|
Autor: Lolo
|
|
Friday, 15 February 2008 |
|
Strana 1 od 6 
Kao klinac dok sam se igrao uz rijeku Savu uvijek sam se pitao kako i
gdje nastaje rijeka. To sam poslije spoznao kroz školovanje i priče
roditelja ali ono što me uvijek interesiralo je bilo kako to izgleda u
živo jer jedno je to bilo gledati na televiziji ili slušati iz priča, a
potpuno drugo doživjeti u stvarnosti.
Nažalost izvore rijeke Save nisam
još vidio ali sam zato obišao u dva dana jednu pravu prirodnu ljepoticu
rijeku Cetinu koja se u antikno doba zvala Hippus iliti po naški konj i
taj naziv se koristio za gornji dio rijeke koji ima dosta slapova i
sama rijeka je dosta brza pa poskakuje. Prema predaji današnji naziv
Cetini su dali Hrvati koje je neobično podsjećala na rijeku Cetyniu
koja teče kroz južnu Poljsku mada postoji i druga koja kaže da su
Hrvati krotizirali latinizirano ime Kentona koje su koristili ilirsko
pleme Dalmata koji su obitavali na tim područjima. Opet neki tvrde da
naziv Cetina potječe od frigijske riječi (područje jugozapadne Turske)
Zetna što znaći vrata, a odnosi se na samo ušće Cetine u more.
Prema narodnim predajama na područje oko rijeke Cetine Hrvate je u 7.
st. doveo Klukas jedan od petoro mitske braće, a o tim vremenima piše i
bizantski car Konstantin VII Porfirogenet u svom dijelu De
administrando imperio. Izvor rijeke Cetine mada je točnije kazati
izvori jer ih ima 11 od kojih neki daju vodu samo u kišno vrijeme
nalazi se istoimenom selu Cetina nekoliko kilometara od Vrlike i zovu
ga Milaševo vrelo ili vrelo Cetine, a izmjerena dubina mu je oko 130m
mada sam u razgovorima s rijetkim stanovnicima čuo i priče da je tu
bila neka Španolska ekipa koja je izmjerila dubinu od čak 180m.
 Od Vrlike prema Cetini  Između izvora Cetine Hrvati su osnovali naselje Vrh Rika i danas se tu
nalazi crkva Svetog Spasa koja predstavlja biser predromaničke kulture
i oblicima spada u red dobro očuvanih starohrvatskih crkvi sa zvonikom
na pročelju i predbrodom i to je prvo što se ugleda kada se ulazi u
selo. Kada se uđe u samu crkvu i kada ju razgledaš zapitaš se tko je
bio graditelj koji je napravio tako nešto prije 12st. Prema podacima
crkvu je dao sagraditi župan Gastika za spas svoje duše, majke mu
Nemire i sinova.    Spuštajući se u selo prolazim skoro pa kroz selo duhova jer mi je sve
izgledalo napušteno. Međutim ima ljudi ali mahom starijih koji me na
tom proputovanju malo čudno gledaju pa u priči s jednim od njih saznajem dosta tih pričica iz svakodnevna života i mjesta gdje se nalaze pojedini izvori Do samog izvora se dolazi prolazeći puteljkom pokraj pravoslavne crkve
na kraju kojeg se nalazi stvarno nešto u čemu čovjek može uživati.
Takav mir i tišinu koju su remetili samo cvrkuti ptica čovjek stvarno u
današnje užurbano vrijeme treba tražiti svijećom. |
