|
|
|
Sjeverna Amerika ovog ljeta.... |
|
|
|
Autor: Zinger
|
|
Tuesday, 07 August 2007 |
|
Strana 18 od 27
...Denali bas i nije bio nesto...mislim da sam vidio vise zivotinja i divljine uz Alcan
na putu ovamo...planina se opet nije vidla, zbog magle...jedina nova stvar koju sam
skuzio su Dall ovce, zapravo meni vise izgledaju kao koze, ali eto, oni ih zovu ovce.
Lupio sam par slika i to je to....da sam imao pusku sa sobom bilo bi jos bolje.... 
Kad se vratih nazad u kamp, promijenio sam obje zarulje u prednjem svijetlu i mala crvena lampica
na tastaturi se opet nije ugasila. Svijetli od zadnji put kad sam se svalio s motora u Moose Passu.
Pomalo me zivcira jer ne znam u cemu je problem....na kraju sam stavio komad izolir trake preko
nje....vise ne svijetli.... 
Pranje vesa i tus slijedi, nakon 4 dana, osjecam se 100% bolje. Ujutro planiram stat u Subway
i dignut nesto mlijeka za kavu. Uz put, da vidim tko radi...jucer sam sreo Bobana iz Makedonije,
i Anu i Ivanice (Srbija). Kaze da ih ima 4, tu su da rade tokom ljeta na nekoj izmjeni ili tako
nesto.
Ujutro, krenuo sam oko 6. Stao sam u Fairbanks, nakupovao nesto konzervi, vakumiranog sira
i krekera. Vani sam sreo tipa iz Kalifornije, i nakon duzeg razgovora, covjek mi je dao
vizitku i rekao da se javim ako budem trebao sezonski posao, tokom ljeta, 2 mjeseca. On i kolege
dodju na sjever, rade 2-3 mjeseca i onda nazad kuci. Gradjevina, i stolarija....$35-40 po satu...
prekovremeno je satnica X 1.5, radis koliko hoces, buduci da nema mraka... 
Krecem nazad za Kanadu. Port Alcan prolazi bez problema, i onda stizem do prve konstrukcije...buduci
da imam skoro sat vremena dok me puste da prodjem, pricam s curom sto regulira promet...
Kaze da se zove Mary, zivi u okolici (3 sata odavdje), i skuplja lovu da ode za New York...Trenutno
joj placaju $19.5/po satu da drzi tablu...nije lose, ali bi dosadilo kad tad....
...cesta prema jugu...kao sto rekoh, asfalt je koma, permafrost cini svoje...
...a onda malo nize....
....polako pocinje kisa, nigdje nikog...jos nisam umoran, ali polako trazim mjesto gdje
cu prenocit...stizem do White River Crossing kampa, bio je zatvoren na putu gore,
ali eto, posrecilo mi se na povratku...Vlasnik je Bob Beatty, iz Irske, i totalno otkacen.
Prvo mi je rekao da ne mogu dignut sator....zato sto pada kisa... ...da bi
mi na kraju u cijenu satora dao kolibu...$15...i krov nad glavom...
Bob je totalno lud, ima bezbroj prica i avantura, pogotovo nakon par rundi zestice...vani
se pravi velika vatra, ekipa se sva skuplja, bez obzira na kisu. Klopa se sprema, domaca
atmosfera...za 5. 
...slijedece jutro nastavljam dalje, ostavljam uspavani kamp i krecem prema Cassiar
autoputu...na putu gore sam cuo da je Columbia poplavila cestu kod Smithersa i
da nema prolaza....i to se taman desi da bude na dnu Cassiara...ali to je bilo
prije tjedan i pol...sigurno se situacija smirila..
Malo kasnije lokalna radio stanica kaze da nije, gradic je pod evakuacijom, mogu do dolje ali nema
prolaza...onda mi je jedina opcija nekih 2000+km nazad i okolo putem kojim sam
dosao. Stajem uz put da zbrojim troskove, i usporedjujem sa trajektom koji krece iz Hainesa
slijedeci dan. Odstupanje nije veliko, plus, vidjet cu Inside Passage (unutarnji prolaz), koji
se ne moze vidjet osim s broda. U neku ruku, prolazimo kroz iste vode kao i skupe krstarice,
za puno manje novaca. Spavanje je na palubi, 3 noci, ali je pokriveno, nema zime. Cak imaju
i grijanje.
|
|
Budite u tijeku sa novostima!
|
|
|
|
|
