|
Strana 13 od 27
Nismo stigli u Anchorage na vrijeme, Barb me ceka sa gumom, ali je majstor
otisao kuci, nema tko promijenit. Moram cekat do sutra navecer. Par
telefonskih poziva kasnije, idemo za Wasillu, par milja van Anchorage-a,
trazimo privatni servis, jos jedna lokalna "veza" za popravak i stelanje. Nakon
sat vremena lutanja (iako su gradovi mali, urbanisticki plan im je slabija strana)
stizemo do destinacije oko 20:00. Friar Mike, kako je znan na ADVRIder.com
nas ceka u garazi, skidamo kotac i 20 minuta kasnije remontaza sa svjezom
gumom.  Prednju sam ostavio, nije bila potrosena jos ni do pola...
Mike nas fura do jos jednog kolege sa weba po imenu Wheeldog. Klopa se sprema,
otvara se pivo, vrijeme za odmor. Wheeldog nam daje spavacu sobu, pokazuje
garazu i alat. Sutra ujutro je vrijeme za servis, promjenu ulja i to. Buduci da rano ide
na posao, ostavlja nas u kuci da se snalazimo. Gostoprimstvo bez prijemca... 
...noc je bila zivi uzas, Don je toliko hrkao, ja sam mislio da ce poskidat tapete sa zidova..na kraju
sam uzeo svoju vrecu i pravac van u kamp prikolicu...mir i tisina...puno bolje... 
Jutros sam promijenio ulje i filter, oprao motor, koliko sam mogao oprat, i krenuo nazad za Anchorage.
Uz put sam sreo Tractor Rider-a, stali smo uz autoput da popricamo, i onda smo skupa otisli
do Barb, u Alaska Leather shop. Ekipa je prvoklasna, ljudi stvarno za 5, svi su ponudili pomoc na bilo
koji nacin. Motao sam se po trgovini, kupio navlaku za sic, i nazad na cestu. Negdje sam stao uz
put da opalim sliku, i ostavio dnevnik na koferu. Malo kasnije, gledam u retrovizor kako nesto
leprsa po cesti iza mene...i tek onda shvacam sta se dogadja...  Nakon par minuta skupljam
svoje papire, i nastavljam put. Cak sam uspio izgubit par razglednica.
Nakon toga sam fulao 2 izlaza, prvi za Girdwood, drugi za Whittier. Za to stvarno treba biti genije, buduci
da postoji samo jedna cesta koja ide gore/dolje po poluotoku....sta da kazem, jedan od onih dana. I
kad sam mislio da ne moze biti gore, stizem u Moose Pass. Grlo mi je suho, pa pomislih da stanem u lokalnoj
trgovini u kupim neki sok ili nesto...ne razmisljam o nakosenom parkiralistu, spustam nogar i pras na desnu
stranu.  Nije bilo vremena za slikanje. Pokusavam skinut lijevi kofer da si olaksam
teret, i nekako uspijevam strgat bravu. Jos uvijek ne znam kako...Skidam kofer, podizem motor, i ovaj put
parkiram na ravnome.....
Stizem u Seward. Kamp je koma, ali jeftiniji nego motel. Nigdje zive duse.
Drugo jutro, odlazim nazad u potragu za Girdwoodom, lokalci kazu da je to neki poznati ski resort, gondola ce me
odvesti do vrha, pogled je odlican... i stvarno...
Paraglideri na sve strane, ali nema vjetra. Odmaram na planini, uzivam u pogledu, i sat
vremena kasnije, jedan polijece ali bez puno uspjeha. 10 minuta kasnije, na dnu je
planine, i pakuje padobran za jos jedan pokusaj.
Na putu za Port of Whittier, Turnagain Road.
Jutros me neki lik sa punim autom djece pitao za uputstva, trazio je neki lokalni park. Ja sam ga
malo zbunjeno pogledao, jer ni sam ne znam kud idem. Da stvari budu bolje,
tip je s Aljaske, zivi par sati odavdje. I od svih ljudi, nadje mene.
Boca s plinom mi je presusila, nista od kave. Ali, na moju srecu, nailazim na espresso stanicu.
Kanada i Aljaska imaju na sve strane male kioske, prodaju kavu, kapucino i ostalu cugu. Ne znam
zasto jednostavno ne otvore kafe.
Rucak je u domacem lokalu, cekam 45 minuta na hot-dog i tanjur juhe. Malo dalje, stajem u privatnome
knife shopu, covjek pravi lovacke nozeve. Sve rucni radovi, i unikati, ni jedan nije kopija. Pocetne
cijene, negdje oko $600+...
Stajem u park Exit Glacier, ne znam o cemu se radi, ali velika tabla je uz cestu, pa zasto ne...Exit Glacier
je jedan od glecera koji se spusta u dolinu iznad Sewarda, i to jedan od manjih. Ali je vrlo pristupacan,
dobra prilika za sliku.
|
