, asfaltna podloga ipak je bila sasvim zadovoljavajuCa te nam omoguCila pravo uživanje u vožnji. Poslijepodne smo stigli u San Juan, gradiC natrpan hotelima i restoranima. I gringosima! Populacija Amera i Kanadjana se u zadnjih nekoliko godina udeseterostruCila. Mjesto se Cini kao istinska oaza za tulumarenje. Sudeci po ekipi, koju smo vidjeli na plaži, opojna sredstva su vrlo pristupaCna. Rado bismo ostali jos koji dan, ali nam to nisu dopustali predvideni rokovi puovanja. VeC sljedeCeg jutra uputili smo se prema južnoj granici državice s Costa Ricom, od koje nas je dijelio nepuni sat vremena vožnje.   Po svemu sudeCi, Costa Rica, u koju smo usli bez dužeg Cekanja i veCih peripetrija, na visem je stupnju razvitka, od svih država kroz koje smo protutnjali u zadnjih nekoliko dana. Neusporedivo je vise Gringosa, jer u priobalju naprosto cvjeta turizam. Jos donedavno, nekretnine i gradilista uz prekrasne plaže mogle su se kupiti za bagatelu. Zaustavili smo se u Tamarindou, uspavanom gradiCu na obali, punom hotela i restorana. Užasnule su nas cijene smjestaja, jer smo za sobu morali ispljuniti 20 dolara po osobi. To nas je natjeralo da veC u cik zore krenemo prema mjestu Playa Naranjo, gdje smo se nadali uhvatiti trajekt za Puntarenas. Vožnja je bila super, krajolik fantastican. U polaznu luku stigli smo u najbolje vrijeme, toCno pola sata prije isplovljavanja.  |
| « Prethodna | Sljedeća » |
|---|
