| Imola F1 - VN San Marina |
| Julius | |
|
Stranica 1 od 12 okom običnog smrtnika
 Evo konačno sam uhvatio malo vremena da zabilježim svoje doživljaje sa F1 - VN San Marina na kojoj sam bio ovaj vikend ( 23.04. ) i samog puta do tamo. Kako sam već bio pisao na forumu dogovor je bio da se u subotu navečer moja draga i ja nađemo na Jarunskoj tržnici sa jednim poznanikom mojeg oca koji se je sam ponudio da krenemo s njim te podijelimo putne troškove. Vikend prije okvirno smo se dogovorili za ovu subotu i za vrijeme polaska te smo se rekli čuti još dan prije ili u subotu tijekom dana za potvrdu i dodatne sitnice. Prema dogovoru ja sam ga pokušavao dobiti cijelu subotu, ali njemu niti traga niti glasa. Dan je polako prolazio, a ja lud od briga i bjesomučnog pozivanja! Vrijeme za polazak bilo je u 22:30. Kako se čovjek nije javljao ja sam totalno puknuo i u 20:00 odlučio da u Imolu idem motorom! Na brzinu sam napravio male pripreme na motoru, montirao nosač kofera, kofer, podmazao lanac, provjerio ulje... Cura je bila za da ide sa mnom te smo se spremili, potrpali stvari u tank torbu i kofer te se nacrtali na Jarunskom placu u dogovoreno vrijeme da damo tipu još jednu šansu. Naravno njega nije bilo! Sa ciničnim smiješkom na licu, luđačkim sjajem u oku i čelične volje odvrnuo sam ručicu gasa i zaputio se u kraljevstvo tifoza, dobrih auti, motora i pizze.  Sve je bilo mirno do Severina gdje nas je zaustavila policija. Kada sam stao i policajac mi je prišao vidio sam mu na licu da je malo iznenađen ili zatečen. Nisam bio ništa skrivio pa niti nisam imao straha od stajanja, a njegovu zbunjenost pripisivao sam vjerojatnosti da mnogi motoristi ne stanu čim oni izvuku klofer. No nakon provjere dokumenata i standardnog pitanja da li sam konzumirao neko alkoholno piće priznao je da me ne bi niti pokušao zaustaviti nego je mislio da ide auto sa jednim svijetlom. Kaže da se jednostavno ovako kasno nije nadao motoru. Malo smo još popričali pozdravili se i krenusmo mi dalje. Ubrzo smo stigli do Rijeke kroz koju smo samo protutnjali u smjeru graničnog prijelaza Rupa. Na niti jednom graničnom prijelazu nismo imali ama baš nikakvih problema i nismo čak niti trebali skidati kacige i potkape. Do Trsta smo stigli lokalnom cestom, a od Trsta do Venecije putovali smo autoputom. Moram priznat da mi je putovanje autoputom na kraju bio najgori dio puta jer kako je motor full naked nema apsolutno nikakve zaštite od vjetra pa niti putna brzina ne može biti jako velika, a i sama vožnja je užasno dosadna te mi je bilo žao uopće trošiti gumu po autoputu. Kako sam cijelu subotu bio na motoru i obavljao stvari po gradu nisam se prije samog puta niti malo odmorio te me je negdje na pola puta između Trsta i Venecije umor polagano, ali sigurno svladao pa smo stali na jednoj benzinskoj postaji koja nije radila. Iz kofera sam izvadio šatorsko krilo, stavio ga na pod uz zid kućice, sjeo se na njega, ispružio noge i naslonjen leđima na zid odspavao nekih sat i pol dok je moja draga kojoj se nije spavalo za to vrijeme pazila da me netko ne odnese zajedno sa motorom. :)  |
| « Prethodna | Sljedeća » |
|---|
