| OPRA - Rondine |
| oldbiker | |
 OPRA - Rondine 500 - prvi poprečno postavljen 4-cilindraš Redni linijski poprečno postavljen četverocilindraš nekako je svima u glavama kao produkt japanske industrije, no povijest takve vrste motocikla seže u daleke godine između dva svjetska rata, točnije u 1927. godinu.  No moramo naglasiti da je još 1924. godine Conte Giovanni Bonmartini povjerio dvojici mladih inžinjera, tek izašlih sa fakulteta, Carlo Gianiniju i Piero Remoru ( kasnije autoru mnogih projekata Moto Guzzija i MV Aguste), realizaciju motora daleko ispred svog vremena. Pod nazivom OPRA 500 u jednoj maloj radionici blizu Rima rodio se četverocilindrični redni linijski motor pod okriljem firme GBR koji je imao 500 ccm s jednom bregastom osovinom u glavi te kaskadom zupčanika kao razvod od radilice do bregaste osovine ( poznat u modelu Honda VFR750 ). Na stolu za testiranje snage istiskivao je 28 KS pri 6000 okr/min. No Bonmartini, kao pokretač i ulagač u ovaj revolucionarni projekat ubrzo odustaje, te se posvećuje aeronautici, svojoj velikoj ljubavi, te ga zamjenjuje Massimilliano Lancelloti na mjestu direktora 'GBR' firme.   Godine 1927. izlazi prvi kompletan motocikl iz produkcije, naravno kao trkaći motocikl koji je imao 30 KS. Iz kronologija koji su tih godina još vrlo šture, može se naći podatak da je na par utrka s OPRA 500 sudjelovao pilot 'Littorio' , ime ili pseudonim, te i pobjedio na par utka. Ti uspjesi su rezultirali i novom, poboljšanom verzijom motora, sa dvije bregaste osovine u glavi motora te polu-hlađenjem vodom ( za ispušne ventile ), te zrakom za ostatak motora. No ciklistika je daleko zaostajala za ovim super modernim motorom. Nakon početnih uspjeha i izvrsnih rezultata projekt OPRA je 1929. godine došao u tešku krizu.   Malo trka – malo novaca ! Ubrzo je priključen firmi CNA , no ta je nova firma bila ubrzo nacionalizirana. No na sreću u tom novom poduzeću ostaje Piero Taruffi, trkač, inženjer i veliki stručnjak u mehaniku i motocikle ( kasnije i trkač F1). Zajedno s tri inžinjera , Gianini, Vinciguerra i Calligaris, baca se na realizaciju novog 4-cilindraša. Iz njihove radione izlazi biser mehanike za to doba: 4 cilindra u liniji vodeno hlađen, s 2 bregaste osovine u glavi motora, s 1 karburatorom Weber od 40 mm, sa po 2 ventila po cilindru , zapremnine 494 ccm s promjerom klipova od 52 mm te hodom od 58 mm. S montiranim kompresorom Roots taj motor je imao 76 KS na 7.200 ork/min. Za usporedbu, japanski motocikli su takve rezultate imali početkom 70-tih godine , dakle oko 40 godina iza projekta OPRA.  Motor je bio montiran na zanimljivu šasiju napravljenu od rezanih čeličnih limova i međusobno varenih po uzoru na Norton u kojem je karijeru započeo Taruffi, još uvijek s fiksnim ogibljenjima i naprijed i straga. Rondine, kako je novi motocikl dobio ime prezentiran je na GP Tripolija 1935 godine, već s montiranim aerodinamičnim punim oklopom. U rukama Taruffija i Rossetija Rondine 500 osvaja prva dva mjesta. Kasnije izlazi verzija s elastičnim ogibljenjem, pobjeda na tada prestižnoj utrci Coppa Acerbo di Pescara te dva svjetska brzinska rekorda.  Godine 1935. Taruffi prvo obara svjetski rekord od 223,089 km/h i ubrzo nakon toga 244,316 km/h s Rondine 500 s kompletnim aerodinamičnim oklopom od aluminija. A godine je tek 1935. !!! No ponovo dolazi do financijskih problema, pa je cijeli projekt ponuđen francuskoj firmi Gnome&Rhone , no nije došlo do dogovora. Tada na scenu stupa Gilera, otkupljuje 6 preostalih motocikala i započinje dugu i lovorikama ovjenčanu povijest, sada pod nazivom Gilera Rondine 500.   |
| « Prethodna | Sljedeća » |
|---|
