PRIČA O HARLEY – DAVIDSONU
Toldi   
Sadržaj
PRIČA O HARLEY – DAVIDSONU
Stranica 2
Image
Priča o Harley – Davidsonu počinje zapravo godine 1901. idejom da se otklone naporne strane vožnje biciklom. Godina 1903. snažno je obilježila putnički prijevoz. Henry Ford pojavio se sa svojim Modelom T, a braća Wright bili su prvi kojima je uspjelo odletjeti do nekog drugog mjesta. U to vrijeme dva su se entuzijasta, 21-godišnji Wiliam S. Harley i njegov prijatelj iz djetinjstva Arthur Davidson odlučili svoje konstrukcijske skice provesti u stvarnost.

 Jedan tehnički crtač njemačkog podrijetla, koji je imao ogromno znanje o prvim europskim motorkotačima, slučajno je radio u istoj tvornici u Milwaukeeju u kojoj je  i Harley radio kao tehnički crtač, a Davidson izrađivao kalupe.


Na temelju solidnog znanja njemačkog crtača konstrukcija, kombiniranog s Harleyevim prijašnjim iskustvima kao crtača bicikala i Davidsonovim iskustvima u izradi kalupa, na večer i vikendima izrađivali su motorkotače u jednom podrumu pretvorenom u radionicu.

Iako su financijska sredstva bila ograničena a materijali jako daleko od onoga što bi se moglo označiti savršenim, ideja se toliko razrađivala sve dok nije došao trenutak kada se ukazala potreba za monterom. Arthurov brat Walter slučajno je bio vrlo kompetentan monter, te kako je i pored toga morao u Milwaukee na neku svadbu, Bill i Arthur Davidson pozvali su ga da isproba njihov novi motorkotač. Prešutjeli su mu međutim da taj motokotač treba još sastaviti, pa se Walter pri dolasku našao pred motorom i puno dijelova. Nakon jedne zacijelo ne previše sigurne vožnje njegov se život potpuno promijenio. Kao strojovođa u nekom željezničkom poduzeću vjerojatno je više od bilo koga znao cijeniti uske tolerancije De Dionmotora, a pošto je dijelio oduševljenje sa svojim prijateljima, Walter je neko vrijeme ostao u Milwaukeeju.
Image
Nedugo nakon toga grupi se pridružio i William Davidson. Bio je zaposlen kao alatničar i predradnik na željenici u Milwaukeeju. Kao stručnjak se velikim iskustvom danonoćno je radio sa svojom braćom i Billom Harleyem na ostvarenju njihove zamisli o idealnom pmotorkotaču. Kada bi naletjeli na teže probleme, pomogao im je njemački konstruktor. Jedan prijatelj prepustio im je radionicu, tokorski stroj i bušilicu kako bi mogli izrađivati svoj prvi Harley-Davidson. Rezervni dijelovi izrađivali su od raspoloživih materijala i uz pomoć američkog istraživačkog duha. Čak je i prvi rasplinjač bicikl bio je opremljen jednocilindričnim motorom od 3 konjske snage koji je preko remena pokretao stražnji kotač. Taj je primjerak međutim na usponima i dalje bio upućen na snagu ljuskih mišića. Konstruktorima je ubrzo postalo jasno da je normalni okvir bicikla prelagan za motorizirani transport jer je namjera Harleya i Davidsona upravo i bila da se pri vožnji više ne koristi snaga nogu. Bilo je dakle krajnje vrijeme da se još jednom sjedne za crtaći stol. Kod drugog motorkotača zamašnjak je već bio dvostruko veći, a Ole Evinrude razvio je poboljšani raspličnjač, dok je okvir novim oblikom bio bolje prilagođen povećanoj snazi Tek tada su Bill Harley i braća Davidson uspjeli ostvariti svoju ideju. Bilo je to godine 1903.
Image

