| Garić grad |
| Lolo | |
|
Stranica 1 od 4  Nakon okupljanja desetak motorista u mjestu Voloder i nakon što se ispeklo prilično roštilja i popilo pive koja je u pojedinim trenucima tekla svugdje i po svakome samo najmanje kroz grlo bilo je vrijeme da se krene u mali obilazak nekih djelova Moslavačke gore ili točnije ostataka jedne stare utvrde, Garić grada. Naravno u toj ideji samo ostao usamljen kao i dosta puta prije. Do Garić grada stižemo iz pravca Zagreba auto cestom i na izlazu u Popovači silazimo i krećemo prema Voloderu, Gornjoj Jelenskoj da bi na kraju došli do Podgarića. Cesta će se napose poslije Gornje Jelenske svidjeti onima koji vole uživati u šumovitim pitoresknim predjelima jer je šuma nadvijena skoro nad samu cestu samo treba obratiti pozornost na šoder kojeg je bilo u lijepim količinama što dokazuje da cestarska služba i ne radi baš najbolje. Par sto metara prije Podgarića i Vile Garić nalazi se na desnoj strani odvojak prema Garić gradu koji skoro da izgleda kao nekakva staza jer cesta je stvarno uska i zavojita, a zna se naći i dosta planinara tako da treba malo više obratiti pozornost i na one koji ne uživaju u oktanskim mirisima, a dodatni razlog sporoj vožnji je i činjenica da se sami grad skoro niti ne vidi od bujne vegetacije mada se nalazi par metara od ceste. Garić grad je prilično dobro očuvana srednjovjekovna utvrda koja je stoljećima odoljevala kojekakvim osvajačima dok ga ipak 1544.g. nisu osvojili, razrušili i zapalili Turci. Prvi put se spominje u ispravama kralja Stjepana II, sina kralja Bele II iz 1163g. u vrijeme kada Hrvatskom nisu više vladali hrvatski nego mađarski kraljevi. U ispravama se zagrebačkom biskupu Bernardu potvrđuje šuma Dubrava gdje se spominje i toponim Garić koji je u to vrijeme označavao dosta pojmova kao mjesto, posjed, utvrdu, planinu … mada se vjerojatno odnosi ili na planinu Garić što je staro ime Moslavačke gore ili samu utvrdu.  Pretpostavljeni izgled Garić grada kako je nekad izgledao    Most i glavni ulaz u utvrdu Garić grad je1256.g.dao sagraditi ban Stjepan Šubić godine dok 1295 na njega dolaze pavlini i u blizini izgrađuju samostan. 1277.g. Hrvatsko-ugarski kralj Ladislav IV poklanja zagrebačkom biskupu Timoteju utvrdu i to se uzima kao prvi zapis o vlasništvu nad samom utvrdom koja nakon što je spaljena više nije obnavljana jer su se trgovački putevi malo premjestili pa je pala u zaborav. Možda ne bi doživjela takav kraj da prema nekim izvorima posada utvrde nije napravila sveopću bježaniju ali možda su se držali one stare bolje se strateški povući nego hrabro poginuti. Jedna od poznatijih vlasnica utvrde bila je i Barbara Celjska supruga Žigmunda Luksemburškog poznatija kao Crna kraljica. O njoj su ispredane mnoge legende napose dok je bila vlasnica Medvedgrada, a neke govore da je svoje ljubavnike kada bi ih se zasitila bacala sa kule dok druga priča kaže da je i samog vraga htjela preveslati ali je umrla prokleta i da je poslije smrti postala zmijska kraljica, a njene podanice zmije da čuvaju veliko blago.  Prostor između vanjskog obrambenog i unutrašnjeg zida   Obrambeni zid |
| « Prethodna | Sljedeća » |
|---|
