Proljeće je stvarno varljivo godišnje doba. Dokaz tome je kiše koja je padala cijeli petak 10.ožujka, da bi subota osvanula osunčana, a nedjelja bila...naravno sniježna!

To prevedeno u motoristički riječnik znači, iskoristiti svaku mogučnost za vožnju, dok se vrijeme konačno ne ustabili.

U petak navečer je kiša napokon stala, a kada je jutro svanulo osunčano bacio sam se na mobitel i pokušao mobilizirati snage za pokret. Dogovori su malo duže trajali, ali konačno smo se Lolo i ja dogovorili da ćemo se naći kod autopraonice "Herc" u Buzinu.

 Obzirom da smo i on i ja malo zakasnili, korigirali smo plan, i pao je dogovor da krenemo dužim i sporijim, ali svakako interesantnim putem kroz Dubranec, s skretanjem kroz Cvetković brdo i dalje prema Pokupskom. Tamo ćemo popiti kavu i vidjeti kamo dalje.

Iz Buzina smo oko 11.30 velikogoričkom cestom krenuli prema Gorici i skrenuli lijevo preko nadvožnjaka kod Odre. Cesta nas vodi Kroz Hrašće, Lomnicu, pa preko kanala Sava - Odra u Lukavec. Kolnik je pun zakrpa, pa ih ja obilazim, ali vidim da se Lolo neda smesti te koristi udobniji ovjes svog motora i uopće ne osječa te neravnine. Nakon nekoliko kilometara kroz šumu, polagano se uspinjemo i prolazimo Dragonožec. Nakon njega nailazimo na dosta vikend kuća koje su se smjestile uz samu cesta koja vodi po samom vrhu uzvisine s koje se pruža prekrasan pogled prema Zagrebu i okolici. Ubrzo stižemo u Dubranec, koji je najviša točka ovog puta i odlučujemo stati na brdu na kojem se nalazi crkva i napraviti nekoliko fotografija. Vrijeme je prekrasno, a mir i tišina fasciniraju, te uživamo u pogledu.