Prostorija koju im je njihov prijatelj dao na raspolaganje ubrzo se pokazala malenom za izradu motorkotača. Uz pomoć oca Davidsona, koji je slučajno bio stolar i krovopokrivač, izgrađena je slavna šupa iza kuće. U trenutku kada se na vratima pojavilo ime „Harley-Davidson Motor Co.“ legenda je bila rođena, a zato što je Bill Harley napravio skicu za prvi motorkotač, braća Davidson su se jednoglasno složila da njegovo ime bude na prvom mjestu u imenu tvrtke. Godine 1903. Harley – Davidson Motor Company proizvela je tri jednocilindrična motora od 350 cm3. Sva tri bila su prodana i plaćena unaprijed. Prvi Harley – Davidsoni imali su nadimak „Silent Grey Fellow“. Boja tvrtke bila je siva, a osim toga prevladavalo je uvjerenje da je vožnja motorkotačem opuštajuća zabava s partnerom na osamljenim putovima. Do 1913. neki vlasnici Harley – Davidson prešli su 100000 milja bez ikakvih kvarova. Pouzdanost je od početka pripadala temeljnim odrednicama tvrtke.
Image

Godine 1904. šupa se dvostruko povećala. Sljedeće godine proizvedeno je osam primjeraka, šupa se još jednom povećala te je namješten jedan radnik. Prva službena glavna zgrada u Milwaukeeju dovršena je 1906; u proizvodnji je zaposleno još pet radnika zbog povećane potražnje, dok je sama proizvodnja narasla na 50 motorkotača. Bill Harley, Arthur, Walter i William Davidson u međuvremenu su napustili svoje stalno radno mjesto i usmjerili svu svoju energiju u poduzeće koje je 1907. službeno registrirano. Walter Davidson je postao direktorom, William tehnički šefom, Arthur je preuzeo mjesto tajnika i glavnog prodavača, a budući menadžer tvornice je bio William Davidson.


Jednocilindrični motor se povećanje provrta povećao na 500 cm3 i imao je četiri konjske snage. I proizvodnja se povećala. Harley – Davidson je sada proizvodio 150 motorkotača, a tvrtka je predstavila i revolucionaran izum – prednju vilicu s oprugom. Ta je prednja vilica spadala u osnovu opremu svih modela do 1949. Iako je jednocilindrični motor Harley – Davidsona iz godine 1908., s maksimalnom brzinom od otprilike 75 km/h, kod vlasnika bio vrlo omiljen, Bill Harley (koji je u međuvrmenu postao diplomirani inženjer na Sveučilištu u Wisconsinu), bio je u potrazi za dodatnom snagom. Umjesto da promijeni toliko uspješni jednocilindrični motor iz Silent Grey Fellow-a, Bill Harley se odlučio da dodatnu snagu ostvari ugradnjom još jednog cilindra iza prvog cilindra. Da bi izdržalo povećanu snagu, kućište motora moralo je biti pojačano. Ova V – konstrukcija postala je simbolom Harley – Davidson motorkotača.
Image

Iako je motorkotač predviđen kao prijevozno sredstvo, zbog izgleda tog vozila zanjimanje za motorizmom nije se dalo zaustaviti. Još dok je razvoj motorkotača bio u povojima, mnogi su vozači sa sportskim ambicijama htjeli u okviru raznih natjecanja testirati brzinu, pouzdanost, izdržljivost i slične karakteristike motora. Do 1908. godine Harley – Davidson službeno se držao podalje od svih utrka, iako su se neki Harley – Davidsoni mogli vidjeti u rukama privatnih vozača na raznim utrkama. 1908. godine Federation of American Motorists (FAM), koja je utemeljena 1903. godine, najavila je događaj od nacionalne važnosti u motorizmu. Ta utrka, kraće nazvana „test izdržljivosti“, trebala je trajati dva dana i ići od New Yorka do Brooklyna, gdje je nakon 350 km duge kružne staze cilj bio Long Island.

Budući da su pobjede drugih proizvođača u utrkama dobile puno prostora u stručnom tisku, Walter Davidson je u svojstvu direktora tvrtke odlučio da više ne može ignorirati natjecanja. Imajući pred očima veliki publicitet, odlučio je da sam sudjeluje na natjecanju, i to s Harley – Davidsonovim osnovnim modelom. Više od 60 vozača na više od 20 modela različitih tvrtki startalo je 29. srpnja 1908. na testu izdržljivosti. Potkraj prvog dana utrke broj se natjecatelja na ulicama oštećenim tragovima kočija već prepolovio, dok je Walter na večer sa svojim strojem još u dobroj formi orao cestama. Sljedećeg dana prijavio se za kružnu stazu Long Islanda kako bi s preostalim natjecateljima uspješno završio test. Kod zbrajanja bodova pokazalo se kako je Walter postigao gotovo savršen rezultat od 1000 bodova. U stručnom tisku diglo se puno prašine oko te pobjede, zahvaljujući kojoj su prodavači bilježili porast prometa.

