|
...i tako, opet nekud... II dio |
|
|
|
Autor: Zinger
|
|
Thursday, 08 May 2008 |
|
Strana 1 od 5 do Mexica i dalje
Kroz meksički pogranični gradić Reynosu, prošli smo bez
zaustavljanja.GPS nam se ponovo pokvario pa smo definitivno izgubili
vjeru u suvremenu
tehnologiju. Nakon ulaska u Meksiko,klasični turistički zemljovidi i tako su najpouzdaniji. Dvadesetak milja od granice,
stigli
smo i na prvu policijsku kontrolnu točku. Na slične smo kasnije
nalazili u cijelom Meksiku. Mladi vojnik bio je vrlo ljubazan, ali
služben. Nakon pomnog pregleda putovnica,kratko nas je upitao imamo li oružja ili droge te nam poželio sretan put.
Pitanje je očito bilo formalno. Barem kada je riječ o drogi. Samo
bi
je Dudek izvozio iz Sjedinjenih Država u Meksiko i dalje prema zemljama
Latinske Amerike! Uslijedio je sličan razgovor sa carinikom, koji nas
je pak tražio privremenu
uvoznu dozvolu za motocikle.Nekoliko kilometara dalje niz cestu, susreli smo se i s prvim "topama", meksičkim
ležećim
policajcima. Možda ih je pravilnije nazvati cestovnim preprekama pa i
labirintima,jer stvaraju istinske prometne zastoje.Naleti li se na njih
punom brzinom, može se
ozbiljno stradati.
Nakon prevaljenih 400 kilometara, odlučili smo zanoćiti u malom motelu
uz samu cestu.Poslije obilne večere, koja se sastojala oddomaćih
specijaliteta, odmah smo zaspali, iscrpljeni od voznje.
No, zato smo sljedećeg jutra vrlo rano nastavili s putovanjem. U
nekoliko navrata susretali smo na cesti neobične karavane, sačinjene od
nekoliko
starih automobila, koji su za sobom vukli druge, još starije aute.
|
