|
Bistra - humanost na djelu |
|
|
|
Autor: Blanka
|
|
Sunday, 11 June 2006 |
|
Strana 4 od 4
Tijekom ljetnih dana u stražnjem dvorištu bolnice koji je više nalik livadi i parku boravi ljetna kolonija slikara koji uživaju u ovom pitomom kraju živopisnih boja. Koliko ima odgovara ovaj ambijent najbolje se vidi po prekrasnim slikama koje poklone svojim domaćinima. A onda smo primijetili Ninu.
Djevojčica...djevojka koja ima 21 godinu. Teško je bolesna, ali mentalno sačuvana. Nina je mislim jedina osoba iz cijele bolnice sa kojom smo mogli razgovarati. Čak smo bili iznenađeni jer nam je brojala na talijanskom jeziku koji je naučila od prije spomenutih volontera. Ne znam da li sam bila sretna ili žalosna nakon razgovora s njom jer tek sam onda shvatila koliko njima znači što smo ih posjetili i proveli neko vrijeme s njima.... Jer njihovi roditelji ih ne posjećuju ( čast iznimkama ) koliko bi to trebalo, a neki uopće više ne.
Polako smo krenuli prema izlazu, netko prije netko kasnije. Šutili smo i nismo znali što bismo rekli. Osjećali smo nelagodu, možda zato što je nama život lijep, lagan...a toga nismo ni svjesni.
Na kraju su nam se zahvalili na doniranom voću, slatkišima, grickalicama...i mi smo polako krenuli svatko svojim putem. Švabo prema Benkovcu, Julius i Cheeroki prema Crikvenici, a mi ostali prema kući, svatko sa svojim mislima u glavi. Iako neki od nas imaju djecu, a neki ne mislim da su nas sve jednako prošli trnci pri pomisli «što da je netko od te djece moje dijete?».
|
Poslao James1100 dana 2006-06-11 22:57:09
Nisam bio u ovoj grupi motorista zbog posla,iako je bilo u planu. Danas neznam jel mi drago ili krivo. Neću komentirat članak,al žalosno se sad osjećam. |
Samo je registriranim korisnicima dopuĹĄteno slati komentare.
Molimo da se prijavite ili registrirate.
|
