| ...i tako, opet nekud... II dio |
| Zinger | |
|
Stranica 1 od 5 do Mexica i dalje Kroz meksički pogranični gradić Reynosu, prošli smo bez zaustavljanja.GPS nam se ponovo pokvario pa smo definitivno izgubili vjeru u suvremenu tehnologiju. Nakon ulaska u Meksiko,klasični turistički zemljovidi i tako su najpouzdaniji. Dvadesetak milja od granice, stigli smo i na prvu policijsku kontrolnu točku. Na slične smo kasnije nalazili u cijelom Meksiku. Mladi vojnik bio je vrlo ljubazan, ali služben. Nakon pomnog pregleda putovnica,kratko nas je upitao imamo li oružja ili droge te nam poželio sretan put. Pitanje je očito bilo formalno. Barem kada je riječ o drogi. Samo bi je Dudek izvozio iz Sjedinjenih Država u Meksiko i dalje prema zemljama Latinske Amerike! Uslijedio je sličan razgovor sa carinikom, koji nas je pak tražio privremenu uvoznu dozvolu za motocikle.Nekoliko kilometara dalje niz cestu, susreli smo se i s prvim "topama", meksičkim ležećim policajcima. Možda ih je pravilnije nazvati cestovnim preprekama pa i labirintima,jer stvaraju istinske prometne zastoje.Naleti li se na njih punom brzinom, može se ozbiljno stradati.  Nakon prevaljenih 400 kilometara, odlučili smo zanoćiti u malom motelu uz samu cestu.Poslije obilne večere, koja se sastojala oddomaćih specijaliteta, odmah smo zaspali, iscrpljeni od voznje.   No, zato smo sljedećeg jutra vrlo rano nastavili s putovanjem. U nekoliko navrata susretali smo na cesti neobične karavane, sačinjene od nekoliko starih automobila, koji su za sobom vukli druge, još starije aute.  |
| « Prethodna | Sljedeća » |
|---|
