|
Autor: Lukas
|
|
Tuesday, 06 March 2007 |
|
Strana 2 od 3
Idemo sada na zadnju remenicu
Nju
čine dvije konusne ploče sa kontra oprugom koja tjera remenicu da bude
uvijek u največem opsegu, sklopa automatske spojke, valjkastih ležajeva
i pogonjenog vratila koje nam pomoću reduktorkog sklopa vrti pogonski
kotač.
Naravno, zadnja remenica nam se širi i skuplja zavisno od
variatora jer ih povazuje klinasti remen koji ima konstantan opseg.
Remen je taj koji prisiljava zadnju remenicu da se proširi ako su
okretaji veći i dozvoljava da se skupi ako su okretaji manji.
Skupljanje zadnje remenice omogućava kontra opruga.
Ova slika prikazuje zadnju remenicu na malim okretajima motra. To je
najmanji prijenosni omjer koji nam variomat daje. On nam zavisi od
veličina prednje i zadnje remenice. Kako se okretaji motora povećavaju
tako se prijenosni omjer mjenja koji nam zavisi od težine
centrifugalnih utega i kontra opruge. Krutoća kontra opruga nam
određuje koliko će se zadnja remenica brzo mjenjati, širiti i skupljati.
Kada smanjimo snagu i okretaje motora kontra opruga nam tjera cijeli sklop u početni položaj.
Slika zadnje remenice u položaju nejvećeg prijenosnog omjera. Opseg je
najmanji, opruga je stisnuta te drži remen napetim i u slučaju naglog
smanjenja okretaja motora, odmah smanjuje prijenosni omjer.
Slika koja nam prikazuje najmanji prijenosni omjer. Opseg prednje
remenice je najmanji, a zadnje najveći.Centrifugalni utezi su u
sredini, kontra opruga je opuštena.Gotovo isto kao i kod vašeg bicikla.
Ova slika nam sada prikazuje kako to izgleda u najvećem prijenosnom
omjeru gdje su centrifugalni utezi variatora rasporedjeni po obodu te
variator ima najveći opseg, a zadnja remenica ima najmanjji opseg te je
kontra opruga stlačena.
Sada kada ste shvatili princip rada
možemo malo prodiskutirati o stavljanju drugačijih centrifugalnih
utega, jačih ili slabijih kontra opruga, drugačijih variatora te
općenito o mjenjanju performansa vašeg skutera.
Svako tko želi to
raditi, radi to na svoju ruku jer skuteri su tvornički prilagođeni
optimalno. Usklađena je harmonija performansi i vijeka trajanja
agregata.
Dakle, ono što nam svima mora biti jasno je to da
snaga motora se ne mjenja sa podešavanjem variomata. Ona je ista i
ukoliko nismo radili neke preinake na samom agregatu, nećemo baš stvari
puno promjeniti. Možemo se igrati sa ubrzanjem na štetu krajnje brzine
ili slabe brzine po uzbrdicama. U principu možemo skuter više
prilagoditi našem načinu vožnje, ali ako govorimo o nekakvim velikim
preinakama, mislim da ne drže vodu. Možemo napraviti da 50 ccm ide 140
km/h, ali mislim, koliko dugo?
Ako nam je bitno da nam skuter radi dugo, preinake nisu potrebne osim redovnog servisa.
Ako želite jurilicu, kupite si skuter koji je za to napravljen i koji ima snage.
Skuteri
s vremenom i ovako i onako dobijaju na ubrzanju i smanjuje im se
krajnja brzina. Barem oni koji imaju obični variomat. Kako se s
vremenom uporabe smanjuje širina remena i troše rolice tako nam je se
prijenosni omjer u startu mjenja. Sve to nam konpenziraju okretaji
motora koji onda “hvata” na sve većim i većim okretajima što nam
povećava potrošnju goriva, ali i ubrzanje do neke granice. Jedan mali
sklop pun kompromisa, koji se stalno dogovaraju…. to je variomatski
prijenos.
|