Godine 1912. Bill Harley predstavio je prvo komercijalno uspješno kvačilo za motorkotače, glavčinu straženjeg kotača sa slobodnim hodom. Još jedna novost te godine bilo je u okvir integrirano sjedalo sa spiralnim oprugama. Tako su se iz godine u godinu sve brže nizala poboljšanja, kao npr. 1913. godine lanac i mjenjač. Godinu dana nakon toga slijedio je Kickstarter, godina 1915. obilježena je trobrzinskim mjenjačem i električnim svjetlom. 1916. godine Harley – Davidson – Company izdala je prvi pravi časopis o motorkotačima, „Enthousiast“. Časopis je trebao informirati brojnu zajednicu obožavatelja Harley Davidsona u starom i novom svijetlu o svim novostima u poduzeću u predvečerje Prvog svjetskog rata. Indian Motorcycle Company najveći konkurent Harley Davidsonu, bila je prisiljena svoju cjelokupnu proizvodnju prodati vojsci, što je dovelo do toga da Indian nestane s tržišta motorkotača za vrijeme Prvog svjetskog rata. Harley Davidson je također dio svoje proizvodnju prodavao vojsci, ali zbog dobrih odnosa Williama Harleya s Pentagonom privatne osobe su i dalje mogle kupovati motorkotače te tvrtke.

Nakon rata Indian se na tržištu nije više mogla etabilirati, dok je Harley Davidson postala najpoznatija tvrtka u branši motorkotača. Maslinasto – zelena boja zamijenjena je sivom bojom Harley Davidsona, a zbog visoke potražnje vojske za V – Twin motorima poduzeće je odlučio obustaviti proizvodnju jednocilindričnih modela, osim jedne komercijalne izvedbe. Twin se tada mogao dobiti kao F model (magnetno paljenje) ili J model (elektronsko paljenje). Jedan od rijetkih Harleyevih novih revolucionarnih modela bio je Sport sa 600 cm3 motorom, čiji su cilindri ugrađeni uzdužno prema okviru motorkotača. Godine 1919. pojavio se prvi Harley Davidson s akumulatorskim paljenjem, na koje je u ono vrijeme bila zavidna i automobilska industrija.

U dvadesteim godinama Harley Davidson motorkotači dalje su poboljšavani. U zadnjoj trećini dvadesetih godina tvrtka je na tržištu ponudila svoj prvi 1200 cm3, V Twin motorkotač, koji je značio početak jedne legende. Ta nova 1200-tka najavila je Harleyjev napredak divljih 20-tih godina. Iz nje je izveden 1000 cm3 motor s kraticom J. Kao sustav podmazivanja kod motorkotača 1925. godine probilo se utiskivanje masti kroz 12 rupica za podmazivanje. Iste godine predstavljen je i lijevani okvir. Teardrop spremnik za gorivo prvi put se pojavio 1926. godine na jednom novom 300 cm3 BA modelu. Dvije godine kasnije Harley Davidson je kao prvi proizvođač ugrađivao prednje kočnice na jednom konvencionalnom motorkotaču. Tu su novost u ono vrijeme vozači motorkotača primili vrlo skeptično. WL 1200 cm3 Twin s ventilom sa strane i sa svojom Big Twin Power, kombiniranom s elastičnošću jednog jednocilindričnog motora, obećavao je 1919. velik uspjeh. Raspolagao je sa 16 konjskih snaga koje su mu omogućavale postizanje najveće brzine od otprilike 110 km/h.
Image



 

Add comment


Security code
Refresh

« Prethodna   Sljedeća »

Izdvojene obavijesti i članci

Moto Susreti

9. moto susret MK CRAZY WOLF'S

9. moto susret MK CRAZY WOLF'S 14. 15. i 16. kolovoza 2009. godine u Gospiću

Ako imate kakvo pitanje, javite se meni na PP ili na br mobitela

098/245-910
MARTINA

 

Izdvojeni tekstovi

Reinkarnacija legende Norton

Bogati britanski biznismen postao je novi vlasnik Nortona, a glavna zadaća mu je što prije vratiti staru slavu legendarnoj tvornici motocikala...

više

 

Novi Moto Oglasi