| Konig |
| oldbiker | |
 Oko mi je zapelo za jedan izuzetan uradak iz kraja 60-tih i početka 70-tih godina prošlog stoljeća. U vodama moto utrka još uvijek su dominantni engleski i talijanski četverotaktni strojevi, iako su japanske korporacije već pustile svoje pipke i osluškujući nove trendove započinju projektiranje svojih novih uspješnih modela. Još nije započela najezda dvotaktne tehnike u kraljevskoj klasi moto GP-a, još je MV Agusta dominantna s naravno najvećim od najvećih vozača, 15-strukim svjetskim prvakom Giacomom Agostinijem. U tu relativno mirnu i predvidljivu atmosferu jedan je njemački projekt uzdrmao u korijenima cijelu filozofiju moto utrka i započeo jednu dugu dominaciju, dominaciju dvotaktnih motocikala u klasi 500. Riječ je o tada renomiranom proizvođaču motora za trkaće čamce ( kasnije off-shore op.a. ), njemačkom Konigu, gdje su odlučili svoj veoma uspješan 4-cilindarski dvotaktni boxer motor ugraditi u okvir motocikla u smjeru vožnje i veoma prepotentno, gurnuti ga na milost i nemilost svjetskoj konkurenciji kraljevske klase GP utrka.  Povijest Koniga 500 započinje 1969. godine kada se u pogonima najprije započinje s odabirom mjenjača. Naime boxer motor namijenjen čamcima imao je samo direktan izlaz s radilice na koji se vezala tzv. kopča, zapravo vrsta spojke kojime se motor povezuje s elisom. Odabir je pao na mjenjač iz Norton Manx-a s kojeg je preuzeto i suho kvačilo, a povezalo se s motorom preko zupčastog remena. I vodena pumpa i pumpa benzina bile su povezane preko zupčastih remena. Prva verzija je istiskivala 68 KS pri 9000 okr/min, a najveći obrtni moment motor je imao između 7 i 9000 okr/min. Već je verzija 1970. godine imala 75 KS i ugrađen ponovno Nortonov šestobrzinski mjenjač.   Te godine se Konig pojavo na trkama, a vozio ga je Johnny Dodds, dok je novozelanđanin Kim Newcombe bio glavni inženjer u timu.   Nakon utrke u Assenu zaključilo se da motocikl ima još puno 'dječjih bolesti', te se dio 1970. i cijela 1971. godina provela u testiranjima i poboljšanjima na motoru i ovjesu. U 1972. godinu ušlo se veoma samouvjereno s Kim Newcombom kao glavnim vozačem. I zaista, trud se isplatio, jer je npr. na VN Njemačke Konig uvjereno vodio ispred tada neprikosnovene MV Aguste. I Kim se pokazao briljantnim pilotom, izvlačio je maksimum iz motocikla koji je još uvijek imao problema kako s ciklistikom tako i s mjenjačem i kvačilom. U slijedećoj sezoni 1973. Kim Newcomb osvaja za Konig prvu GP pobjedu virtuoznom vožnjom na jednoj od najzahtjevnijih uličnih trka i to na našoj Preluci pokraj Opatije. Vrhunske rezultate nizao je i dalje do nažalost prerane smrti na Prix FIM na Silverstone-u 14. kolovoza 1973. godine.  Te godine je već skupio dovoljno bodova tako da je na kraju sezone, posthumno zauzeo drugo mjesto u ukupnom poretku iza Phil Reada, ali ispred Giacoma Agostinija. Po komentarima iz tog vremena, Newcomba su gotovo svi vidjeli kao šampiona za tu godinu, ali ga je prerana smrt u tome spriječila. No i takvi uspjesi su oduševili Dietera Koniga, vlasnika i team managera, no iza smrti svog pulena nije više želio sudjelovati u utrkama GP 500 kao službeni tim, već su nastavili sudjelovati u utrkama prikoličara, također vrlo uspješno, gdje su osvojili prvenstvo svijeta 1975. i 1976. godine. Zanimljivost je da su i trojica BMW-ovih inženjera u cestovni BMW-ov motocikl ugradili Konigov motor, i prezentirali ga vlasnicima, no nisu dobili zeleno svjetlo, tako da ta verzija nikada nije ušla u serijsku proizvodnju.   Na Konig motociklima su se nastavili takmičiti mnogi privatni vozači i timovi, no zlatnim slovima ostati će osvajanje vicešampionata svijeta 1973. godine. Iako tehnički nesavršen, Konig 500 imao je karmu pobjednika, dvotaktnu tehniku koji će japanski proizvođači uvidjeti i ubrzo ugraditi u svoje motocikle, ovaj njemački projekt ima zasluženo mjesto među legendama zbog specifičnosti svog 'nautičkog' motora i zbog velikog uspjeha na utrkama u vrijeme kada je još uvijek dominirala četverotaktna tehnika.  |
| « Prethodna | Sljedeća » |
|---|
