| ...i tako, opet nekud... |
| Zinger | |
|
Stranica 1 od 3 do Mexica i dalje PUTOPIS Sjeverna i srednja Amerika - I. dio Nakon što je definitivno pala odluka o putovanju motociklima kroz cijele Sjedinjene Države te zemlje Srednje Amerike, trebalo je još samo prikupiti lovicu i opremu te hrabro krenuti na put... "Fuck the GPS, karte su zakon" Plan je bio da Dave, Mark i ja krenemo motociklima iz američke savezne države Ohio, kroz Kentucky, Tennessee, Mississippi, Alabamu i Teksas te dalje, još južnije, kroz Meksiko, Guatemalu, Salvador, Honduras, Nikaragvu i Kostariko do Paname. Totalno šašava ideja, začeta na jednom urnebesnom tulumu u Zagrebu, postupno je postajala sve ostvarivijom, zahvaljujući internetu te beskrajnom dopisivanju s Daveom i Markom. Svatko od nas je sa svoje strane Bare strpljivo prikupljao najnužniju lovu, nabavljao potrebnu opremu, koju su dijelom darovali i naši dragi sponzori. Morali smo brižno precizirati plan dvomjesečnog pothvata, pomno proučavati rutu te nabavljati klasične zemljopisne karte, jer za Južnu Ameriku i ne postoje najprecizniji prikazi na GPS uređajima. Dolazak kasne jeseni bio je najbolji pokazatelj da se neumitno bliži dogovoreno vrijeme polaska. Let od Zagreba, preko Pariza do hrvatskog grada Pittsburga u Pennsylvaniji, protekao je ugodno. Još ugodnija bila je vožnja automobilom do Clevelanda, u Ohiou, gdje me je u prijateljevoj garaži dočekao moj dobri, stari američki BMW GSA, kojeg sam kupio još u vrijeme studija u tom gradu. Navirala su sjećanja na vesele dane provedene uz obale Velikih jezera. Dave, s kojim prijateljujem već godinama, na moje veliko razočaranje, bio je prisiljen otkazati putovanje. To je značilo da ću u nepoznato jašiti samo u društvu Marka, s kojim sam komuniciao isključivo putem interneta. U nekoliko dana Dave i ja odradili smo kompletan servis na mojoj pili, postavili nove gume te obavili nekoliko probnih vožnjica, samo da bismo provjerili rad motora i kočnica te ostvarili barem djelić sna o zajedničkom putovanju do Paname.   Za divno čudo, motor moje pile brujao je kao pčelica, a kočnice kočile ko' blesave. Najbolje od svega, motociklističko odijelo, s ugrađenim električnim grijačima, funkcioniralo je baš kako treba. Bilo je oko nule, a nisam se u njemu smrzavao! Ohio sam napustio u zoru i u dva dana odvozio oko 1500 napornih i dosadnjikavih kilometara po širokim, ravnim američkim autocestama, kroz četiri savezne države. U trenutku polaska, temperatura je bila svega par stupnjeva iznad nule pa sam jedva čekao da se spustim u toplija, južna podneblja.  Na kraju prvog dana maratonskog puzanja, dopuštenom brzinom od oko 100 km/h i ukupno prijeđenih 750 km, zaustavio sam se u blizini Nashvilla u Tennesseeju. Bilo je hladnije nego u trenutku polaska, a ja umoran od vožnje kao pas. Vremešna recepcionarka u tipičnom američkom motelu uz autocestu, odobrila mi je kraljevski popust za noćenje, objasnivši to činjenicom da je najljepše godine svoje davno prohujale mladosti provela na motoru. No, sjećanja su izblijedjela, od alkohola i droge. Povjerila mi je da je već odavno čista, jer je pronašla Boga...  |
| « Prethodna | Sljedeća » |
|---|
