|
|
|
...i tako, opet nekud... |
|
|
|
Autor: Zinger
|
|
Wednesday, 23 April 2008 |
|
Strana 2 od 3
Ujutro, drugog dana putovanja, po znatno toplijem i ugodnijem vremenu, nastavio sam peglati dalje, prema Alabami.
Uvečer, u tipičnom južnoameričkom gradiću Meridianu, izuzetno nalik
onima iz kaubojskih filmova, dočekao me Mark, amerikanizirani
Južnoafrikanac, bijele puti, pasionirani ljubitelj motociklizma,
jedrenja i ispijanja koktela u društvu egzotičnih, prsatih ljepotica.
Nakon obilate večere, nekoliko sati proveli smo u mjesnom saloonu, uz
viski i zemljovide te na koncu i za biljarskim stolom. Iako obojica
umorni, nerado smo otišli na spavanje. No, sljedećeg dana čekala nas je
iscrpljuća etapa putovanja do Houstona, u srcu Texasa. Stoga smo rano
uzjašili naše pile. Markov BMW F650 GS, gotovo se i nije vidio pod
teretom silne opreme, baš kao i moja vjerna mazgica.
Ako je dan ranije na autocesti bilo pomalo dosadno, tog prvog dana naše
zajedničke vožnje bilo je mnogo dramatičnije. Na pola puta za Baton
Rouge, u Louisiani, iz kontemplativne letargije trgnula nas je serija
gromovitih praskova. Nakon prvoga, zaključio sam da nije puknula
nijedna guma na pilama, da su oba motora još uvijek potpuno pod našom
kontrolom. Potom mi je palo na pamet da je možda eksplodirala guma na
nekom kamionu, ali u blizini nije bilo ni jednoga. Uzrok neobične
pojave shvatio sam tek nakon drugog pucnja i paničnog osvrtanja. Na
lijevoj strani prometnice, u slijepom kutu, gdje ih nismo mogli
vidjeti, vozila se hrpa Meksikanaca u prastarom kombiju, koji je
izgledao kao da je već odvno trebao biti upućen na vječni počinak, na
otpad! Svaki put kad je vozač razdragano nagazio papučicu gasa, iz
auspuha je puknulo kao iz topa. Shvatio sam da se ekipa pritom izvrsno
zabavlja. 1:0 za Meksikance! Do Houstona smo u desetak sati trebali
prevaliti oko 800 kilometara. Mislili smo da nam to neće biti osobiti
problem, već i zato što smo par slijedećih dana namjeravali provesti
kod moje sestre Rebeke.
Naravno, bilo bi previše dosadno da je
sve išlo glatko. Stotinjak kilometara prije odredišta, tijekom kratkog
odmora na parkiralištu, naglo se naoblačilo. Već trenutak kasnije,
započeo je stravični pljusak. Na sve četiri trake autoceste, natrpane
automobilima, u trenutku je nastao prometni zastoj. Tko će u tim
uvjetima pronaći Beky? Tri dana ranije, tijekom iscrpnog telefonskog
razgovora, lijepo me je pitala trebam li upute kako doći do njene kuće?
Veselo sam joj odgovorio da nema frke, da kao svi moderni putnici imamo
GPS te da stoga doista nema baš nikakve šanse da se Mark i ja izgubimo.
Nakon sat vremena vožnje po pljusku, 15 kilometara od njene kuće, cesta
je bila potpuno zatvorena zbog radova. Istovremeno je u uređaju GPS
crknula baterija. Kabel za direktno napajanje bio je na dnu kovčega.
Mokri kao psi, još smo nakratko uhvatili signal, a onda se zlosretna
naprava definitivno ugasila. Kiša je i dalje neumorno lijevala dok smo
dva sljedeća sata tražili sestrinu kuću, do koje su nas na kraju
dopratili lokalni policajci. Opisano iskustvo samo je potvrdilo moje
uvjerenje da je GPS naizgled simpatičan uređaj, kojemu ipak ne bi
trebalo pokloniti potpuno povjerenje. Papirnati zemljovidi su zakon!
Nakon kraljevskog, dvodnevnog odmora, ponovno smo ustali rano te
krenuli prema jugozapadu i gradiću McAllen na krajnjem jugu Teksasa, na
granici s Meksikom. Kovčeg na mom motociklu zavezao sam konopcem, da ne
izgubim poklopac na kojem su pethodne večeri popucale brave. Marku je u
međuvremenu proradio GPS, tako da nismo očekivali poteškoće s
izlaženjem iz grada. No, dobro raspoloženje trajalo je samo nekoliko
minuta. Čim smo stigli do prvog većeg rasktižja, uslijedio je problem.
Ovaj put se pametni uređaj zaključao sam od sebe i to usred vožnje.
Više nismo mogli očitati ni mapu, ni traženi smjer. Nakon petnaestak
minuta, shvatili smo da je jedini izlaz nazvati proizvođača i ponovno
instalirati software. No, ispostavilo se da to nije moguće bez posjete
ervisu. Na kraju su nam u pronalaženju puta prema McAllenu pomogli
prolaznici. Stigavši u živopisni gradić, prvo smo portažili hotel, u
kojem smo prethodno rezervirali sobe. Za šankom nas je dočekao
blagoglagoljivi tip s policama osiguranja za motore. Sređivanje
papirologije prethodno mi je zadavala podosta glavobolje. No, konačno
sam došao na svoje. Još samo prelazak preko američko-meksičke
granice...
|
|
Budite u tijeku sa novostima!
|
|
|
|
|
