Nakon dogovora oko vremena polaska sa Juliusom dogovor je zbog obaveza pao na 10:45 u Pitu i polazak u 11:00 prema Bjelovaru. Stigao sam nešto ranije i popio kavu sa prijeteljem Dankom koji je također odlučio donirati nešto novaca za pomoć Dariu i njehovoj staroj baki. Oko 11:00 stigao je i Julius te smo se nas dvoje bez Danka joji je imao nekih obaveza uputili prvo do Dr. Chale po njegovu donaciju. Nakon kratkog razmišljanja dogovoreno je da se zbog moguće gužve povodom blagdana i produženog vikenda te migracije ljudi u to vrijeme kroz grad i Dugo Selo uputimo po obilaznici i siđemo s nje u Sesvetama. To se pokazalo vrlo mudrom i pronicavom odlukom jer smo čak i na taj način zahvatili jedan dio te gužve. 

Nakon što smo konačno uhvatili malo otvorene ceste pustili smo motore da brundaju nošeni laganim povjetarcem s leđa. Nešto malo prije Žabnog sjetio sam se onog Linzinog članka o bikerskim znakovima u prometu pa sam odlučio jednog i primijeniti. Julius naravno nije dvojio o čemu se radi pa smo završili u prvom lokalu na koji smo naišli!

Ovaj suncobran se kasnije pokazao skoro kobnim i na vrlo neobičan način umalo Julius stajao glave. Mislim doslovno! Tek što smo se digli i krenuli prema motorima iznenadni vjetar srušio ga je direktno na stolac gdje je Jule sjedio i uživao u svojoj jedva i uz puno muke naručenoj Cocti. 

Prije nego što smo krenuli dalje javili smo se Dariju gdje se nalazimo te da za kratko vrijeme stižemo u Bjelovar i da se nađemo kod tržnice.
Kada smo stigli do tržnice parkirali smo motore i naslonjeni na obližnji stol pričekali Darija. Nikad ga prije nismo vidjeli tako da je čekanje proteklo u letimičnom promatranju pomalo začuđenih prolaznika. Nakon koju minutu primijetih kako s druge strane ceste u našem smjeru hrabro kroči mladić nevelik rastom u društvu jedne djevojke. Uljudno nas je pozdravio te se predstavio. Naravno, bio je to Darijo.